Ekskluzivno za Demos Media portal: Reagiranje Ivana Krmpotića, nekadašnjeg prvog čovjeka tajnih službi, na intervju Vice Vukojevića i otužbe da Josip Perković nije stvarao hrvatsku državu te da general Gotovina nije znao što se događalo u zemlji 1990. godine…

Ekskluzivno za Demos Media portal: Reagiranje Ivana Krmpotića, nekadašnjeg prvog čovjeka tajnih službi, na intervju Vice Vukojevića i otužbe da Josip Perković nije stvarao hrvatsku državu te da general Gotovina nije znao što se događalo u zemlji 1990. godine…

Nekadašnji prvi čovjek tajnih službi, kojeg je Franjo Tuđman imenovao na tu dužnost tjedan dana prije 30. svibnja 1990. godine, Ivan Krmpotić je svjedok vremena i izvrstan poznavatelj prilika prije i uoči stvaranja neovisne Hrvatske. Iako u godinama, i dalje redovno prati događanja na hrvatskoj političkoj sceni, a osim što je autor knjige „Kako je UDBA stvorila Hrvatsku”, jedan je od ključnih svjedoka protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača na suđenju u Minhenu. Upravo je Krmpotić preuzeo službu od Josipa Perkovića u srpnju 1990. godine, budući da je savezni ministar Službe državne sigurnosti Zdravko Mustač tada sjedio u Beogradu.

– Ovo je tema par excellence ne samo za budućnost aktualne vlasti nego i zbog daljnje sudbine cjelokupnog hrvatskog naroda, zaključio je Ivan Krmpotić u intervjuu kojeg je ekskluzivno dao za portal Demos-media.

Za početak se osvrnuo na izjave Vice Vukojevića, s kojim se poznaje dugi niz godina, a odnosi se na aktivnosti generala Ante Gotovine i informacije koje su se pojavile u medijima vezane za njegov povratak u Hrvatsku.

– Osobno sam učestvovao u procesu uvođenja gospodina Ante Gotovine u Hrvatsku nekoliko dana prije svehrvatskog dana 1990. godine. Morali smo ga prebaciti preko noći u zemlju budući da Gotovina nije imao jugoslavenski pasoš. Njega su prvo zaustavili Slovenci i nisu ga pustili dalje u Hrvatsku, a potom su zvali nas. Gotovina je tada osobno nazvao Josipa Perkovića koji se konzultirao s pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom, koji je potom nazvao Manolića, a on mene. Izdao sam zapovjed dežurnoj službi grada Zagreba da odu po Gotovinu i prebace ga u prostorije današnje Policijske akademije u Zagrebu, objašnjava Krmpotić.

– Na osnovnu činjeničnog stanja, gospodin Josip Perković je bio skriveni as u rukavu pokojnog Franje Tuđmana još od 1989. godine pa sve do njegovog naprasnog penzioniranja, iako ni tada nije prestala njegova dužnost vođenja tajnih službi na ovim prostorima, rezolutan je Krmpotić.

Ustvrdio je kako nije istina ono što govori Vice Vukojević u posljednjim medijskim istupima da Gotovina nije bio u Hrvatskoj na samom početku stvaranja države te da Josip Perković nije imao nikakve ovlasti prije i uoči svehrvatskog dana.

– Ne samo da je imao ovlasti, pa on je de facto vodio sustav, odnosno obavio prijenos vlasti iz tadašnje socijalizma u demokratski sustav. Josip Perković bio je alfa i omega tadašnjeg rukovodstva HDZ-a i osoba od potpunog povjerenja Franje Tuđmana, objašnjava Krmpotić.

Ističe kako je neupitna uloga Josipa Perkovića u stvaranju hrvatske države, ali da to nema nikakve veze s ubojstvom Stjepana Đurekovića u Minhenu 1983. godine i nikako ne može biti razlog pomilovanja od doživotnih zatvorskih kazni.

– Zamislite samo da smo sproveli lustraciju s demokratskim promjenama 1990. godine. Pa nikog od tih ljudi ne bi bilo u sustavu nove vlasti! A ovako su oni odradili nas, jednog po jednog, i zapravo već 1991. godine potpuno sustav i državu imali u svojim rukama! Ne samo 1991. godine, nego je čvrsto drže do dana današnjih, uvjeren je Ivan Krmpotić.

Objašnjava kako su svi sudovi, mediji, financije, države institucije i poduzeća u rukama njih ili njihove djece, što se najbolje vidjelo na primjeru neobjektivnog i neprofesionalnog izvještavanja iz Minhena.

– Cijela kamarila se digla na noge da spriječi izručenje Zdravka Mustača i Josipa Perkovića u Njemačku. Od 13 svjedoka koji su pozvani na svjedočenje u Minhen, većina ih je prijavila prijetnje i ucjene, nas troje se javilo svjedočiti. Jeste pročitali i jedan intervju o tim ljudima i šta su im radili, a sve da ih spriječe da ne svjedoče pred Bavarskim tužiteljstvom?, pita se autor knjige „Kako je UDBA stvorila Hrvatsku”. Podsjetimo, nakon što je Krmpotić zbog najavljenog svjedočenja protiv Mustača i Perkovića prijavio prijetnje smrću hrvatskoj policiji a ona nije učinila ništa da ga zaštiti, njemačka policija prebacila ga je u sigurnu kuću u Bavarsku, u kojoj je proveo nekoliko mjeseci.

– Iako sam imao status zaštićenog svjedoka i surađivao godinama s Bavarskim tužiteljem na rasvjetljavanju slučaja ubojstva Đureković, upravo su me Nijemci stavili u loš položaj uoči samog svjedočenja. Ono što oni ne razumiju i nisu ni tada razumijeli, je da UDBA-ši vode cijeli sustav, uključujući i naše sudove. Naime, Bavarski mi sud poslao na Općinski Kazneni sud u Zagrebu poziv na moje svjedočenje, i svi su u roku od 24 sata znali tko je idući svjedok u Minhenu! Tako su, preko drugih kaznenih sudova u zemlji, odrađivali i druge svjedoke i vršili radnje da se isti ne odazovu pozivu Njemačke, objasnio je Krmpotić. Kada sam to objasnio njemačkoj policiji i sucu, oni su se krstili i nisu mogli vjerovati do kuda sve seže UDBA-ška država, iako mi zapravo nismo ni ušli u proces tranzicije niti imamo neovisnu, demokratsku Hrvatsku, zaključio je Krmpotić.

Objasnio je i da, ukoliko Zoran Milanović pomiluje dvojac, zasigurno gubi idući mandat na Pantovčaku. – Gledajte, nije pitanje puštanja na slobodu Zdravka Mustača i Josipa Perkovića pitanje desnice i lijevog biračkog tijela. I jedni i drugi su suglasni da je riječ o svirepom ubojstvu i da za njega Zdravko Mustač i Josip Perković trebaju odgovarati. Ovo jest smokvin list u obliku pisma potpore hrvatskih generala za puštanje na slobodu nekadašnjih čelnika UDBE, ali niti jedan od tih ljudi neće Milanoviću pomoći da ponovno osvoji predsjedničke izbore. Trenutno su oni veći uteg oko vrata svim političarima, ponajprije Plenkoviću, jer sve su to HDZ-ovci. Također se, zaključio je, postavlja pitanje mehanizma njemačkog pravosuđa ukoliko se Mustač i Perković puste na slobodu, odnosno pomiluju.