Nije to čest slučaj, ali ima trenutaka kad se o ozbiljnim stvarima može pisati jedino na neozbiljan način. To su trenuci očaja u kojima predsjednika Republike čak i vlastita mama pokušava upozoriti da se smiri i pripazi na riječnik, ali bezuspješno.

Češći je slučaj da se o neozbiljnim stvarima mora pisati na ozbiljan način. Tko god je u kući imao pubertetliju, zna koliko je to teško. Evo, na primjer, kad je riječ o recentnim izjavama vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga o pitanjima obrane i nacionalne sigurnosti. Predsjednik kaže jedno, Vrhovni zapovjednik drugo, a obojica se zovu Zoran Milanović. Gledatelji TV Dnevnika zbunjeno drže “daljinski” u ruci ne znajući što se događa.

– Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH Zoran Milanović pozdravlja nabavu višenamjenskog borbenog aviona (VBA) koja predstavlja značajan doprinos sposobnostima Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u zaštiti zračnog prostora Republike Hrvatske – objavio je 23. studenoga Ured predsjednika na svojim službenim web stranicama., piše Jadrank Kapor Slobodna dalmacija

Ovaj “fake news” još nije uklonjen sa službene stranice www.predsjednik.hr. Štoviše, predsjedniku se podmeće izjava da se “opremanjem HRZ-a višenamjenskim borbenim avionom novije generacije, ‘Rafale’, značajno povećava sigurnost zračnog prostora Republike Hrvatske”, te da “oni moraju osigurati potporu Hrvatskoj ratnoj mornarici u zaštiti hrvatskog Jadrana i Kopnenoj vojsci u provođenju njezinih obrambenih”. Ističe se kako nabavka francuskih Rafalea ima “strateški značaj za ukupne operativne sposobnosti OS RH”.

Međutim, očitu laž koju mu podmeću, moguće i udbaši, koji uređuju ovu web-stranicu, Milanović je jasno i nedvosmisleno demantirao 1. svibnja, kazavši:

– Kupili smo nešto što nam ne treba. Za rat su beskorisni, za pokazivanje će dobro doći. Mađarska je kupila isto avione koji – ne služe ničemu… HDZ, jedan čovjek, Udbašenković je donio odluku. Zato sam se ja izvukao iz toga da me sutra ne može netko prozvati. Zato nisam htio biti unutra jer o tome odlučuje politika, ne vojska. Hrvatska je kupila 12 Rafaela, znate kako to izgleda? Kakva korist od Vuittona u šumi?

Očekivano, ovakav demant predsjednika Republike nije objavljen na službenim stranicama Ureda predsjednika. Objavili su ga, kao tekst i video u kojem se jasno čuje svaka riječ, hrvatski mediji za koje Predsjednik kaže da su “vrlo loši, ali slobodni”.

Predsjednik Milanović u svojim nastupima sve češće ističe činjenicu da je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga. Svoju vojnu karijeru započeo kao gardijski pisar i baš je zato – iako ne zna točno objasniti zašto avioni lete a ne mašu krilima – iz recentnog rata u Ukrajini uspio izvući zaključak o borbenom vijeku “preskupih” višenamjenskih borbenih zrakoplova 4+ generacije.

– Koliko traju avioni u ovom ratu? Kao i burek, dok je topli – zaključio je naš vrhovni zapovjednik i predsjednik svih Hrvata. S pravom se ljutio što mu vojska nema dronova, nema oklopnih snaga, raketa ni PZO.

Hrvatska Kopnena vojska koristi tenkove M-84A4 koji su u upotrebi jedino još u Slovenija. Nadimak Sniper, dobili su po značajnim poboljšanjima koje su Slovenci napravili na sustavu upravljanja paljbom. S gomilom laserskim, meteoroloških i položajnih senzora, dnevnom i noćnom nišanskom optikom respektabilnog povećanja, te ojačanim motorom, Sniper je najbolji tenk u regiji. Ali, budimo iskreni, oklop mu jest zastario i nepromijenjen. A našem vrhovnom zapovjedniku zacijelo nije promaklo kako ruski tenkovi, iako opremljeni reaktivnim oklopom, spektakularno eksplodiraju u susretu s ukrajinskim pješaštvom naoružanim samo ručnim raketama javelin, stinger ili švedskim NLAW-om.

Vratimo se na trenutak službenoj stranica Ureda predsjednika, kojoj – pokazalo se na primjeru borbenih zrakoplova – nije za vjerovati. Tamo piše da se predsjednik Milanović snažno zalaže kod premijera i ministra obrane da konačno prelome i od Amerikanaca kupe oklopna vozila pješaštva Bradley M2A2 ODS. Poznato je da će zbog nedovoljnog oklopa u današnjim uvjetima ratovanja i nemogućnosti ozbiljne nadogradnje nakon inačice M2A4, ta vozila postupno izaći iz upotrebe. Jedinična cijena tih Bradlya za čiju se nabavku Milanović zalagao, kreće se oko 2,5 milijuna dolara sa svom dodatno opremom i dijelovima koji su ugovoreni. S druge strane, rakete kojima ukrajinski vojnici trenutno uništavaju ruske tenkove stoje oko sto tisuća dolara po komadu.

