Predajem sablju i zlatni prsten tebi Frano Ivkoviću i srebrni prsten i jatagan tvom momku, da ih ponosno pronosite junačkom Cetinskom krajinom i pobjedite i sljedeće godine, kazao je predsjednik Zoran Milanović slavodobitniku Ivkoviću.

– Vojvodo, časni sude, narode ponosne cetinske, dalmatinske, hrvatske krajine; Sinju grade zlatni buzdovane od davnine junački megdane, ti slaviš Alku koja se utkala u genetski kod naroda. Naroda koji ima svoj junački i nježni, marijanski dio, naroda koji slavi Gospu Sinjsku, svoju madonu. Ona je postala čudotvorna ne zato što se na zidinama starog grada ukazala kršćanima ili ako hoćete našima, već upravo suprotno: osmanlijama koji su jurišali na Sinj, a onda je se uplašili i pobjeglo. A muslimani štuju Mejremu, jedinu ženu koju spominje Kur’an, baš kao i kršćani – kazao je Milanović, podsjetivši da je kraj iz kojeg i sam potiče, naseljen iz Rame i Zapadne Hercegovine, “od Livna”, ali je tek s Alkom dobio svoj pravi identitet.

– A on je ratnički s jedne, a nježan i sućutan s druge strame – naglasio je Milanović, i dodao da Turci odavno nisu naši neprijatelji i da živimo u sasvim drugim vremenima, ali da ih moli za razumijevanje za status hrvatskog naroda u Bosni.

Milanović se posebno zahvalio kolegi Borutu Pahoru što je imao razumijevanje za građenje prijateljskih odnosa između Hrvatske i Slovenije i što je doprinuo tome da se između dvije zemlje skloni bodljikava žica koja je bila neugodna za ljude, a pogibeljna za divlje životinje.

– Mi smo za otvorenost među narodima i brisanje nepotrebnih granica između prijateljskih naroda. Dragi prijatelji, mnogi danas spominju svoj svijet. Rusi imaju svoj, a Srbi svoj “svet”, a mi ovaj naš: hrvatski i dalmatinski, topao, nasmijan i razdragan. Dobre volje. I možemo biti sretni što je tako stotinama godina. Živjeli, živjela Alka. Sritno! – “zagrmio” je odlično raspoloženi Zoran Milanović., piše slobodna dalmacija