Ovisno o tome kakvi smo, kakav je naš svjetonazor, odnosno kakve su nam kulturne, vjerske i etičke odrednice, takva će biti i naša percepcija vremena ispred nas. Naš pogled u budućnost, odnosno naše individualno pozicioniranje u odnosu na parametre prošlosti i sadašnjosti, uglavnom je subjektivnog karaktera, međutim postoji i onaj objektivni dio, oslobođen osobnog stava koji traži činjenično sagledavanje postojećih uvjeta kako bi se donijele neke kratkoročne ili dugoročnije prognoze onoga što nas čeka u budućnosti. No ne mora se čovjek nužno baviti futurologijom kao znanosti da bi percipirao promjene i vidio njihov utjecaj na čovjeka. Dovoljno je pažljivo gledati, slušati i čitati iz podteksta kako bi došao do temeljne istine, razumio sadašnjost i sve teže kontrolirane posljedice te dobio neke odgovore za budućnost.
Sagledavajući svu dosadašnju kompleksnost suvremenog društva, brzinu društvenih i tehnoloških promjena, čini se da budućnost društvenih mreža nikada nije bila izvjesnija, imajući u vidu da nam je život isprepleten tehnologijom, da je svijet duboko prožet i transformiran tehnologijom, da društveni mediji ozbiljno mijenjaju način komunikacije i ponašanja te da su postali naša primarna stvarnost.
Povijest platformi društvenih medija nastavlja se razvijati i kako se čini, budućnost društvenih medija bit će povezana s budućnošću metaverzuma. Iako je u začecima i ovisi o potrebi velikih tehnoloških zahtjeva i razvoju infrastruktura – 5G, WiFi 6, 6G mreže, metaverzum je već prisutan i realno je očekivati da će u godinama ispred nas zaživjeti.
Za one kojima je pojam metaverzum nepoznat, radi se o sustavu internetskih svjetova u kojima kombinacijom virtualne (VR) i proširene stvarnosti (AR), možemo raditi, družiti se, zabavljati pomoću svojih avatara koji predstavlja utjelovljenje korisnika, odnosno njegov alter ego u dvodimenzionalnom i trodimenzionalnom svijetu.
Zvuči zabavno i bezbrižno, no ako navedeno povežemo s procjenom američke investicijske banke Citi kako bi ekonomska vrijednost metaverzuma mogla do 2030. iznositi između 8 do 13 bilijuna dolara, tada je poprilično jasno da je profit i dalje imperativ i da zabavno i bezbrižno za čovjeka može postati njegova suprotnost.
Iako govorimo o budućnosti, metaverzum se već primjenjuje, najviše u video igrama i kroz visoku modu, gdje se odjeća i frizure mogu isprobati u tom digitalnom prostoru. Milijuni ljudi već godinama koriste AR svaki dan, a možda toga nisu ni svjesni. Ako ste koristili Instagram filtere koji projiciraju stvari na fotografiji ili videu ili čine da stvari izgledaju kao da su stvarno tamo, koristili ste AR. Matavertum je već prisutan i u idejama korporacija pa je tako i prvi metaverzum događaj u Hrvatskoj organizirao Hrvatski Telekom gdje je kreirana virtualna stvarnost koja se sastojala od više svjetova i okruženja unutar kojih su prolazili prvi avatar – novinari putem svojih, specijalno dizajniranih osobnih avatara.
Veliki potencijal metaverzuma krije se i u pružanju zdravstvenih usluga na daljinu. Nešto čemu smo, iako nesvjesno svjedočili za vrijeme pandemije COVID-19 kada smo se liječili putem telefona i e-mailova. Metaverzum bi u budućnosti pacijentu pružio mogućnost virtualnog kontakta, bez obzira gdje se fizički nalazi. Za one koji su pratili medije i tematike koje se bave razvojem tehnologije spominje se i mogućnost kreiranja avatara koji nosi sve podatke o našem zdravstvenom stanju. Kako u poslovnom časopisu Forbes novinar Bernard Marr spominje dio je to vizije Jacka Latusa, direktora tvrtke Latus Health, koji smatra da će dostupnost svih podataka o zdravstvenom stanju pacijenta učiniti liječenje bržim i učinkovitijim. Drugi dio Latusove vizije odnosi se na kreiranje “virtualne bolnice” kojoj će pacijent moći pristupiti kroz VR naočale te, u prvoj fazi, koristiti za usluge savjetovanja i fizioterapije.