Drugim riječima, ono što Ured predsjednika tvrdi za nabavku Bradleya možda je samo još jedno u nizu udbaških podmetanju Zoranu Milanoviću koje će on uskoro demantirati.

Naime, govoreći o besmislenosti nabavke borbenih aviona, zapovjednik Oružanih snaga ukazao je da bi bolje bilo da smo nabavili stotinjak dronova. Time dokazao da je u vojnom smislu “up-to date”; dobro obaviješten i na najvišem stupnju tehnološkog znanja kad je riječ o poznavanju borbene tehnike i modernih trendova njene upotrebe.

Teško je očekivati da bi takav vizionar, zagledan u dronove, zagovarao kupovinu opsoletnih Bradleya. Mala je mogućnost da mu je prošlog mjeseca promakla vijest uglednog vojnog portala DefenseNews o tome da će u lipnju ove godine SAD od vojne industrije zatražiti razvoj prototipa borbenog vozila koje će zamijeniti našeg Bradleya. Traži se o razvoj tzv. Optionally Manned Fighting Vehicle-a; vozila koje će biti visoko robotizirano, a imat će i mogućnost da njime upravljaju dva člana posade i k tome još ukrcaju i nekoliko vojnika. Do 2027. Amerikanci žele odlučiti koje će vozilo kupiti, da bi 2029. njime opremili prve postrojbe, a 2030. ušli u serijsku proizvodnju. Štoviše, službeni vojni portal bugarskog Ministarstva obrane objavio je da će britanska vojska još ove godine dobiti nekoliko kopnenih dronova, autonomnih besposadnih vozila (A-UGV) koje proizvodi kanadska podružnica njemačkog Rheinmetall-a (proizvođača Leoparda, jednog od najmodernijih tenkova današnjice).

Ne bi Milanović spominjao dronove da je mislio samo na turske Bayraktare koje je njegov neutralni srpski kolega Aleksandar Vučić obećavao kupiti punih godinu dana prije početka rata u Ukrajini.

A kad smo već kod letećih dronova, Milanović se oslanja na iskustva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Izvidnički dronovi korišteni su na Južnom bojištu, a “nebesko oko, bespilotna letjelica domaće proizvodnje M-99 Bojnik navodila je topničku vatru još u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja. HV je 2019. u Izraelu nabavila prvi od šest naručenih izvidničkih Orbitera 3B. Vojnobavještajna bojna HV koristi komercijalne dronove DJI Mavic 2 i DJI Inspire. Na Braču se prije dvije godine srušio bespilotni helikopter, dakle dron, ‘Schiebel Camcopter S-100’ koji je je služio za civilni nadzor naše morske granice i to je to.

Sun Tzu, ako je ikad stvarno postojao, u svom je Umijeću ratovanja zapisao da se moramo postaviti u ulogu neprijatelja ako ga mislimo pobijediti. Međutim, stare mudrosti kineskih dinastija ne vrijede nužno i danas. Netko tko bi se stavio u ulogu neprijatelja mogao bi doći do sasvim pogrešnog zaključka da je upravo sada vrijeme za napad na Hrvatsku. Sad, dok su vrhovni zapovjednik Oružanih snaga i njegov ministar obrane u verbalnom ratu koji bi postao krvav, samo da se negdje nasamo sretnu. Sad, kad je Hrvatska ratna mornarica pretvorena u obalnu stražu s upitnom sposobnošću protupodmorničkog djelovanja, bez ijedne baze na pučinskim otocima i izrazito skromnim sposobnostima iole složenijih borbenih operacija. Kopnena vojska opremljena je zastarjelim oklopom i protuoklopnim sustavima.

Lovačko zrakoplovstvo ne smije poletjeti nakon središnjeg TV dnevnika. Navodno zbog troškova noćnog rada. Nije problem što su najbolji piloti HRZ-a na taj način poniženi, nego im sad već nedostaje i noćnog naleta. Kad se administrativna zabrana jednom ukine, naši će piloti najprije u školske klupe radi obnove znanja, onda na trenažu, pa na kontrolni let da bi tek onda opet mogli samostalno letjeti noću.

Njima i njihovim mađarskim kolegama vrhovni zapovjednik je prebacio krivnju za pad “zagrebačkog” drona jer ga, kaže on, nisu ni vidjeli. Da, svakako se radi o blamaži čitavog NATO-a, ali kako pobjeći od činjenice da ga je vidjela naša protuzračna obrana, ali nije imala čime djelovati, niti je mogla zvati prizemljenu lovačku avijaciju. Beskrajno staru, ali za ovakvu zadaću dovoljnu.

Nepromišljeni neprijatelj Hrvatske mogao bi, iz najave ministra obrane da će Hrvatska prioritetno nabaviti “kratkoročnu” i srednjoročnu” protuzračnu obranu, pogrešno zaključiti da je baš sad vrijeme za napad. No, pritom mora voditi računa da NATO ima obvezu braniti čak i one članice saveza u kojima vrhovni zapovjednik ratuje s ministrom obrane, a obojica još i sa zdravim razumom.