Ideal ljepote se kroz povijest mijenjao, od antičke grčke koja je cijenila simetriju, preko oblih renesansnih i viktorijanskih ljepotica, bljedolikog tena, 20. stoljeća i pojave pin up djevojki te trenda izrazito mršavih djevojaka dječačkog tijela koji šezdesetih godina predstavlja manekenka Twiggy te devedesetih godina prošlog stoljeća kada se ponovno vraća ovaj ideal ljepote utjelovljen u britanskoj menekenki Kate Moos, pa do danas.
Modna industija je, sama po sebi vrlo moćan i utjecajan fenomen koja snosi veliku odgovornost i zbog koje se nerijetko ulazi u raskorak između ostvarenog pojma o sebi i slike koju bismo htjeli imati i/ili slike koji drugi od nas očekuju. Ovu pojavu već je davnih dana opisao njemački filozof i sociolog Georg Simmel, kazavši: „Moda naglašava dva nagona; nagon za oponašanjem i nagon za individualizacijom, točnije draž oponašanja kao i draž isticanja koji je svojstven ženama.“ Isto kao što moda nameće stil oblačenja i ideal ljepote, odnosno nalaže prihvaćanje društvenih normi o izgledu žena i muškaraca tako i mediji plasiraju i nameću određeni standard ljepote.
A kakav je, zapravo ideal ljepote u 21. stoljeću?
Visoka, mršava žena, velikih grudi i punih usana, izraženih jagodica, iscrtanih obrva, naglašenog struka, čvrste stražnjice. Kada govorimo o muškarcima, tada govorimo o mišičavom tijelu, s lijepim tonusom. U istraživanju (Utjecaj društvenih mreža na sliku o sebi kod mladih žena Pavlić Karla, 2022.) djevojke u Hrvatskoj savršenu ženu vide s velikim zelenim i plavim očima i uvijenim trepavicama, nižim čelom, punim i velikim usnama, pravilnim malim i uskim nosom i izraženijim jagodicama. Kod ispitanica savršena žena ima tjelesnu figuru pješčanog sata, s naglašenim strukom i ravnim trbuhom, čvrste stražnjice i vidljivih oblina te tanjih sportskih listova, visine između 168 i 175 centimetara i težine 60-ak kilograma. Sve ispitanice se slažu u jednom, da navedeno nije moguće bez estetskih operacija i zahvata. Kakav zaključak se nameće? Da ideal ljepote nikada nije bio neprirodniji i da je fizički izgled žena sve više preslikan, što govori o izostanku vlastitog estetskog kriterija, a posljedično, iako ne nužno za pojedinca do produbljivanja sve površnijeg odnosa suvremenog društva.
Slika koju imamo o našem tijelu je višedimenzionalna i odnosi se na našu percepciju o vlastitom tijelu, a posljedično s tim i na evaluativnu komponentu osjećaja koji utječu na naše ponašanje. Ako je percepcija vlastitog tijela iskrivljenja, odnosno podložna stalnoj usporedbi s ponuđenim idealom ljepote mršavosti, tada se javljaju nezadovoljstvo i frustacije koji mogu dovesti i do poremećaja u prehrani. Prema statistici Nacionalne udruge za poremećaje hranjenja, u SAD-u oko 30 milijuna ljudi pati od anoreksije, bulimije i poremećaja prejedanja, a na globalnoj razini govori se o više od 70 milijuna oboljelih. I Hrvatska bilježi zabrinjavajuću statistiku, i prema podacima Centra za poremećaje hranjenja BEA trenutno u Hrvatskoj od poremećaja hranjenja boluje 35 do 45 tisuća osoba. Većina djevojčica i mladih žena u dobi od 12 do 30 godina i sve više mladih muškaraca imaju poteškoće u prihvaćanju svog tijela te sa samopoštovanjem. Ako se malo vratimo na modnu industriju i izrazito male brojeve odjeće koji se nude, ispada da danas svi izgledaju kao bočna strana orahovog lista. Malo smo se našalili, no problem je puno dublji i govori o ozbiljnom diktatu modne industrije. Drugim riječima, postoji snažno uporište uvjerenju da mediji utječu na percepciju ljepote, odnosno internaliziranju ideala ljepote.
Sve veća uključenost društvenih medija, za razliku od tradicionalnih omogućuje znatno veću interakciju te je za očekivati da će utjecaj biti još izraženiji. Mladi su, „uhvaćeni“ u svijet koji vlastitu vrijednost prikazuje kroz vizualni doživljaj i koji stalno drži fokus mladih na potrebi primjećenosti i pitanjima – vide li me, gledaju li me, što sad misle o meni, o mom tijelu. Zapravo, radi se o svijetu krajnje vidljivosti i krajnje nevidljivosti (nekoliko sekundi upućenog pogleda upravo to i pokazuje). Kada kroz komentare i lajkove kao neke indikatore vrijednosti ne dobiju očekivanu potvrdu svog izgleda, stila života, svog postojanja, tada isto može izazvati ozbiljne frustracije. Svaka sumnja na navedeno nije opravdana jer i ljudi sa čvrsto izgrađenim stavovima mogu u ovakvim situacijama osjetiti nelagodu.
