Na samom početku definirat ćemo pojam krize, kao temelj razumijevanja utjecaja iste na funkcioniranje pojedinca i cjelokupnog društva. Etimološki gledano, radi se o nestabilnosti ili opasnosti, odnosno o prijelomnom i prolaznom teškom stanju koji izaziva poremećaje u društvenom, političkom i ekonomskom kontekstu i koje traži rješenje.
Informacije i komunikacija su ključne u vrijeme kriza, jer mogu osigurati bolje upravljanje krizom, spriječiti neke rizike i u konačnici riješiti problem. Na prvu, unatoč složenosti i ne čini se tako teško, međutim u vrijeme obilja informacija i zakonitosti komuniciranja koje ostaju skrivene i zamagljene, što zbog lažnih informacija, dezinformacija i medijske pristranosti pa se komunikacija odvija više po nekoj intuiciji nego na temelju razumne primjene nekih ključnih načela, svjedočimo zbrci, informacijskom, odnosno hibridnom ratu koje ozbiljno odudara od primarnog cilja pravednog i točnog informiranja javnosti.
Razne dezinformacije i manipulacijske metode u vrijeme kriza obmanuju javnost i uglavnom se odvijaju na društvenim mrežama. No ni klasični mediji nisu oslobođeni ovog djelovanja i pokazuju kako čovjek baš i ne može izraziti svoje mišljenje, kako se naprosto „ubija“ čovjekovo esencijalno pravo na izbor i kako su se ta silna današnja zahtjevanja od nas kako se ponašati, kako reagirati, kako ne imati kritičko razmišljanje pretvorila u jedno-morati. Na tom tragu kritike medija pisao je Noam Chomsky koji ukazuje na ulogu medija i sustav kontrole i nadziranja nad našim mislima i našim ponašanjem. Naravno, sve je podložno raspravi, sve se može i negirati, i najvjerojatnije bi se u zaštiti ideoloških, političkih i ekonomskih interesa negiralo.
Na žalost, to je naša stvarnost ili stvarnost suvremenog društva u kojoj se više ne može razlučiti gdje počinje, a gdje završava obmana i u kojoj istina postaje gubitnik. Jedan od takvih primjera su i cybe rnapadi u Rusko-ukrajinskom ratu kojima se manipulira informacijama i obmanjuje javnost kako bi se stekla prednost. Svjedočili smo i ratu informacijama i konzumiranju istih u medijima i na društvenim mrežama u vrijeme pandemije COVID- 19, što je posljedično izazvalo nevjerojatan animozitet između cijepljeni i necijepljenih Nejasnoće koje su se protezale, ekspade u izjavama, kontradiktorna mišljenja raznih znanstvenika i predstavnika političkih opcija, struke koja je javno i bez ikakve cenzure nastupala nasuprot cenzuriranih stručnjaka koji su pokušavali nešto reći, ali ih se ignoriralo, stvorile su nepovjerenje, otpor i strah u glavama običnog čovjeka. Stalna pitanja gdje je istina, kome vjerovati ili prema kome i čemu se ravnati bila su zbunjujuća i frustrirajuća. Osim borbe s pandemijom čovjek se morao boriti i s infodemijom ili prekomjernom količinom netočnih formacija
Svjedočimo i nejasnoćama oko klimatskih promjena, ali i sadašnjoj ekonomskoj krizi i inflaciji, kao posljedici COVID- 19 u kojoj oprečne i šture izjave ekonomskih stručnjaka nimalo ne olakšavaju situaciju i zbunjuju javnost. Postavlja se i pitanje koliko je u u ovoj krizi dezinformacija, a koliko činjeničnog stanja. Otvara se i pitanje o kojem se ne govori – tko može imati korist od inflacije. Ernest Hemingway bio je pažljiv promatrač društva. U “Bilješkama o sljedećem ratu” i iznosi upečatljivo zapažanje o inflaciji i ratu kao produktima lošeg upravljanja. Oboje donose privremeni prosperitet, ali i trajnu propast, oboje su utočište političkih i ekonomskih oportunista, kaže Hemingway. Je li tako, teško je za reći, uzimajući u obzir i da se pristup ekonomiji mijenjao, ali je činjenica da ulagači mogu uživati u poticaju ako drže imovinu na tržištima pogođenim inflacijom. Na primjer, oni koji ulažu u energetske tvrtke mogli bi vidjeti porast cijena dionica ako cijene energije rastu. Neke tvrtke ubiru plodove inflacije ako mogu naplatiti više za svoje proizvode kao rezultat porasta potražnje za njihovom robom. Ako gospodarstvo dobro funkcionira i potražnja za stambenim prostorom je velika, tvrtke za izgradnju kuća mogu naplatiti više cijene za prodaju kuća. Drugim riječima, inflacija može poduzećima pružiti moć određivanja cijena i povećati njihove profitne marže. Ako profitne marže rastu, to znači da se cijene koje tvrtke naplaćuju za svoje proizvode rastu brže od povećanja troškova proizvodnje. Također, vlasnici poduzeća mogu i namjerno uskratiti isporuke s tržišta, dopuštajući da cijene porastu na povoljnu razinu. Gledajući globalno neke zemlje bi mogle iskoristiti inflaciju kao instrument kojim će riješiti problem, već ionako velike prezaduženosti.
