Umirovljeni pilot Ivan Selak danas je bio gost u HTV-ovoj emisiji Nedjeljom u 2.
Selak je u emisiji odbacio tvrdnje nekih da je kasno prešao iz JNA na hrvatsku stranu (MiG-om je došao u Hrvatsku 15. svibnja 1992.). Komentirajući izvještaj prema kojemu je 1991. u JNA imao sedam borbenih letova rekao je:
– Jesam li imao više ili manje – ne znam. Svaki borbeni let koji jesam imao iznad Hrvatske bio je bacanje sredstava u šume, u rijeke. Ne samo ja.
Urednik i voditelj Aleksandar Stanković upitao ga je nisu li zapovjednici bili sumnjičavi zbog takvih promašaja. Selak je rekao da su tadašnja glasila u Hrvatskoj hrvatskim pilotima u JNA činila medvjeđu uslugu pišući da su piloti JNA nesposobni.
– Jednom prilikom sam rekao – kad je bilo na licu mjesta, kad je moj zapovjednik puka vidio moj promašaj i kad je vrištao da sam promašio, kad sam se vratio, rekao sam mu: “Idi ti”, rekao je Selak.
– Rekao sam jednom, reći ću uvijek – da biste došli iz JNA na način na koji sam ja došao, morali ste biti veći Srbin od Srbina. Morali ste igrati njihovu igru, rekao je također.
– Da bih odigrao njihovu igru, morao sam se razvesti i od žene, dodao je.
O bombardiranju kolone izbjeglica
Komentirajući optužbe na račun nekih hrvatskih pilota da su 1995. bombardirali kolonu izbjeglica u Bosni, Selak je rekao da mu je o tome strahovito teško govoriti.
– Slušam tišinu ove države, ove vlasti. Tišinu ili tiho govorenje, da ne kažem beskrvno ili anemično govorenje o tome što se dogodilo, o obrani toga što se dogodilo, rekao je Selak.
Dodao je da je rat sam po sebi užasna stvar te da u svakom ratu, nažalost, stradaju i civili.
Selak je ispričao sličnu situaciju u kojoj se našao u Oluji, kada je zrakoplovom naoružanim raketama S-24 preletio iznad izbjegličke kolone (“pune tih jadnika koji su natjerani da bježe iz Hrvatske”) na putu negdje između Petrinje i Bosanskog Novog, a u kojoj je vidio i oklopna vozila i gusjeničare.
– Ja sam postupio kao čovjek, ali me proganja to što nisam postupio kao vojnik, nisam postupio kao pilot – vratio sam rakete nazad, rekao je Selak. Rekao je i da je pilotskim rječnikom “ispao šupak”.
Selak je pitao Stankovića kako bi postupio na njegovom mjestu, a on je odgovorio da bi postupio isto kao on. Selak mu je na to rekao da bi zbog toga u Izraelu bio osuđen na 10 godina zatvora.
O počecima
Govoreći o tome zašto je postao pilot vratio se u vrijeme djetinjstva, kada je, kako je rekao, vidio dva aviona kako lete iznad njegovog sela.
– To je nevjerojatno da dijete od pet ili šest godina tad zaželi biti gore. Sav moj život se od tih pet, šest godina sveo na to da ću biti pilot, rekao je Selak.
Dodao je da su i majka i otac bili izrazito protiv toga da bude uopće vojna osoba, a potom i vojni pilot.
– Moji roditelji htjeli potpisati da uopće idem na preglede za vojnu školu, rekao je Selak, otkrivši da mu je u pridobivanju roditelja pomogao stariji brat.
– Mi nismo bili bogati. Više smo bili siromašni nego bogati. Međutim, moji jadni roditelji su tijekom te četiri godine srednje škole skupljali novac da plate tu vojnu školu, rekao je.
Selak je od 1974. do 1992. bio je pripadnik Vazduhoplovstva JNA. Napredovanje je uglavnom išlo normalno, rekao je, dodajući da se u JNA “išlo uglavnom i po ključu”. Prvi zrakoplov bio mu je Zlin 526.
– Bilo je fantastično, rekao je.
O nesreći 1991.
Selak je u emisiji opisao nesreću koju je doživio 5. listopada 1991. godine tijekom službe u Bihaću, pilotirajući zrakoplovom Utva. Dvojica kolega su poginula, Selak je preživio.
– Za mene to nije bila zrakoplovna nesreća, ja sam doživio zrakoplovnu sreću. Nažalost, dvojica mojih kolega zaista su doživjeli zrakoplovnu nesreću, rekao je Selak.
Zrakoplovu je gorio motor, dogodila se eksplozija. Selaku je gornji dio tijela gorio, vatru je ugasio valjajući se po zemlji. Bolovi su bili tako snažni da bi se, kako je rekao, ubio da je imao pištolj.
– Ne znam postoje li gori bolovi od bolova kad vam izgori glava, rekao je Selak.
Iz Bihaća je prebačen u bolnicu VMA u Beograd, iako su liječnici iz Bihaća rekli da neće preživjeti transport.
– Došao sam u Beograd i trpio taj užas prvih pet-šest dana kad su mi liječnici rekli da mi ne mogu pomoći, rekao je Selak.
– Na mjestima gdje su opekotine ne dozvoljavaju da vam se počinju stvarati kraste, nego ih gule. To je bio užas. Prvi dan, to prvo jutro koje sam doživio u bolnici na VMA – zahvalan ću biti do groba tim doktorima. To je vrištanje koje vi čujete u šok sobi od svih koji su tamo, rekao je Selak.
– Vrištao sam i ja, prvi dan. Drugi dan više nisam prozborio nijednu, dodao je.
Selak je rekao da mu je prestala volja za život onoga trenutka kad se prvi put na WC-u vidio u ogledalu.
– To nije bilo ljudsko biće, eto. Tako sam izgledao, dodao je.
Uskoro opširnije…