Među 18 pjesama (od njih 196) koje su prošle natječaj za hrvatski izbor za pjesmu Eurovizije nije se našla i ona Vlatke Pokos. Dora će biti u Opatiji u veljači iduće godine, a tko su finalisti, odlučivao je žiri u sastavu Željko Mesar, Zlatko Turkalj, Robert Urlić, Ema Gross, Igor Geržina, Željen Klašterka, Ivan Horvat, Tomislav Krizmanić, Dražen Miočić. Pjesmu je poslala i Vlatka Pokos, koja je upravo na HRT-u davnih 90-ih godina bila velika zvijezda. Vodila je popularnu emisiju ‘Sedma noć‘, jednom je čak bila voditeljica i Dore na kojoj se natjecala 2006. godine s pjesmom ‘Najbolje‘. Nedavno se pohvalila kako radi na remiksu svojeg hita iz sredine devedesetih ‘Kad će taj petak‘, a samo za naš portal ekskluzivno je komentirala to što nije odabrana da pjeva na Dori i u kakvim je odnosima s HRT-om.. piše slobodna dalmacija
Gdje vas je dočekala vijest da nećete pjevati na Dori?
U krevetu, s teškom upalom sinusa, nakon popodneva provedenog na Hitnoj. Sve je počelo virozom, ali, nažalost, završilo ružno i bolno.
Jeste li razočarani što se niste našli na popisu izvođača koje ćemo gledati u Opatiji?
Ne pretjerano. Iskreno, na HRT-u sam ‘persona non grata‘ pa sam računala i s ovakvim ishodom, iako vjerujem u pjesmu. Uostalom, kad je Dora u pitanju, jako se puno lobira, ako ćemo biti politički korektni. A ako ćemo biti iskreni, puno tu ima raznih klanova koji forsiraju svoje pulene. Primjerice, dok sam radila s Antom Pecotićem koji je bio vrlo utjecajan u tim krugovima, bez problema mi je pjesma prošla, iako puno lošija od one koju smo poslali ove godine. Pa pokušajte sami zaključiti kako stvari funkcioniraju na Dori i na televizijama uopće. Uostalom, sve se odvija pod palicom žene koja me uspješno mrzi i sabotira već dugi niz godina, Marije Nemčić (op.a. ravnateljica programa HRT-a), a prije toga i Veljko Đuretić. Dakle, šanse da prođem na ovom natječaju su mi bile minimalne.
Što mislite o popisu izvođača s Dore?
Vidim puno nepoznatih imena i HRT očito želi Doru iskoristiti kao platformu za mlađe izvođače. Ipak, ja vjerujem da bi kvaliteta pjesme trebala biti jedino mjerilo. I sigurna sam da su meni prišli s predrasudama. Otkud toliki antagonizam ne bih znala reći. Ali, pričekajmo pjesme pa ćemo biti u stanju donijeti bolji sud.
Vjerujete li da ste zakinuti?
Mislim da je Dora glamurozan događaj, usprkos svemu, i da je odlična prilika za promociju pjesme i izvođača. U tom smislu jesam kao i svi drugi koji nisu prošli. Pjesmu sam snimila jer je odlična i uvjerena sam, idealna za Doru. Svakako ću je objaviti jer mi je najvažnije da je publika prepozna i prihvati. Radim ovo iz ljubavi prema glazbi, to mi je primarni motiv. Ako pjesma dobro prođe kod publike, fantastično!
Kakvu ste točno pjesmu prijavili na natječaj?
Pjesma je vrlo dinamična i atipična za mene. Ima vrlo snažnu energiju i mislim da će se ljudi iznenaditi.
Znači li prijava na Doru i vaš povratak na glazbenu scenu?
Stalno se govori o nekom povratku, potpuno nepotrebno i senzacionalistički. Kao što sam rekla, glazbu radim iz ljubavi i sama financiram projekte, a to nije nimalo lako. Teško je predvidjeti hoće li nešto biti uspješno, s obzirom na to da ne pjevam komercijalnu glazbu kakva je sad u trendu. Ostat ću vjerna sebi i kvaliteti. Ja nemam tim niti moćnog menadžera iza sebe i jako je teško funkcionirati u balkanskim okvirima gdje te muškarci u poslu još uvijek gledaju kao plijen, a nemoralne ponude su redovite.
U kakvim ste odnosima s HRT-om? Nekad ste bili najveća zvijezda državne televizije, a sada vas na Prisavlje niti ne zovu da budete gošća u nekim emisijama?
Odnosi su, očito, nikakavi. Bolje reći, vrlo neprijateljski s njihove strane. Iako se radi o ljudima s kojima sam radila i dokazala se kao vrhunski profesionalac. Istina, mene zaobilaze iz neobjašnjivih razloga iako sam, očito, jako zanimljiva javnosti. Primjerice, kad sam radila seriju dokumentaraca za Nautical Channel, ekipa s državne televizije je razgovarala sa svim članovima tima, osim sa mnom. I bilo je još puno sličnih situacija… Iskreno, smiješno! Gledam u budućnost, a ne u prošlost. I voljela bih kad bi se i drugi fokusirali na ono što mogu promijeniti, a ne neprestano vodili jalove razgovore o onom što je bilo. To me strašno iritira u Hrvatskoj i odvikla sam se od toga. Ljudi ovdje žive u proslosti, neprestano se vrte oko istih prožvakanih tema. Mene nije strah reći istinu o bilo čemu. Nemam vremena za gubljenje!
