Dva Kupa, Superkup, povijesna titula prvaka i tri ulaska u skupnu fazu Europske lige. Trenerski je to opus Matjaža Keka na klupi Rijeke. Najtrofejniji i najuspješniji u povijesti riječkoga prvoligaša, jedini je trener koji je dvaput stizao do nacionalnog kupa. Javlja NOVI LIST

Prvi put 2013. godine. Riječani su nakon dugo vremena slavili u Maksimiru, pred oko 5.000 svojih navijača, pogotkom Ivana Tomečaka. Na Kantridi su s dva nova pogotka potopili Modre, a Kekova momčad stigla je do prvog trofeja u eri predsjednika Damira Miškovića.

– Ako je to bio početak, onda je to definitivno bio dobar početak – prisjeća se aktualni slovenski izbornik riječkih dana »ponosa i slave«. – Sigurno da svakoj sezoni, kada si na nekoj ozbiljnoj razini, posebnu težinu daje trofej. Treba biti objektivan i reći da je Rijeka prvo sretno došla do Europe, a onda je istekom sezone stigao trofej, koji je već bio pokazatelj nekih pozitivnih trendova i upravo taj uspjeh nam je donio strašnu energiju. Dinamo je tada bio puno kvalitetniji i moćniji u svim segmentima, ali proradio je kod nas neki inat i to je rezultiralo pobjedom u Maksimiru. Tu se počela graditi sigurnost i samopouzdanje.

Probili smo led, vidjeli smo da možemo. Finale se uvijek igra da se pobijedi, kako god se protivnik zove i koliko god bio favoriziran, igra se jedna utakmica i ishod te utakmice onda daje neku konačnu ocjenu ili vrijednost sezoni. Nakon toga smo osvojili i Superkup, a sve se to na kraju dana negdje zapiše. Finale na punom Poljudu! Mislim da nije moglo ljepše i da igrači nisu mogli imati veći privilegij od igranja takvog finala u takvom okruženju.

Dvostruka kruna

Drugi Kup u Kekovo trofejno vrijeme posebno je vrijedan i sladak. Stigao je nedugo nakon što je Rijeka osvojila titulu prvaka i onda teško stradala u Maksimiru u posljednjoj utakmici u sezoni, ujedno utakmici bez natjecateljskog značaja. Međutim, igrači su ponovo pokazali pravo lice onda kada je to bilo najpotrebnije i nadigrali Dinamo u Varaždinu u možda najzrelijoj utakmici te generacije.

– Ja sam takav da uvijek želim sve dobiti. Ako je moguće, želim osvojiti 120 bodova u prvenstvu. Slavlje je nakon osvajanja titule bilo fenomenalno, ali taj poraz u Maksimiru je bio mali ožiljak. Govorili su da sam nešto sakrio uoči finala Kupa, ali teško sam mogao nešto sakriti. Možda sam odigrao neke krive karte… Mene je ta utakmica boljela jer je bilo strahovito puno naših navijača (oko 7.000, op. a.) i tu onda nemam milosti. U takvim okolnostima ne možeš birati trenutak. No, igrači su me u Varaždinu razuvjerili i potvrdili ono što smo dugo, dugo vremena gradili kroz generacije igrača, navijača, trenera… Kada imaš karakter i kada si pozitivan, onda znaš neke trenutke pustiti iza sebe, i oni su to stvarno napravili i na najspektakularniji način došli do Kupa. Ta pobjeda u Varaždinu nije bila samo moja ili igrača, već jedne velike skupine ljudi koja je morala puno toga pretrpiti i na kraju smo došli do toga da smo stvarno te sezone bili najbolji.

Rijeka je i nakon Kekova odlaska osvojila dva Kupa. Igor Bišćan i Simon Rožman upisali su se u knjigu trofejnih trenera Bijelih, te potvrdili da su na Rujevici jednostavno u posljednjih deset godina »naučili osvajati trofeje«.

– Pogodili ste bit svih tih finalnih utakmica. Dinamo je bio favoriti u Puli, a način na koji je došao do trofeja u Šibeniku pokazao je da to mogu samo ekipe koje vjeruju u sebe i imaju pobjednički gard. I da, kao što sam rekao, naučili su da se finale igra da bi se pobijedilo. Tu uopće nije bitno je li u pitanju drugoligaš ili veliki favorit. Za mene upravo ta činjenica da je Rijeka godinama naučila pobjeđivati u finalima može biti velika prednost uoči finala na Poljudu. Hajduk dugo nije osvojio trofej i sigurno to stvara određeni pritisak. Malo prije smo rekli da se mora probiti led… Ali, do toga moraš doći. Sigurno da su Bišćan i Rožman potvrdili sve ono dobro što se radilo ranijih sezona. Tomić je sa svojom ekipom na velikom iskušenju, a po meni ova utakmica je veliki privilegij. Ne igraju se takve utakmice svaki dan. Bit će spektakl, kraj sezone za hrvatski nogomet, koji je napravio velike pomake u ligi. Biti dio tog spektakla je privilegij! E sad, pritisak… Pritisak je svaki dan, u svakom poslu. I onom tko plaća kredite u banci i onom tko radi u škveru. Sve je to pritisak. Ovakav pritisak u ovakvom okruženju traži da pružiš sve od sebe. Čeka nas lijepo finale i ako se sezona morala završiti, neka se završi utakmicom Rijeke i Hajduka.

