Samohrana majka 16-godišnjeg dječaka, koji boluje od tumora mjehura, mjesecima šalje papire na više adresa ne bi li njezin bolesni sin dobio financijsku pomoć.

Eva Plavšić je samohrana majka 16-godišnjeg dječaka koji boluje od tumora mjehura. Operiran je te se liječi, a u međuvremenu je obolio i od mononukleoze. Žive u Beravcima.

Majka pak boluje od multiple skleroze i na bolovanju je više od dvije godine te je u obradi za mirovinu. Nakon 18 mjeseci bolovanja je dobila 1111,13 kuna naknade, što joj, kako nam kaže – HZZO ne isplaćuje redovito.

“Predala sam hrpu papira u Centar za socijalnu skrb i Mirovinsko osiguranje ne bi li dobili bar pravo na povišeni dječji doplatak i naknadu za tuđu njegu i pomoć. Čekamo mjesecima i odgovora nema”, kazala je Plavšić.

Problem je nastao jer je njezin stariji sin prijavljen na istoj adresi pa njegova plaća ulazi u prihode kućanstva. “Porezna uprava i pravnik su mi savjetovali da napravim izjavu da se vodi kao da je na istoj adresi, ali je izdvojeno kućanstvo. Pojasnili su mi da hrvatski zakoni nisu usklađeni i da je to veliki problem. Recimo, mi njemu ne možemo biti porezna olakšica, ali on nama može biti ‘otežavajuča okolnost’”, kazala je Plavšić.

Također, problem je i s bivšim poslodavcem koji joj nije isplaćivao plaću i stoga joj nije mogao dati platne liste. “HZZO je trebao direktno od njega tražiti platne liste što je i učinjeno, ali liste nikada nisu dostavljene, niti plaće isplaćene. Moj sadašnji poslodavac je isplatio bolovanje 45 dana kako stoji u zakonu, a nakon toga isplatu preuzima direktno HZZO”, dodaje Plavšić.

Kako nam je rekla, svaki mjesec uredno dostavlja doznake poslodavcu za protekli mjesec (sada u 12. mjesecu za 11. mjesec), a HZZO-u treba dostaviti obrazac za isplatu bolovanja i doznaku za 10. mjesec jer naknadu isplaćuje direktno HZZO, a ne poslodavac.

Slijedom toga, mlađi sin za sada ne ostvaruje nikakva prava kao osoba oboljela od malignih bolesti. “Rečeno nam je da ima pravo na povišeni dječji doplatak, predali smo dokumentaciju i da predamo zahtjev za tuđu njegu i pomoć u CZSS-u što i jesam”, istaknula je Plavšić.

“Osjećam se zaboravljenom i izdanom od društva, institucija i države u kojoj živimo. Imamo li mi pravo na dostojanstven život ili smo osuđeni na pomoć rodbine i prijatelja? Koja su prava nas običnih smrtnika kojima je sudbina dodijelila teške karte za igru života?”, pita se razočarana majka, piše dnevnik.hr