Predsjednik DP-a u Hrvatskom saboru komentirao je rad Vlade u proteklih godinu dana u svom govoru koji prenosimo u cijelosti.

Poštovane kolegice i kolege, hrvatska javnosti, slušao sam pažljivo premijera u svom izlaganju u Izvješću o radu Vlade u proteklih godinu dana. Moram reći da sam čuo svega, puno stvari o tome koliko se radilo, ali o samoj suštini problema nije govorio puno, vjerojatno stoga što je uradio malo.

Slušali smo i u ništa od toga ne sumnjamo kad se govori o najvećem izdvajanju, najvećem poticanju povijesnih porastima plaća i mirovina u postocima od 32 i 36 posto, slušali smo o vjerodostojnosti i o sigurnoj Hrvatskoj. Puno je tu bilo krupnih riječi samohvale pa ipak hrvatski narod prolazi kroz nikad veću nesigurnost i nestabilnost.

Zašto je tome tako? Ne znam koliko je predsjedniku Vlade i Vladi općepoznata činjenica da svjedočimo najvećem padu broja stanovnika u Hrvatskoj po državnom zavodu za statistiku. Nismo o tome čuli puno. Nije vam izgleda poznat i najnoviji podatak o povijesnoj inflaciji otkad postoje mjerenja u Republici Hrvatskoj. Nije poznat podatak da su, unatoč tim silnim povijesnim postocima povećanja plaća i mirovina od 36 posto, realne plaće pale za 4,3 posto. Nije vam izgleda poznata činjenica pada životnog standarda hrvatskih građana. Nisu vam izgleda poznati srazmjeri korupcije koji su u Hrvatskoj veći nego ikada.

Otprilike, nogometnim rječnikom po izvješću premijera, na koje naravno ima pravo i legitiman je politički stav, ali otprilike nogometnim žargonom: – Vlada je odigrala jednu povijesnu utakmicu, ostvarila postignuća u segmentima poput najljepših nogometaša na terenu, a to što nismo uzeli tri boda, to što gubimo od momčadi poput Mađarske, Slovačke, Litve, Rumunjske od kojih nikad u povijesti nismo bili lošiji. I to što na tablici sve više zaostajemo za njima, to nije važno kao niti činjenica da je na tribinama, i u momčadi zbog načina vođenja momčadi, sve manje igrača i gledatelja, što je sve više igrača isključeno zbog varanja na dopingu pa su završili u Remetincu, a ne na terenu.

To ispada da nije važno i doista je legitiman taj stav, to i nije važno ukoliko imate Vladu kojoj je prvenstveno dojam u pitanju i percepcija igre, međutim, ukoliko imate Vladu koja igra na rezultat i za gledatelje, onda itekako je.
O čemu pričam? Pričam o tome da aktualni premijer zdravom logikom, što podržavam u svakom segmentu, na Badnjak izlazi s izjavom i jednim, s punim pravom, stavom koji je trebao imati onda, ali nažalost i danas o vraćanju INA-e u hrvatske ruke. Međutim, s vremenom, izgubi se ta priča a čak nas je i bivši ministar Ćorić uvjeravao da će tome tako biti. Odjednom kroz izvješće INA-e vidimo da su oba većinska suvlasnika pristala na gašenje te iste rafinerije. Gašenje rafinerije nije samo zatvaranje tog pogona u Sisku. To je nažalost gašenje svjetla za Banovinu. To je gašenje svjetla za sva ta razvojna mjesta u kojem su trebali raditi tehnolozi, inženjeri, doktori znanosti i sve druge prateće industrije.

Druga točka jest demografija i 400.000 izgubljenih ljudi. Projekt Slavonija donio je puno priče, puno hvale. Učinilo se dosta, krivo bi bilo reći da nije, u infrastrukturi u ESF-u, kako je govorio i sam premijer i zato to uopće ne želim negirati, međutim, ukoliko ćemo suditi po rezultatima popisa stanovništva u Slavoniji mogao bi netko, tko nije upućen u stvari ili tko vjeruje popisu stanovništva ili pak zatvorenim pogonima na području Slavonije od Vira u Virovitici do šećerane u Osijeku, zaključiti da je to program iseljavanja Slavonije. Program obnove Zagreba i Banovine – jednaka demonstrirana neučinkovitost, iseljavanje i nažalost, kao što sam rekao na koncu svega zatvaranje industrijskih pogona.