Poljud

Logično bi bilo da je igranje na Poljudu velika prednost za Hajduk, no Rijeka je u posljednjih desetak godina nerijetko na Poljudu znala odigrati možda i najbolje partije u sezoni.

– I to je dio karaktera i filozofije, sistema, koji prihvatiš i onda te gura naprijed. Sjetite se samo Dugopolja… Trpili smo mi puno toga. Međutim, ne bi sada bilo dobro govoriti kako Rijeka dobro igra na Poljudu. Nije to jedina karta na koju treba igrati. Rijeka je stvarno dobro igrala, dobivala velike utakmice na Poljudu na dominantan način. Međutim, neće ići ako se samo na to oslanjaš.

Hajduk će nakon dugo vremena završiti prvenstvo ispred Rijeke, Splićani su puno uložili i složili možda najkompetitivniju momčad u posljednjih desetak godina.

– Puno se govori o tome da su doveli puno igrača. Međutim, mislim da su stvorili neku pozitivu, neku vjeru u ono što rade. Napravili su veliki korak u organizaciju, zdravi temelj na koji su onda nadogradili igrača iz primjerice Serie A. Dolaskom Dambrauskasa izgledali su dobro, imali su kontinutet rezultata. I njima je ova utakmica važna. Međutim, Rijeka je naučila dobivati ovakve utakmice, Hajduk dugo čeka trofej. I jedna i druga ekipa imaju svoje pluseve i minuseve, ali stvarno mislim da je kruna sjajne sezone za hrvatski nogomet. Osijek je tu, Rijeka se usidrila između sjevera i juga, a mora se i Hajduk spominjati u kontekstu vrha lige i borbe za trofeje. To može samo biti pozitivno. Mislim i da je to veliko rivalstvo koje sa sobom nose jadranski derbiji nešto dobro, čak i ako nekad ide preko granice. Sve je to nogomet! Samo takav nogomet budi emocije i strast, a bez emocije i strasti nema nogometa.

Kek je svjedočio uživo posljednjem Jadranskom derbiju i vidio ono »ružnije lice« riječke momčadi koja je ove sezone oduševljavala svojim sjajnim nogometom, ali s druge strane znala otići u drugu krajnost.

– Ne bih ulazio u detaljnije analize zbog čega je to tako. Na kraju krajeva, vidio sam samo neke utakmice. Sigurno da je to stvar struke i ljudi u klubu. Ako u jednom trenutku pokažeš top lice, a drugom gubiš bodove u malim utakmicama, onda dolazimo do onoga što nerijetko govorim – kontinuitet je temelj svega. Možda je posljednja utakmica na Rujevici bila bitnija Hajduku, koji je tražio bodove za titulu. Posebno u prvom poluvremenu Hajduk je pokazao veliku zrelost, baš pobjednički gard. Rijeka je u nastavku kroz promjenu sistema dobro izgledala i imala dvije, tri situacije koje su mogle prelomiti utakmicu u drugom smjeru. No, dogodila se Drmićeva glupost i s deset igrača je to bilo puno teže.

Opet se vraćam na ono što sam rekao – finale je jedna utakmica i igra se za pobjedu. Sve što je bilo prije i što će biti poslije je manje važno. U kupovima su iznenađenja uvijek moguća i nitko me ne može uvjeriti da je u jednoj utakmici finala favorit. Bez obzira na to što se igra na Poljudu i što će Hajduk imati više navijača i što će atmosfera biti stvarno vruća. Vidjeli smo, uostalom, u Europi, u posljednjim utakmicama Lige prvaka kako favorit može vrlo lako ostati bez finala, a kamoli ne trofeja. Mislim da se možemo svi veseliti pravoj utakmici na Poljudu – rekao je Kek.

Zbog finala pomaknut trening reprezentacije Slovenije

Matjaž Kek neće uživo svjedočiti utakmici na Poljudu zbog obveza u reprezentaciji pred kojom su prvi susreti u Ligi nacija.

– Baš na dan finala počinjemo prvi dio priprema za Ligu nacija. Pomaknuo sam početak treninga kako bismo mogli pratiti utakmicu s Poljuda. Na kraju krajeva, s jedne strane su Haris Vučkić i Adam Čerin, s druge je Jan Mlakar. Svi oni su u krugu kandidata za četiri utakmice koje su pred nama, protiv Švedske, dvaput Srbije i Norveške. Adam je stvarno napravio veliki iskorak što se tiče reprezentacije i normalno da me zanima finale na Poljudu – rekao je Kek.

Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA