Novinar i publicista Gordan Malić na svom se facebook profilu osvrnuo na istupe Ivice Puljka povodom smrti kolege novinara Vlade Matijanića.

Objavu kolege Malića prenosimo u cijelosti;

“Hrvatska politička scena već dugo nije imala tako beskrupuloznog aktera kakav je gradonačelnik Splita, Ivica Puljak. Fizičar elementarnih čestica postao je jedan u nizu hrvatskih “karizmatskih” gradonačelnika koji sanjaju da vode državu, a tu je svoju ambiciju odlučio realizirati preko ranjenih i mrtvih. Prvo se uoči lokalnih izbora solidarizirao s navijačima Torcide koji su na cesti A1 napali policiju, a jučer se na društvenim mrežama javio podužim statusom o tragičnoj smrti splitskog novinara Vladimira Matijevića.

Matijević je umro od posljedica covida, vjerovatno i uslijed nemara medicinskog osoblja splitske bolnice. Sam državni vrh, premijer i ministri zauzeli su se oko pokretanja istrage, šta uglavnom nije slučaj s preminulim covid pacijentima. Ali čitajući Puljkovo obraćanje, stječe se dojam da je u pitanju svojevrstan politički atentat (“ubila ga je korupcija”, “ubile su ga HDZ-ove afere”) pa nikakva istraga nema smisla jer je ubojica sam sustav, odnosno država, a covid, osoblje hitne pomoći i liječnici na infektivnoj u tome su sporedni. Nije iznio konkretnija saznanja. Matijevića i ne naziva novinarom “nego građaninom našega grada” (novinari, naime, u Splitu nisu svima omiljeni). Kako nije liječnik nego političar, izbjegao je “govoriti o dijagnozi”, i javnosti ponudio ono u šta se bolje razumije, a nisu elementarne čestice – spin i politički pamflet. Ponudio je i moguće rješenje slučaja, “zgaziti HDZ-ov model upravljanja”! Time se splitski gradonačelnik, meni jako nalik na dobrodušnog Monsieura Hulota, svrstao među one koji zahtjevaju brutalnu odmazdu ne birajući riječi. Povodom smrti splitskog novinara, na portalima i u mainestream medijima možemo čitati kako ovakva država “ne zaslužuje da slavi svoje obljetnice”, niti “da postoji”. Dane pobjede “trebalo bi pretvoriti u dane poraza”. Radi se o državi koja kod nekih “izaziva povraćanje”, “po kojoj se teba posrati” jer je “besmislena i uzaludna”. Državi “koja propada” i u kojoj “treba proglasiti fajront”, odnosno “raspustiti je”. Ova emotivna zapažanja u neskladu su s većinskim raspoloženjem društva i stanjem u državi.

Ne znam šta misle birači u Puljkovom Splitu, ali u tijeku je uspješna turistička sezona, zaposlenost raste kao i investicijski rejting, ljudi ponovo rade, ekonomija stoji bolje nego ikad u protekloj dekadi ili dvije, Hrvatska je u eurozoni i ulazi u Schengen, šta je povijesni iskorak s Balkana u političkom i u pejorativnom smislu – ma što to kome značilo. Meni znači. Imamo demokratsku prozapadnu vladu koja vodi promanjinsku politiku, u kojoj participiraju predstavnici srpske manjine i koja je po svim kriterijima otvorena, politički uključiva i tolerantna vlada, iz čijeg se budžeta financiraju i stajališta “o državi koja je propala i gdje treba proglasiti fajront” (osim subvencija medijima i NGO-ima, jer od njih se živi).