U kontekstu pandemije svjedočili smo i radu od kuće koje su neka tvrtke zadržale i do danas, što otvara ozbiljnu mogućnost da će rad na daljinu postati standard, barem za one čija vrsta posla to dopušta. U ovom segmentu metaverzum se zapravo već događa pa tako Meta (bivši Facebook) uključuje radno okruženje poznato kao Horizon Workrooms, Microsoftova Mesh platforma dodaje avatare i mogućnosti mješovite stvarnosti u svoje Microsoft Teams radno okruženje, a platforma Zoom, koja je doživjela nevjerojatan rast broja korisnika tijekom pandemije uvodi trajne funkcije, kao što su sobe za sastanke i bijele ploče kako bi napravila skok od pružanja jednostavnog komunikacijskog alata do potpunog. Unatoč benefitima rada od kuće isto sa sobom nosi i velike izazove na koje se treba odgovoriti, ukoliko ne želimo da se takvi radnici osjećaju isključeni iz radne sredine i kolega ili da su im ljudska prava privatnosti ili osobnih sloboda ugroženi. Upitno je i uvođenje tehnologije koja će nadzirati njihov rad, no unatoč tome softver za praćenje zaposlenika brzo je rastuće tržište.
Ovo su samo neki primjeri već prisutne proširene stvarnosti uz koje možemo spomenuti još i ulogu NFT-a, odnosno nezamjenjivog tokena kao jedinstvenog digitalnog identifikatora koji se ne može kopirati, zamijeniti ili dalje podijeliti i koji se koristi za potvrdu autentičnosti i vlasništva. NFT-jevi igraju veliku ulogu u korisnosti i popularnosti metaverzuma. Radi se o osiguranom tipu digitalne imovine koja je bazirana na istom blockchainu kao kriptovaluta uz koju je vezan. Umjesto same valute, NFT može predstavljati umjetničko djelo, pjesmu ili digitalnu nekretninu. NFT zapravo daje svom vlasniku dokaz o vlasništvu digitalne imovine kojom se može trgovati unutar metaverzuma.
Za projekciju budućnosti metaverzuma vratimo se malo i u prošlost, odnosno 2016. godinu kada je vlasnik Facebooka Mark Zuckerberg na konferenciji „Mobile World Congress“ izjavio: „Uskoro ćemo svi mi imati moć prenijeti svoj život, ono što radimo, kad god poželimo…. U budućnosti ćete se moći odmah teleportirati u obliku holograma kako biste bili u uredu bez putovanja na posao, na koncertu s prijateljima ili u dnevnoj sobi svojih roditelja.To će vam otvoriti nove mogućnosti bez obzira gdje živite. Imat ćete više vremena za ono što vam je važno, a skratit ćete vrijeme koje provodite u prometu, kao i emisije ugljikovog dioksida.“
Slijedom navedenog i onoga što je manje-više poznato u javnosti, čini se da će u budućnosti društveni mediji biti integrirani u svaki aspekt našeg života u kojoj će se fizički svijet doslovno povezati s virtualnim. Za očekivati je i da će ovakve promjene čovjeka odvesti u posve novu dimenziju razmišljanja i djelovanja. Najdramatičnija promjena kako se prognozira do 2039. neće biti samo količina podataka koja će biti dostupna svima, već i moć donošenja odluka na temelju tih podataka. Uz toliko podataka, personalizirani sadržaj postat će norma.
O posljedicama stalne prisutnosti na društvenim mrežama, sve snažnijeg odvajanja od stvarnog svijeta, sve jače oduzete mogućnosti zadržavanja pažnje te stalnog traženja novih poticaja kako bi se zadovoljila tražena dinamika suvremenog svijeta, „ubila“ dosada slobodnog vremena koje suvremeno društvo sve više nudi, govorili smo puno i onaj tko ne razumije negativne posljedice u sadašnjosti teško će daljnjim razvojem tehnologije razumjeti u budućnosti.
Važno pitanje koje će se morati riješiti je potencijal štete koju mogu prouzročiti društveni mediji koji su sveobuhvatniji, privlačniji i vrlo vjerojatno će stvoriti znatno jaču ovisnost od svega čemu smo do sada svjedočili te će nas, kad govorimo o osobnim podacima i pravu na privatnost u potpunosti „razotkriti“. No temelji virtualnog života koji su već mnogima danas ugodniji od stvarnosti već su stvoreni i nadogradnja u tom kontekstu ne čini se posebno teškom.
Ono što smo nekad gledali kao futurološke scenarije čini se da polako postaje stvarnost koja proizlazi iz sve veće kompleksnosti suvremenih društava, potrebe i težnje za profitom i moći. Je li to dobro ili nije, ostavit ćemo budućnosti, no svatko tko u toj budućnosti društvenih mreža želi istražiti i ostaviti svoj trag, morat će se upoznati s alatima koje pružatelji platformi postavljaju te se pobrinuti da razumije opasnosti koje se kriju. Svatko, koliko će to uopće biti moguće, imajući u vidu sve zastupljeniju površnost, kao i samog čovjeka koji je između bitka i nebitka, stvaranja i razaranja mora razmišljati o onome što ljudskoj prirodi pripada. A to je vlastito postojanje koje se opire bilo kakvoj ideologiji.
Piše: Snježana Nemec/demosmedia
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
