Puno je toga napisano o negativnim učincima društvenih medija na mentalno zdravlje, no esencijalno je pitanje koliko ozbiljno i u kojoj mjeri iznesene činjenice i upozorenja percipiramo i razumijevamo.
Tehnološka dostignuća kao i znanost, iako su u simbiozi donijela su kroz povijest mnoge dobrobiti za čovječanstvo, no ljudska je priroda oduvijek takva i nerijetko doneseni blagoslov, pogrešnom upotrebom odvuće i u krajnost. Ako se zapitamo zašto čovjek zlorabeći dobrobit odlazi u krajnost, odgovor može ležati u njegovom vječnom pokušaju oslobađanja od stoljetnih naslaga tradicije, u ljudskoj žeđi za kidanjem svih okova, u igri strasti da se baci u zagrljaj nečeg novog i uzbudljivog. Kao posljedica te iste krajnosti, a to se i upravo i događa je, ne samo gubitak vrijednosnih okvira, već i ozbiljan utjecaj na mentalno zdravlje. Kreatori, s jedne strane zbog profita i spoznaje potrebe vremena pronalaze način kako će i u kojim oblicima iznijeti poruku pred oči javnosti, a s druge strane korisnici bez previše razumijevanja upijaju ponuđeno. Slikovito rečeno kao da vam netko lijepe i crvene jabuke stavi na vrh, a kad malo zagrabite ispod površine naiđete na one manje lijepe i crvene.
Činjenica je da na globalnoj razini nikada nismo bili povezaniji, da se pozitivni učinci ne mogu osporiti i da mnogima donose koristi. Društveni mediji čvrsto su integrirani u svakodnevni život pa tako i u Hrvatskoj. Prema istraživanju HAKOM-a čak 93 posto ispitanika svakodnevno je na društvenim mrežama, a njih 85 posto svaki dan koristi aplikacije za dopisivanje. Vijesti čita i informira se svakodnevno na internetskim portalima ili društvenim mrežama 83 posto ispitanika, a internetske igre igra svaki dan 48 posto ispitanih. Dominantni uređaji kojima se korisnici spajaju na internet su pametni telefon (95 posto).
Putem društvenih mreža ljudi se, posebno mladi kojima nedostaju socijalne vještine mogu izraziti i družiti. Navedeno je posebno korisno kada govorimo o marginaliziranim skupinama koje se na jednom mjestu „susreću“ komuniciraju, razmjenjuju iskustva i stavove i međusobno si daju podršku. U svojoj srži, govorimo o moćnom, komunikacijskom alatu koji je promijenio način na koji pojedinci međusobno komuniciraju, razmjenjuju informacije, misli i ideje i preko kojeg se educiraju i izražavaju kreativnost.
Međutim, društveni mediji imaju i svoje ozbiljne nedostatke, sve češće zabrinjavajuće, i ako se poslužimo metaforom nećemo pogriješiti ako kažemo da je pojavom istih otvorena pandorina kutija i da je zatvaranje iste još uvijek varljiva nada da će se puštene nevolje riješiti.
Stalna prisutnost na društvenim mrežama ima štetan utjecaj na mentalno zdravlje jer ako prosječno 28 puta dnevno provjeravamo tko je što napisao, komentirao, kakvu vijest podijelio, tada možemo govoriti i o kompulzivnim radnjama. Sa sociološkog stajališta radi se o problemu odvajanja od stvarnog svijeta, odnosno stavljanja društvenih medija i mreža ispred fizičkih kontakata i susreta, što posljedično može dovesti do utjecaja na mentalno zdravlje.
Poremećaji raspoloženja, spavanja, osjećaj izolacije i usamljenosti, niska razina sampoštovanja, anksioznost i depresija, virtualno zlostavljanje (cyberbullying) koje je sve učestalije i u kojem zlostavljači zlorabe elektronski prostor kao sredstvo osobnih osveta, iživljavanja, vrijeđanja “rješavajući” na taj način vlastito nezadovoljstvo, neki su od oblika koji se manifestiraju na mentalno zdravlje.
Problem koji se sve ćešće pojavljuje je i samo glorificiranje mentalne bolesti. Ispoljavanje buntovnosti i arogancije u svojstvu žrtve koja traži utjehu, mračni, depresivni i inteligentni postaju drugima zanimljivi i poželjni. Sve to skupa neodoljivo podsjeća na roman „Patnje mladog Werthera“ Johann Wolfgang von Goethe u kojem lik kroz vlastitu turobnost provlači i bahatu notu kada govori o neznalicama kao sretnim ljudima. Opsesija smrću nadopunjuje se riječima kojima Werther aludira na samoubojstvo, rekavši da kroz njega čovjek može “napustiti ovaj zatvor kad god želi“. Dakle, ne govorimo o nečemu što je novo, samo se sada preselilo u drugi svijet. No ovakvi trendovi su zabrinjavajući, posebno kad uzmemo u obzir statistike pa tako i u Hrvatskoj koje govore kako 13 posto srednjoškolaca ima ozbiljne simptome depresije, 20,3 posto pati od anksioznosti, 13, 4 od stresa, 15, 7 posto djece se samopovređuje, a čak 20 posto ozbiljno razmišlja da si oduzme život. Naravno, na ovakvu alarmantnu sliku ne utječu samo društveni mediji već i drugi čimbenici. No ako govorimo o utjecaju interneta na mentalno zdravlje prema nedavnom istraživanju Agencije za elektroničke medije ista su pokazala kako i roditelje i djecu najviše zabrinjava moguće nasilje na internetu, a jedan od tri učenika i studenta osjeća stres, usamljenost i zavist te ima manje samopouzdanja zbog sadržaja na društvenim mrežama.
Društvene mreže utječu na emotivnu stabilnost, posebno mladih. Potpuno je razvidno da je sve danas podređeno nekoj sigurnosti i komforu pa tako i ponuda i treniranje sigurne ljubavi koja nije ništa drugo nego ekonomska manipulacja. Društvene mreže prepune su takvih poruka, odnosno prepune skeptika s liberalnim svođenjem ljubavi na trenutno zadovoljstvo, lišeno obveze ili priče koja se ne boji ljubavi. Iako se bilježi statistički porast uspješnih partnerstva koji je počeo online, u većini slučajeva međusobna upoznavanja, udvaranja kada se trebaju konkretizirati nekim prvim susretom do istih ne dođe. Neminovno se javljaju i razočarenja jer čovjek je biće koje očekuje da će se nešto lijepo dogoditi, posebno ako je duša željna ljubavi i pažnje. Ruši se i dostojanstvo prevarama, manipulacijama, i u osnovi ne možemo govoriti o nimalo benignoj stvari jer nikada ne znate tko je preko puta vas i koliko je taj netko emotivno stabilan. Sloboda je to koja nam je dana kroz virtualni svijet, bez odgovornosti za sebe i drugog čovjeka. O ovoj komponenti koja može utjecati na mentalno zdravlje vrlo malo se govori, a trebalo bi, posebno zbog odgovornosti kao opće ljudske i etičke vrijednost koju pojedinac usvaja još od malih nogu i koju treba njegovati, čuvati i nadograđivati. Odgovornost je sloboda i odgovor koji utječe na promjenu situacije i na promjenu samih sebe. Ako nema odgovornosti dolazi do uzročno-posljedične veze, do opće konfuzije, dezorijentiranosti, do slike stvarnosti u kojoj odgovornost, razum i istina „umiru“.
Kako onda upravljati ovakvim učincima na mentalno zdravlje?
Već ponuđena rješenja, od isključivanja podatkovne veze na poslu, tijekom vožnje, za vrijeme koje provodimo s obitelji i prijateljima, stavljanje telefona izvan dosega dok spavamo, isključivanje obavijesti zasigurno su potrebna i zdravo razumska rješenja, no dugoročno gledano nisu dovoljna. Prije svega potrebno je razumijevati svijet u kojem živimo, način na koji društveni mediji funkcioniraju, biti svjestan opasnosti, i u tom kontekstu razumijevati važnost medijske pismenosti, posebno kada govorimo o kritičkom pristupu. Moto u sklopu održanih Dana medijske pismenosti “Misli svojom glavom u medijskom labirintu” je odlično osmišljen i upravo u istom leži bit svega jer vrlo je važno čijim očima gledate, čijim ušima slušate, čijom glavom razmišljate. Ako dopustite da to radi netko drugi umjesto vas, tada je to loše i tada vaši izbori i vaše odluke nisu vaše.
Potrebno je stalno učiti, propitivati, promišljati, dolaziti do zaključaka, dijalogom stvarati dijalektiku, znati što je dobro za nas u sadašnjem trenutku, učiti i druge, baš kao što je to radio Sokrat. Naravno, pod utjecajem refleksije vanjskog svijeta, nametnutih normi i disonantnih tonova, naučenih obrazaca ponašanja na kojima gradimo svoje stavove, vjerovanja, donosimo odluke, ne govorimo o laganom procesu, no svakako govorimo o mogućem.
Od vitalnog je značaja i da prosvjetni radnici, stručnjaci za mentalno zdravlje i pružatelji zdravstvenih usluga budu educirani, svjesni negativnosti društvenih medija kako bi mogli, posebno mladima ponuditi adekvatne preporuke, između ostalog i kako uspostaviti mentalnu ravnotežu. Djeca i mladi nam moraju biti zdravi, i ako se već ne može utjecati na unutarnji, odnosno biološki faktor na vanjski trebamo i moramo jer mentalno zdravlje je važno u svakoj fazi života, od djetinjstva do odrasle dobi i utječe na to kako mislimo, osjećamo i djelujemo, pomaže nam odrediti kako se nosimo sa stresom, prema drugima i kako donosimo odluke.
S obzirom da se nerijetko brkaju pojmovi, stanja, sve ćešće odlazi i u predijagnosticiranje, treba i razumijevati da je normalno ponekad osjećati se loše, imati potrebu odvojiti se od drugih, voditi vlastite bitke unutar tihih odaja, kako je to rekao Ezra Taft Benson, i da takva stanja ne znače uvijek mentalnu bolest ili naš osobni neuspjeh.
Kontinuirano se educirati, aktivno uključivati u medijsku pismenost, razumijevati važnost mentalnog zdravlja kao bogatstvo koje nam daje optimizam, sigurnost, samopoštovanje i koje nam omogućuje da se suočavamo sa manje lijepim stvarima. Kada je narušeno ove komponente se polako gube i naša mentalna snaga slabi. Razlog tome, uistinu ne trebaju biti društveni mediji, društvene mreže koje možemo kontrolirati ili kako je to rekao biskup i dobročinitelj Juraj Dobrila: „…Kušajte sve, a držite se onoga što je dobro…“.
Piše Snježana Nemec – demos media
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