Što se dogodilo pa da javni govor kod nas postane kloaka za fiziološke izljeve bunta i mržnje, za vulgarno poricanje svega, pa i Ustava koji garantira zaštitu države, duga je priča. Ja mislim da je afirmaciji netrpeljivosti i prostačkog govora , temeljno pridonio predsjednik države. On to čini iz dana u dan. Za doručkom, ručkom i večerom slušamo njegova uvredljiva zapažanja, rasističke dosjetke i primitivizam od kojeg se čovjeku doista povraća. Ima li išta pogubnije za društvo od toga da Z. Milanovića (kako pokazuju istraživanja) podupiru mlađi, urbani i obrazovani hrvatski birači? Gdje im je takozvani mozak? U šta su ulupali godine obrazovanja i upoznavanja svijeta? Sad vidimo da se Milanović otvoreno insinuira splitskom gradonačelniku, ili je možda obratno… Skupa već mjesecima ostavljaju dojam političkog tandema, jednog na Pantovčaku drugog u niskom startu za Banske dvore. Navodno grade novu strukturu na oporbenoj sceni, sastavljenu od drugih “karizmatskih načelnika i gradonačelnika”. Kao da nije bilo dovoljno referendumskog terora prvog MOST-a, već se gradi i drugi. Gradonačelnička funkcija Puljka, očito, ne ispunjava. On o tom poslu nema pojma. Nema ni vizije ni strategije razvoja grada. U intervjuima djeluje kao prostodušna politička neznalica i amater koji propovjeda poštenje i “promjenu paradigme”. Dok ga čitaš ili slušaš ne možeš saznati ništa o upravljanju financijama, prometu, stambenoj politici, prostornom planiranju, poljoprivrednoj politici, socijali ili o upravljanju ljudskim resursima. Raspisat će javne natječaje, dobro, a kakve i za što? S kojim ciljem? Otvorit će vrata svima, pogotovo stručnjacima, dok su mu prvi suradnici i dalje svojevrsni politički komesari. Kada ne agitiraju i ne uvode red na peškariji, svađaju se s novinarima i prijete im. Na društvenim mrežama, gdje očito provode puno vremena, prostače i zajebavaju se s Holokaustom ili razmjenjuju intimne selfije s “atraktivnim maloljetnicama”. Promjena paradigme, nema šta. Kerum je, barem, u te svrhe iznajmljivao jahte i plaćao svojim kešom.

Ukoliko Puljak i Milanović sada zajedno rade na novoj političkoj paradigmi (MOST 2), što bi bio njen zajednički nazivnik ? Hrvatski birači pokazali su da ih ideologija zanima sve manje. U Splitu je glasove lijevih dobio kandidat koji na svadbama reve ustaške pjesme, a Milanović ogrezao u ksenofobiji i dalje ima potporu ljevice. Šta bi onda bila paradigma pod kojom se formira nova oporbena fronta, ako ona nije ideološka ? Sigurno ne neki zahtjevni koncept reforme zdravstva ili neka suvisla demografska politika. Bit će to nešto puno jednostavnije, s čime možeš mahati HDZ-ovcima pred nosom kao crvenom krpom. A to je – poštenje. Kako Puljak i najavljuje, imat ćemo još jednu inicijativu poštenih, preciznije, onih koji za sebe kažu da su pošteni i zaslužuju da vode državu. On je tako pobjedio na lokalnim izborima. Jer je pošten. Nije dodao još i da je visok i lijep, ali i ovako je dobro prošao. Šta bi u državi koju neki nazivaju kriminalnom, propalom i besmislenom, značilo pošteno upravljanje ? Politika naklapanja o korupciji i širenje teorija zavjere ? Statementi tipa « ja sam pošten » i « moja supruga je poštena » ? Ili neovisno funkcioniranje institucija zaduženih da istražuju i sankcioniraju one koji krše zakon? Pratim rad DORH-a i policije već više desetljeća i pouzdano znam da nikad nisu funkcionirali neovisno, sve do danas. U ratu su djelovali u skladu s ratnom politikom, Račan ih je u cjelosti imobilizirao (jer se bojao desne hunte), Sanader također (da bi se slobodno kralo). Milanović ih je koristio protiv političkih protivnika, otprilike kao i Jadranka Kosor , a Plenković je prvi koji njima ne upravlja. Njegova vlada omogućila je formiranje Europskog ureda za borbu protiv prijevara koji je podigao optužnice protiv nekih njegovih ministara. Na čelu USKOK-a nalazi se tužiteljica koja je progonila HDZ. O korupciji i kriminalu mediji danas pišu slobodno i bez političke cenzure. Premijer je zabranio svojim ministrima i državnim tajnicima da tuže novinare i time poslao poruku javnosti, ali i svojoj administraciji. Je li to bolje od « poštene vlade » u kojoj se ne hapsi ministre ili direktore javnih tvrtki jer su oni “pošteni”? Ja smatram da jest. Ova vlada u tom je pogledu puno poštenija od prethodnih. A je li poštena, o tome neka odlučuju Olaf i DORH. Kako bi izgledala Puljkova vlada vidljivo je iz lešinarskog graktanja nad grobom preminulog novinara. Zato unaprijed upozoravam parafrazirajući Goranove stihove, kada kucne i moj čas ”nitko da ne dođe, ni prijatelj drag”!,” napisao je Malić