Đurđica Barlović, legendarna hrvatska pjevačica, dugogodišnji zaštitni znak Novih fosila, preminula je 26. kolovoza 1992. godine u Zadru, u 42. godini, od posljedica srčanog udara.

Da je Rajko Dujmić, osnivač Novih fosila, njezin nekadašnji kolega iz benda, živ, možda bi na današnji dan, na 30. godišnjicu njezina tragičnog odlaska, zasigurno opet ponovio ovu rečenicu:

– Tog dana kada je umrla, vjerovali ili ne, svi satovi u mom stanu su stali. Kasnije sam čuo tu tužnu vijest… – rekao je tada primjetno utučeni Rajko.

Bila je to uistinu tužna vijest koja je odjeknula cijelim područjem bivše Jugoslavije. Jer Đurđica, rodom Splićanka, nije bila samo odličan vokal i scenska pojava, ona je bila legenda. I kad je otišla iz benda, još su je dugo pamtili kao simbol Novih fosila.

Iako je poslije dobila zamjenu u vidu Sanje Doležal, mnogi fanovi Fosila uvijek su s nostalgijom govorili o Đurđičinu pečatu unesenom u koloplet izvanvremenskih hitova.

Možemo li ih sve nabrojiti? Ne. Previše ih je. Ali moramo spomenuti makar dio, ‘’Diridondu’’, “Da te ne volim”, “Neka vali gingolaju svoje barke”, “Sanjaj me”, “Nikog nema da mu kažem”, “Kaži mi, mama”, “Najdraže moje”, “Šuti, moj dječače plavi”, “Zbogom…”, “Saša”, “Plava košulja”, “Hoću li znati”, “Tonka”, “Ključ ispod otirača, “Sklopi oči”, “Tajna”, “Čuješ li me, jel ti drago”, “Reci mi tiho, tiho”, “Ne budi me, mati’’…, piše Slobodna Dalmacija.