Kažete, poštovani premijeru: – ”Spriječili smo socijalnu infrastrukturu, odnosno, pardon, spriječili smo socijalnu frakturu” citiram kako ste rekli, ali na temelju ovih iznesenih činjenica, poštovani premijeru, to nije točno jer ako ste odgovorni za velik dio gubitka od 400.000 naših sugrađana, koliko nas je manje u Hrvatskoj, a jeste, onda ste nažalost izazvali socijalnu frakturu s dislokacijom. I uopće mi nije drago zbog toga.

Rekli ste da je ovo godina isporuke i slažem se s dijelom podataka koje ste naveli i koji idu u prilog vašim tezama, osobito se slažem s temom Pelješkog mosta, probijanjem druge cijevi tunela Učka i mislim da je to svima nama ovdje drago, da ćemo to pohvaliti i da tu nema spora oko doprinosa Vlade koju vodite, međutim, ono što je pogubna činjenica jest da je ovo godina isporuke u kontinuitetu u vidu rasprodaje najvažnijih nacionalnih interesa. Ukoliko se pitate o čemu pričam, pričam po običaju o onome što je istina i što boli hrvatski narod, što boli Domovinski pokret, ali što boli svakog časnog člana HDZ-a, SDP-a, MOST-a i svih drugih političkih stranaka. Ovo je doista kontinuitet godina isporuke hrvatskog nacionalnog blaga, sirovine u vidu slavonskog hrasta, sedimenata iz naših rijeka. Posebno tragično u ovoj krizi je što mi već isporučujemo i hrvatsku naftu u Mađarsku, ali nažalost i svoje hrvatske građane u Europsku uniju. To je ono što je istinski problem, to je ono što boli i to je ono na što, nažalost vaša Vlada, ali i naša hrvatska Vlada nema odgovora.

Položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, izborni zakon su pre bitne stvari od nacionalnog interesa i tu smo vam mi kao Domovinski pokret davali i dajemo potporu mekom putu Vlade koji ste vi zauzeli u pregovorima u pokušaju ostvarivanja tih nacionalnih interesa, pa smo čak i podržali kandidata Hrvatske demokratske zajednice upravo zbog tih nacionalnih interesa, ali jednako tako dajemo i potvrdu i tvrdom pristupu predsjednika Republike Hrvatske, čija smo nastojanja pozdravili jer je riječ o nacionalnim interesima hrvatskog naroda i hrvatske države.

Međutim, vi niste tako promišljali pa ste tu temu privatizirali, podredili uskim interesima Vlade i stranke žrtvujući pritom interes i krajnji ishod pregovora koji su činili zapravo bitan interes hrvatskog naroda. Niste uspjeli izgraditi zajednički stav s ostatkom političke scene u Hrvatskoj, pa čak ni s predsjednikom Republike Hrvatske nego ste se ukopali u svoj položaj misleći skučeno da nije riječ o nacionalnom interesu, nego valjda stranačkom ili isključivom problemu vlade RH. Međutim, to nije tako.

Vlada RH je naslijedila, po meni, najjače karte u Bosni i Hercegovini od svojih prethodnika, prvenstveno od dr. Franje Tuđmana, Gojka Šuška i te veličanstvene garniture iz hrvatske povijesti. Naslijedila je mir i Dayton zahvaljujući hrvatskoj vojsci i akcijama HVO-a, Washingtonski sporazum, savezništvo sa SAD-om, članstvo u NATO-u i EU. Nažalost, te karte niste dovoljno dobro razigrali i ja ne vidim jasno izražen hrvatski gospodarski interes na teritoriju Bosne i Hercegovine, na granici s nama susjednom i prijateljskom zemljom. Tu leži početak i kraj tužne priče o položaju našeg naroda u Bosni i Hercegovini. Ona se ogleda u mostarskom aluminiju, telekomunikacijama, energetici vrlo slično, gotovo identično onom što se događa u Hrvatskoj, odlazak ljudi zbog zatvorenih rafinerija, šećerana i ostalih proizvodnih pogona.

Nije sve crno, međutim podcijeniti pad bespilotne letjelice od 15 metara na glavni grad sa sigurnosnog aspekta je neprihvatljivo. Podcijeniti probleme u zrakoplovno-tehničkom zavodu u Velikoj Gorici gdje ne možemo osposobiti AIR traktore za sezonu gašenja požara je još gore. Neću dalje o putu EPP-a i nažalost programskoj deklaraciji HDZ-a u Europi gdje europska komisija ustaje tužbom protiv Mađarske jer su se Mađari drznuli zabraniti promicanje i prikazivanje rodnog identiteta, različitog od spola po rođenju mlađima od 18 godina.

Najavljujem veliku zabrinutost o tome kamo ide demokršćanska Europa, demokršćanska hrvatska, ali vjerujte i demokršćanski HDZ!