Iako danas različite medijske platforme sve više promoviraju prirodnu ljepotu i različitost, ideal ljepote i dalje snažno dominira. A zbog čega? Zbog ekonomske koristi i manipulacije koja ima zadatak stvoriti prednost u odnosu na druge ljude i ostvariti svoje ciljeve. Danas industrija ljepote kao najprofitabilnija izdvaja ogromna financijska sredstva za marketing kako bi održala sliku muškarca i žene sa savršenim tijelima. U osnovi novac je taj koji ima utjecaj na pojedinca i društvo i koji ne mijenja samo stil života, već i mentalni stav te postaje osnovni element utjecaja na svijet. Ovakva postavka koja sa sobom nosi zahtjeve kako izgledati, kako se odijevati, kako se ponašati i reagirati odražava se na mnoge, ponajviše na one koji su zatvoreni u svoju subjektivnost i koji će poslušati svaki glas koji zvuči dovoljno sugestivno.
Međutim, ovo što treba imati u vidu, kako kroz povijest tako i danas, da prosječna žena i mušakrac imaju vrlo malo zajedničkog s idealom ljepote, posebno oni slabijeg socijalnog i društvenog statusa, što je upravo na tragu gore navedenog, odnosno na tragu moći i utjecaja novca. Predstavljanje ideala ljepote kroz medije je netočno i zavarajuće, u smislu vlastitog izbora kao jedinog relevantnog o tome što ćemo napraviti na sebi kako bi dostigli ideal, jer naš izgled ne ovsi samo o našem izboru, već i o drugim faktorima, od gena, podneblja, socijalnog statusa. Zašto ćemo se, primjera radi uglavnom svi složiti da su Dalmatinci, posebno Splićanke i Splićani lijepi?
S druge strane ono što se još primjećuje i što se može okarakterizirati, čak i uvredljivim od strane medija je pretpostavka da su mladi kao ciljana skupina neinteligentni i da ne razumiju globalne procese i utjecaje. Naprotiv, govorimo o generacijama koje imaju drugačije poglede i drugačiji pristup, ali su znatno inteligentniji i obrazovaniji od generacija prije. To je, jednostavno rečeno njihov svijet, kao što je svijet starijih bio njihov, i u svakom od tih svjetova čovjek može izgubiti sebe i svoju bit. U svakom od tih svjetova želje pojedinaca ili skupine psihološkom projekcijom su se prenosile na druge, i uvijek se ta „ljubav“ prema vlastitom stanju svijesti plaćala, samo danas izraženije.
Sve u svemu, pojam ljepote je puno složeniji i ne svodi se samo na fizički izgled i proporcije tijela kako se javnosti predočava. Ljepota je jedna od egzistencijalnih potreba čovjeka, i sadržana je u svemu. Ona je i nerazjašnjiva i vječnim predmetom rasprava. Možemo je usporediti sa ljubavi koja ostaje bez odgovora, jer ni najgenijalniji ljudski mozak nema sredstva ni načina pomiriti ono što je nepomirljivo, uskladiti i podvesti pod logične katagorije ono što nalazi svoje pomirenje i jedinstvo u transcendetalnom. A transcendentalno prelazi granicu iskustva. Zapitajmo se od kuda dolazi izreka – tko god teži dobru, teži i lijepom. Zato nije dovoljna racionalnost, već treba lijepa i profinjena duša s izgrađenim kriterijima koji će joj omogućiti slobodu izbora, a samim time i ispunjenost i zadovoljstvo.
Čovjek je često odraz mode svog vremena, ali je i odraz svoje duše. Sjetite se da je ljepota u oku promatrača i da se radi o subjektivnoj slici, kao i o različitom kulturološkom poimanju ljepote, pa što je nekome lijepo, nekome nije. Sjetite se i da vas lijepim i posebnim čine um, srce i duša, ali i način na koji ih „nosite“ i što s njima činite. Ali i toga da čarolija fizičke ljepote zna i nestati kada se „omot oljušti.“
Ono što je važno je da se osjećamo ugodno u svom tijelu i da nitko ne treba živjeti po standardima ljepote koje mediji veličaju. Nametnuta pravila i slijepo vjerovanje svemu što vidimo i čujemo nikada nije bilo dobro, jer biti slobodan znači biti neovisan od tuđeg mišljenja. Navedeno, između ostalog potvrđuju i sve jasnije težnje modnih kreatora za promjenom, odnosno za uključivanjem svih tipova figura koje će se kroz medije prikazivati.
Djecu koja još nemaju izgrađen stav treba kroz simboličku igru upoznavati s okolinom, stavljati ih u određene uloge, učiti i razvijanju vlastitih estetskih kriterija kako se ne bi prepuštali trendovima.
Zaključno, volite svoja tijela. Ako neki misle da nisu lijepa, nasmijete im se inteligentno i promišljeno, jer to je pitanje stava protiv takvih i protiv ideologije savršenstva. Ako već želite voditi dijalog sa samim sobom, biti svoj sudac i porota, stanite pred ogledalo, ali svojom voljom.
I ne zaboravimo – ne postoji ideal ljepote, postoji samo zamisao.
Piše: Snježana Nemec/demosmedia
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
