Kada govorimo o sterotipima u osnovi govorimo o generaliziranom i obično pretjeranom uvjerenju o određenoj skupini ljudi te zaključujemo da osoba ima čitav niz karakteristika i sposobnosti za koje pretpostavljamo da ih imaju svi članovi te skupine. A pretpostavke su prije donošenja odluke u osnovi loše i ne bi ih trebali raditi. S obzirom da se nerijetko sterotipi miješaju s pojmom predrasuda pojasnit ćemo i razliku. Za razliku od stereotipa predrasude imaju negativan ili neprijateljski stav prema određenoj grupi ljudi i predstavljaju unaprijed donesen sud ili mišljenje o nečemu što dovoljno ne razumijemo. Takav pristup kada je duboko ukorijenjen teško je mijenjati ili kako je to rekao Albert Einstein: „Lakše je razbiti atom nego predrasude“.

Ono što je bitno istaknuti je činjenica da se stereotipi ne koriste samo za karakteriziranje drugih, već i za karakteriziranje samih sebe ili poimanja samog sebe. Djevojčice i dječaci uče o stereotipima iz svoje neposredne okoline i medija, što nedvojbeno utječe na njihovo ponašanje. Ta iskustva socijalizacije nesumnjivo nastavljaju svoj utjecaj i u kasnijem životu, gomilaju se kroz život i mogu prouzročiti dodatne teškoće u kasnijoj fazi životnog ciklusa.

Ako ćemo slikovito prikazati stereotipe zamislimo zemljopisnu kartu. Na istoj većina vjeruje da su Škoti škrci, Talijani zavodnici, Crnogorci lijenčine, Kolumbijci mafijaši ili ako govorimo o Hrvatskoj – Dalmatinci su lijeni…, što je u osnovi loše jer nikoga ne određuje samo jedna njegova osobina, i svaki je čovjek jedinstveni splet različitih osobitosti.

Mediji su ti koji nerijetko konstruiraju stereotipne poruke i na taj način doprinose formiranju ili potvrđivanju vjerovanja i razmišljanja o određenoj skupini ljudi. Najrasprostaranjeniji su rodni stereotipi, bez potrebe razumijevanja i brige da su isti štetni jer ograničavaju djevojčice i dječake, žene i muškarce u razvoju svojih osobnih sposobnosti što posljedično može utjecati na profesionalnu karijeru i donošenje odluke o svom životu. Stereotipi su složeni i isprepleteni i s drugim stereotipima te imaju nesrazmjeran negativan utjecaj na određene skupine, poput manjinskih ili autohtonih skupina, osoba s invaliditetom, osoba s nižim ekonomskim statusom… Mediji su izvor moći i utjecaja u promicanju društvenih vrijednosti i oblikovanju mišljenja pa se neminovno nameće pitanje zašto se onda ne ide u tom smjeru ili zašto taj proces ide sporo jer teško je povjerovati da netko nije već usvojio tolike apele za potrebom uklanjanja stereotipa, Možemo li tu, zapravo govoriti o vječnom problemu svih društava pa tako i našeg, u kojem je licemjerje prisutno i zapravo pokazuje kako je profit kao imperativ stavljen ispred ljudskog dostojanstva i poštovanja. Jer kada stavite neku reklamu koja eksplicitno pokazuje seksualnost žene i vežete je za auto ili gume – što je to nego želja i potreba za što boljom prodajom i dobiti.

Rasprava o seksualnosti i odnosu među spolovima stara je koliko i sam svijet. No, od dana suvremenih masovnih medija rasprava o predstavljanju spola i seksualno eksplicitnog sadržaja, kao i učinci koje mogu imati na nečiji um postala je polje za veliku zabrinutost. Zbog činjenice da je naše društvo medijsko i potrošačko društvo, masovni mediji sveprisutni su u našem svakodnevnom životu i postali su glavni izvor za gotovo sve vrste informacija i zabave preko kojih stvaramo svoj identitet, ideju o tome što znači biti muško ili žensko ili ideju kako se ponašati u društvu, odijevati, izgledati i kako se prilagoditi dominantnom sustavu normi i vrijednosti.

Rodno stereotipiziranje može se pronaći u gotovo svim vrstama medija, a posebno u području oglašavanja, gdje se žena nerijetko objektivizira i stavlja u podređen položaj. Iako je oglašavanje više-manje regulirano zakonodavnim okvirima pa tako i u Hrvatskoj, žene se i dalje prikazuju u stereotipnim i hiperseksualiziranim ulogama, što ima dugoročne društvene posljedice. Javnost vrlo često nije niti svjesna objektivizacije žene niti kako će se tako predstavljanje reflektirati na njihove vrijednosti, što je izuzetno zabrinjavajuće kad govorimo o mladima koji sve „upijaju poput spužve“ i koji usvajaju ovakav pristup. Oglašavanje ponekad može biti i vrlo opasno i odgovorne i ozbiljne reklamne agencije neće si dopustiti ovakav pristup jer će ih ipak zanimati posljedice takvog oglašavanja, no na žalost većini u reklamnoj industriji profit je jedino mjerilo uspjeha.