Sve u svemu na globalnoj razini posljednjih godina sve je manje jasnoće temeljene na sigurnom sudu, a dezinformacije i manipulacija sve su prisutnije. Slikovito rečeno kao da su se svi zapleli u neki odnos nepovjerenja pa i figurativno rečeno u neki sado- mazo odnos. Iako su platforme društvenih medija implementirale mehanizme filtriranja za uočavanje postova koji predstavljaju lažne informacije, dezinformacije se i dalje šire, a konzumenti više ne mogu razlikovati činjenice od fikcije.
Rat dezinformacijama u vrijeme kriza nije novost, no danas on poprima posve drugačiju i opasniju dimenziju, imajući u vidu i činjenicu da mediji nisu jedini kreatori dezinformacija, već svatko od nas može biti sudionik stvaranjem ili prosljeđivanjem istih.
Činjnica je da smo svi mi, metaforički rečeno postali igrači u ovoj velikoj složenoj igri suvremenog svijeta. Stalne promjene na globalnoj razini, složenost koja se samo produbljuje i sve više zamućuje stvarnost, odvaja nas od potrebne nam jednostavnosti i razumijevanja onoga što se događa. Kada nema jasnoće i razgovijetnosti u kojoj postoji prepoznavanje, identifikacija i razumijevanje sadržaja, posebno u vrijeme kriza, svjedoči se bipolarnim društvima i podijeli na „velike i male“, uzdizanju jednih iznad drugih, što posljedično dovodi do neusklađenosti mentalnog sklopa ljudi s konkretnim zbinjavanjima u kojima vjerovanja, mišljenja, osjećaji postaju neusklađeni, uslijed težnji i frustracija.
U kontekstu globalizacije, nalazimo se u svijetu koji karakterizira evolucija digitalnih medija, a platforme postaju ključni alati, u smislu popularizacije informacija u kojoj lažne informacije i manipulacije postaju ozbiljan problem. Stoga bi medijska pismenost trebala biti sine qua non imperativ za korisnike digitalnih sadržaja, a kontinuirana edukacija ključna u osiguravanju da pojedinci mogu pronaći prave činjenice među svim dezinformacijama, posebno jer medijska pismenost nije postala samo pitanje obrazovanja, već i javne sigurnosti.
S obzirom da jevrlo teško procijeniti utjecaj informacija u vrijeme kriza ili naprosto u trenutnom društvenom kontekstu, medijska i informacijska pismenost predstavljaju rješenje informacijske krize. Pismenost na društvenim mrežama može pomoći protiv pretjeranih virtualnih utjecaja i informacija. Osoba koja je medijski pismena svojim vještinama može doprinijeti zaustavljanju širenja dezinformacija te utjecati i na druge. Jednom riječju, pismenost na društvenim mrežama ključna je za novu generaciju potrošača digitalnih sadržaja koji većinu svog dnevnog vremena provode surfajući internetom.
Medijska pismenost izgrađuje razumijevanje uloge medija u društvu, uključuje potrebne vještine od pristupa, analize, evaluacije, stvaranja i sudjelovanje, do najvažnije komponente- kritičkog mišljenja, posebno u vrijeme kriza, pritiska i stresa kada su ljudi manje sposobni kritički razmišljati .
Medijska pismenost omogućuje nam da procjenjujemo medije i analiziramo informacije na medijski pismen način. Kada analiziramo neki medij, trebali bi uzeti u obzir relevantnost, točnost, pristranost i pouzdanost sadržaja. Ovdje govorimo o vještini medijske analize koja obuhvaća istraživanja uključena u kritiku medija. Analizom sadržaja možemo odrediti koja je svrha sadržaja i potencijalni utjecaj koji mediji mogu imati. Medijska pismenost usko je povezana s kritičkim razmišljanjem, što predstavlja vrlo bitnu vještinu za odvajanje medijskog sadržaja. Kreiranje vlastitog sadržaja, također doprinosi medijskoj pismenosti ili predstavlja vještinu razvijanja iste. Neki od načina na koje možemo pridonijeti svijetu medija su putem blogova, podcasta, YouTube, videa i postova na društvenim mrežama. Uz dobro razumijevanje medijske pismenosti može se stvarati koristan sadržaj s dobrim namjerama, koji će vremenom mijenjati krivu percepciju. No tu treba biti oprezan, jer u kontekstu same kompleksnosti društva i masovnih medija svakom pojedincu je omogućeno da svoju istinu plasira u medijski prostor pa se neminovno postavlja pitanje koliko je tu zapravo objektivnosti i istine. Sposobnost djelovanja na temelju vlastitog znanja o medijskoj pismenosti vrlo je važna vještina koja će djelovanjem na temelju znanja o medijskoj pismenosti donijeti i promjene. Primjera radi, ako pouzdan izvor dijeli informacije o nekom globalnom problemu, a vi se obvežete na doprinos kako bi pomogli u tom cilju – to je djelovanje na temelju vašeg znanja o medijskoj pismenosti.
Zaključno mediji, s naglaskom na društvene mreže nedvojbeno, u kontekstu krize imaju ozbiljnu ulogu. Samo krištenje društvenih mreža poprimilo je razmjere u sve većem širenju i konzumaciji dezinformacija. S jedne strane imamo dobrobit korištenjem istih, a s druge strane ozbiljne negativne učinke širenja lažnih vijesti i manipulacije, kao sredstva za upravljanje ljudskim ponašanjem u određene svrhe. Govorimo, zapravo o prisilnim utjecajima ili konkretnije podvaljivanju koji se koriste za stjecanje kontrole, koristi ili privilegija na račun drugih te o onima koji manipuliraju ne poštujući moralna načela.
Činjenica je da se oduvijek manipuliralo ljudskim umom, oduvijek su se pronalazili načini upravljanja ljudskim ponašanjem kako bi navodili mase na donošenje odluka koje idu u prilog istomišljenicima, različitim skupinama ljudi ili određenim interesnim skupinama. Onaj tko je izmanipuliran vjeruje da je potpuno slobodno formirao svoje mišljenje i donio svoj stav i tu leži, ne samo problem već i opasnost. Razvojem tehnologije, znanosti „sustav“ je naprosto doveden do razine sofisticiranosti u razumijevanju ljudskog bića, njegovog ponašanja, drugim riječima „sustav“ bolje poznaje čovjeka, nego on sam sebe, što naravno otvara prostor za kontrolu i moć pa tako i nad informacijama i čovjekom. Medijska manipulacija je globalni problem kroz koju se plasira neka drugačija stvarnost od one koju vidimo i koja vremenom oblikuje našu svijest i ponašanje. Jedan od bitnih razloga ove pojave je sve veći izostanak moralnih i duhovnih vrijednosti koje su izvan vremena i prostora i svaki čovjek koji provodi, provlači i podržava svakakva sofisticirana kretanja pod prividom demokracije, ljudskih prava i za koja ne zna kako će završiti jer ne može znati, trebao bi osjećati i znati da žrtvuje i samog sebe. To radi egoizam koji je sve istine i vrijednosti vlastitom sudu i interesu pa tako i u vrijeme kriza. No i dalje treba vjerovati u konačni trijumf i pobjedu
Piše Snježana Nemec – demos media
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
