Josip Perković je, tvrdi Vice Vukojević, odgovoran za ubojstvo još osmero ljudi
Saga oko zahtjeva odvjetnika Ante Nobila upućenog predsjedniku Milanoviću da se pomiluju nekadašnji čelnici zloglasne UDBE se nastavlja. Vruć krumpir koji je stigao na Pantovčak uzrujao je aktualnog predsjednika države, koji se nije libio upozoriti javnost kako iza cijele priče stoji HDZ na čelu s Andrejom Plenkovićem. – Ipak je on UDBA-ško dijete, ustvrdio je Milanović, referirajući se na oca Andreja Plenkovića koji je po nekim informacijama, imao visok čin u KOS-u. Koliko god se ograđivao od cijele UDBA-ške priče, Milanović je u svojoj političkoj karijeri bio prisiljen baviti se upravo tom temom. Famozni LEX Perković koštao ga je parlamentarnih izbora, a aktualni zahtjev za pomilovanje, stajat će ga, kako sada stvari stoje, novog predsjedničkog mandata.
VICE VUKOJEVIĆ TVRDI DA JE PERKOVIĆ UBIO OSAM HRVATSKIH EMIGRANATA
U cijelu priču uključio se i bivši ustavni sudac Vice Vukojević. Ogorčen je, kaže, da se Mustač i Perković spominju u kontekstu Domovinskog rata, jer oni ni na koji način nisu zadužili Hrvatsku.
-Perković nema nikakve veze s organizacijom i pomoći kod prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, nego se Savez komunista Jugoslavije bojao rumunjskog scenarija te su jednostavno shvatili koje bi posljedice mogle biti za njih ako se tome suprotstave. Tako je po nalogu Komunističke partije Franjo Vugrinec, tadašnji načelnik Centra službe državne sigurnosti Zagreb, dao Tuđmanu putovnice. Perković s tim nema nikakve veze, kako spominju neki generali, rezolutan je Vukojević.
Dodao je kako je on osobno još od 1989. godine u HDZ-u i jedan je od osnivača stranke. Nitko nije mogao zaustaviti izbore, objašnjava, uključujući i Perkovića, koji je tada gledao kako da se prebaci u strukture HDZ-ove vlasti, budući da mu je šef Zdravko Mustač tada bio na dužnosti u Beogradu. Za Mustača Vukojević tvrdi da su mu zasluge za stvaranje hrvatske države još manje ili gotovo nikakve.
– Pa on nikada nije ni bio u Hrvatskoj vojsci, on je bio tajnik u Uredu za zaštitu ustavnog poretka, kojeg je vodio Josip Manolić. Ja ga u ožujku 1993. godine tamo nisam zatekao, ni njega ni Manolića. Ne znam odakle onda izjave nekih naših generala koji su potpisali zahtjev za pomilovanjem da ih je on 1995. izvještavao o nekim samo njima znanim bitnim stvarima ili što general Džanko govori o ulozi u akciji Okučani, zaključuje Vukojević.
Strah od lustracije bio je prisutan kod obojice jer su bili sigurni da će netko morati odgovarati za brojna ubojstva hrvatskih emigranata, njih ukupno 109 je izgubilo život od 45-te pa sve do stvaranja neovisne Hrvatske diljem svijeta. Tako Vukojević tvrdi kako je Perković osobno ubio još osmero emigranta, pa se postavlja pitanje zašto se ne pokrene istraga koja bi rasvijetlila i te zločine. Ako Njemačka pak zatraži da se otvore istrage za neka od drugih ubojstava, i Perković i Mustač bi ponovno mogli biti izručeni bavarskom tužiteljstvu, koje bi ih, sasvim sigurno, ponovno smjestilo u zatvor.
GENERALI NEMAJU POJMA
Ništa blaži Vukojević nije bio ni prema hrvatskim generalima, posebice Gotovini, koji u to vrijeme nije ni bio u Hrvatskoj, već radio kao plaćenik u francuskoj Legiji stranaca. Postavio im je i pitanje zašto već, kad su toliko zabrinuti za hrvatske branitelje, nisu potpisali peticiju da se istraži i procesuira još osam nerješenih ubojstava hrvatskih emigranata od strane UDBE, a potpisuju peticiji za dvije osobe kojima je dokazana krivnja u organizaciji barem jednog ubojstva. Dodajmo tome kako su ti isti generali, potpisnici zahtjeva da se Mustača i Perkovića pusti na slobodu, šutili kada je hrvatski branitelj Veljko Marić uhićen na srpsko-bugarskoj granici zbog ratnog zločina za koji ga nitko nije ni teretio. Ne sjećamo se da je Ante Gotovina tada potpisivao nekakve peticije i pisma i tražio da se njegov ratni suborac odmah pusti na slobodu.
Ono što je važno za istaknuti je činjenica kako jedno nema veze s drugim, bez obzira na najnovije informacije koje je javnost doznala od Vice Vukojevića. Kakva god bila uloga spomenutog dvojca u stvaranju hrvatske države, to ne može biti razlog da se bilo koga oslobodi od krivnje za svirepo i dugi niz godina nekažnjeno ubojstvo Stjepana Đurekovića.
redakcijski tekst