Važno je istaknuti i seksizam na internetu gdje su žene nesrazmjerno pogođene, osobito mlade žene i djevojčice. Seksizam se najviše manifestira kroz negativne komentare, koji nisu zasnovani na mišljenju ili stavovima već na stereotipima, čime žene postaju žrtve seksističkog i seksualiziranog zlostavljanja i vrijeđanja. Dobra strana ove priče je što žene sve više mobiliziraju internet i društvene mreže, i na taj način mogu rušiti stereotipe, stvarajući utjecaj na medije.

Seksizam u medijima doprinosi okruženju koje, ne samo da tolerira i trivijalizira seksizam već odgaja i najmlađe generacije, čime stereotipi postaju otporni na promjene. Novi izazovi s kojima se društva susreću, ekonomski, politički, socijalni samo produbljuju postojeće probleme. Zato su jezik i komunikacija, bitne sastavnice koje umanjuju ovaj problem i komunikacija bez stereotipa potrebna je zbog podizanja svijesti i sprječavanja seksističkog ponašanja. Vrlo je važno kroz medije poticati reakcije javnih osoba, posebno političara, vjerskih i gospodarskih lidera i čelnika lokalnih zajednica te drugih, koji su u položaju da utječu na oblikovanje javnog mnijenja, kako bi osudili seksizam i seksističko ponašanje te pozitivno učvrstili vrijednosti.

Mediji su i ti koji nameću i ideal ljepote, što može za djecu biti poražavajuće. Imperativ biti lijep, imati određene tjelesne proporcije – žene vitke ili još češće mršave, a muškarci mišićavi, nerijetko na djecu i mlade utječe negativno, u smislu izazivanja frustracija ili prihvaćanja nametnutih ideala ljepote koje mogu biti u konačnici pogubne za fizičko i mentalno zdravlje. U postizanju tog ideala djevojčice nerijetko idu na ekstremne dijete, a dečki pretjeruju s vježbanjem i upotrebom steroida.

Mediji su ključni i za doprinos većoj vidljivosti osoba s invaliditetom. U jednom provedenom intervjuu autorice teksta sa osobom s invaliditetom ista je navela kako nema dovoljno emisija i priloga koji bi u konačnici doprinijeli društvenom prosperitetu osoba s invaliditetom. Da nerijetko od strane medija dobije odgovor kako teme osoba s invaliditetom nisu dovoljno IN da bi bile u većoj mjeri zastupljene. Pohvaljuje emisiju „Normalan život“ urednice i voditeljice Ane Tomašković koja godinama radi na većoj vidljivosti osoba s invaliditetom i pomaže da isti otvoreno progovore o svim izazovima s kojima se susreću.

U kontekstu sagledavanja pitanja socijalizacije muškaraca i dječaka u širokom rasponu društvenih konteksta – kod kuće, u okviru obrazovnog sustava, na radnom mjestu, na gospodarskom planu, na javnom mjestu, u medijima i na društvenim mrežama, kao i u osobnim odnosima muškarce i dječake treba osloboditi pritiska stereotipnih očekivanja s kojima su suočeni, i kojih u većini slučajeva nisu svjesni. Međutim, nisu jedino muškarci pod pritiskom stereotipa. Tu su i žene koje su još uvijek pod utjecajem patrijahalnog odgoja i koje su nerijetko sklone osuđivanju žena. S pozicije žena to se čini još većim problemom jer se očekuje da žena- ženi bude podrška, no stvarnost govori drugačije. Najbolji pokazatelj su društvene mreže gdje ćete nerijetko vidjeti kako žena nešto komentira, stavi sve u neku realnu perspektivu i umjesto podrške žena nakon neprimjerenog, i seksističkog odgovora muškarca doživi napad. Naravno, to ne znači da se bezuvjetno treba podržavati po osnovi spola, ali pokazuje između ostalog i povijesno nametnutu potrebu žene da pripada muškarcu.

S druge strane treba biti oprezan kada se utječe na promjene jer iste mogu otići u drugu krajnost koja se već događa i koju ćemo opet proglašavati neprihvatljivom. U promjena žena je već izgubila svoju bit, usvaja medijski diktirane obrasce ponašanja u kojima je i nadalje prisutna objektivizacija i seksualizacija njihovih vlastitih tijela, što dovodi do štetnih posljedica za samu ženu i njen sustav vrijednosti. Konceptualiziranje seksualnosti također postaje područje u kojem se s jedne strane odbacuje tradicionalni moral, a s druge strane se odvija preoblikovanje intimnosti koja igraju središnju ulogu u sveukupnom ljudskom iskustvu. Društvene mreže prepune su žena koje prihvaćaju takav model ponašanja kao najnormalniji. Polugole, sa prenaglašenom seksualnosti i sa stalnom potrebom da budu primjećene, u potpunosti nesvjesne posljedica današnjih vrijednosti. Treba li se onda čuditi reakcijama muškaraca, njihovoj biološkoj određenosti?

