Imamo najboljeg golmana na prvenstvu, imamo najboljeg stopera u Kataru, sjajni vezni red…

Kad si moćan kao Hrvatska, samo ti je nebo granica. Prvi favorit je sahranjen u boli i tuzi pred ucviljenom rodbinom i odanim prijateljima, eliminirati Brazil u četvrtfinalu SP-a drugi je najveći pojedinačni rezultat Vatrenih nakon trijumfa nad Engleskom u moskovskom polufinalu. Za kraj se selimo na Lusail na polufinale, a tamo je i finale, zazivamo da bude još sretniji nego Lužniki.

Kad neka od najvećih nogometnih nacija dvaput zaredom bude među četiri najbolja na svijetu, to je pothvat koji se kiti bogatim komplimentima za kvalitetu, klasu i sustavan rad. Kad to učini Hrvatska, za svijet je senzacija jer uoči Brazila gotovo svi su otpisali Vatrene, divili se Neymaru i društvu, samo što im nisu stavili trofej u ruke.

Kad smo engleskim novinarima, i prije nekoliko mjeseci i prije par dana, tvrdili da imamo goleme ambicije, samo su odmahnuli rukom. Eh, jedva čekamo da ih vidimo sad… Euforija u našoj državi nakon Lige nacija imala je temelja, a sad će eksplodirati oduševljenje i kod onih koje je “prala” skepsa tijekom katarskih dana…

Hrvatska ima čeličnu moć i mentalnu snagu, ovi su dečki satkani od najprobranijih materijala, kad se čini da su na koljenima dižu se poput Feniksa i dođu na svoje. Oni su pobjednici koji pišu novu povijest. I sada je valjda svima jasno, jedino što ih istinski zanima je naslov svjetskog prvaka. Koliko god je točno da su fantaziju već skladali, za to više nikoga ne moraju pobijediti.

U dva produžetka i penalima, u teškoj prethodnoj utakmici s Belgijom, u igri u kojoj su zbog nedostatka napadačkog asa morali prekomjerno riljati dosta su se potrošili, ali nosi ih takav elan da će u polufinalu biti opasni, od Luke Modrića s 37 godina nadalje. Vjerojatno ih nitko više neće smatrati autsajderom. Nisu nadigrali Brazil, ali su ga u golemom tijeku utakmice podvrgnuli jakim sedativima. Ovo “talijansko lice” Hrvatske vjerojatno je jedino s kojim su mogli doći tako visoko.

Kad napadačima i ne ide, kad Bruno Petković izgubi gotovo sve duele, za taj trud, za to što su se odbili predati, došla je nagrada. Petković je zabio najvažniji gol karijere i donio polufinale, pa i su na kraju i “devetke” dale zlatni obol.

Imamo treći najveći rezultat u povijesti, imamo nove legende i stare koje samo dodatno snaže veličinu, imamo trenutačno prvog golmana Svjetskog prvenstva Livakovića, koji je smrtonosniji za suparnike od Covida i kuge zajedno, imamo najboljeg stopera Joška Gvardiola, vezni red koji može i bolje iako se klasa vidi i dođe do izražaja, imamo sada i gol Petkovića, koji bi ga trebao dignuti za finiš turnira.

Na Mundijalima se rađaju zvijezde…, piše sportske.jutarnji.hr.