Radikalan pristup određenih grupacija koje svrstavaju sve pod seksistički govor mržnje, bez potrebe razmišljanja o složenosti nije dobar jer problem je ipak puno dublji i nije izdvojen već povezan s drugim kretanjima koja govore o silini današnjih zahtjevanja od nas, kako se ponašati kako reagirati, kako ne imati kritičko razmišljanje. Dakle, s jedne strane imamo patrijahalni odgoj, kontinuitet i taloženje poimanja mišljenja i djelovanja unutar sebe, a s druge strane odricanje od istog. To je kao kad govorimo o kulturi, tradiciji i običajima. Njih se ne ukida već ih se pametno prilagođava današnjem vremenu. Stoga je imperativ odgajati generaciju koja će kritički preispitivati svako nametanje, generalizaciju vrijednosti, koja je znati što je sloboda izbora i kako se ista manifestira na individualnoj razini.

Sve ove negativnosti mogu se riješiti jedino uklanjanjem stereotipa i podizanjem individualne, a potom kolektivne svijesti te podizanjem razine znanja o uzrocima i posljedicama stereotipa, a nerijetko i diskriminacije na osnovi spola. Najteže je razbijati ustaljenje obrasce ponašanja, što je i razumljivo jer kad vas netko metaforički rečeno izbacuje iz cipela ne osjećate se dobro i u strahu ste pred nepoznatim.

Osvijestiti, podići razinu znanja o tome da nikoga ne određuje samo jedna njegova osobina i da ne postoji niti jedna osobina kojom se mogu obuhvatit svi pripadnici neke skupine koju želimo okarakterizirati, jedini je mogući put jer dok su stereotipi i predrasude i nerazumijevanje prisutni nema tog zakonskog okvira koji će dovesti do potrebne ravnopravnosti spolova. Radi se naravno o dugotrajnom procesu koji se mora provoditi na svim razinama pa tako i na razini onih koji provode institucionalne politike. Za početak krenimo od sebe, barem oni koji su svjesni prisutnosti rodnih stereotipa, koji razumiju koja ograničenja i štetu isti nanose. Internet, mediji puni su negativnih rodnih stereotipa i seksizma na koji reagirajte i pomozite drugima da shvate. Budite uzor drugima, svojim prijateljima i obitelji. Poštujte ljude bez obzira na njihovu različitost. Stvorite siguran prostor za ljude da izraze sebe i svoje prave kvalitete, bez obzira na društvene stereotipe i očekivanja.

Usvajanje medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja najbolji je put. Na globalnoj razini provedena su, uistinu mnoga istraživanja o utjecaju medijske pismenosti na otklanjanje stereotipa, i sva istraživanja dala su pozitivne rezultate, odnosno oni koji su bili sudionici medijske pismenosti imali su manje stereotipa od onih koji nisu sudjelovali. Uspješni ishodi medijske pismenosti leže u sustavnom i kontinuiranom obrazovanju, nastavnim planovima i programima jer djecu i mlade se može i treba naučiti kako prepoznati stereotipe i predrasude i kako u konačnici odreagirati. Međutim, kada govorimo o istraživanjima i pitanju može li obrazovanje o medijskoj pismenosti smanjiti ulogu medija u održavanju stereotipa, ista su ostala bez konkretnih odgovora. Iz navedenog se može izvući zaključak da, osim što je potrebna progresivna uloga medija u „razbijanju“ stereotipa i predrasuda isti se moraju uključiti u medijsku pismenost kroz suradnju s nadležnim institucija i roditeljima te u krugu svojih kuća uređivačkom politikom raditi na kvalitetnim medijskim sadržajima koji neće plasirati agresivne i nasilne sadržaje i koji će kroz programske sheme otklanjati stereotipe. Ukoliko želimo zdravu djecu i mlade koji će imati poštovanje prema sebi samima i drugima i generacije koje će uvažavati različitosti, uloga medija je itekako važna, i to ne samo javnih, već i komercijalnih.

Medijska pismenost treba učiti kako su sve medijske poruke konstruirane, kako nerijetko sakrivene i manipulativne otkrivaju određene vrijednosti i ideologije, kako se stvaraju sa razlogom i kako treba iste kritički propitivati. Medijska pismenost sa sobom nosi i dobru upućenost u medijske teme današnjice i svaka nezainteresiranost nije dobra. Učimo, unesimo svjetlo tamo gdje nedostaje, napustimo štetne stereotipe jer to znači biti ne samo bolji već i napustiti određenu nezrelost. A kako je to rekao Immanuel Kant „nezrelost je nesposobnost korištenja svoje inteligencije bez vodstva drugog….. Sapere Aude!“ (usudi se znati).

Piše Snježana Nemec/ demos media

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE