Ministarstvo financija uputilo je u javnu raspravu zakonski prijedlog kojim bi Državno odvjetništvo, Carina, Policija i Porezna uprava dobili pristup registru računa tvrtki i građana u bankama. Kao razlog pokretanja ovog zakonskog prijedloga Ministarstvo financija navodi usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s Direktivom EU o sprječavanju pranja novca, porezne utaje i drugih oblika financijskog kriminala.
Naravno, kao neki uobičajeni modus operandi za svako pitanje od javnog interesa pa tako i za ovo izostaje jasno i racionalno pojašnjenje nadležnog tijela, u kojem to dijelu nije usklađeno s Direktivom EU, što usklađivanje donosi, kako će se isto odraziti na javnost, što je zapravo Jedinstveni registar računa – JRR. U ovako nejasnim situacijama uvijek se otvara prostor sumnji i pretpostavkama, a to je loše.
Razumijevajući globalna kretanja pa tako i novčana, odnosno razumijevajući opasnosti tokova nazakonitog novca koji u konačnici mogu ugroziti unutarnje tržište, odnosno tržište EU, razumljivo je da treba ojačati i mehanizme sprječavanja i zaštite, ali je isto tako teško ne zapitati kako će, primjerice uvid u tekuće račune građana od strane DORH-a Carine. Policije i Porezne uprave ugroziti to isto tržite. Ili, kolika je zapravo mogućnost da se opere novac preko tih istih računa. Ili, recimo kolika je stvarna mogućnost da građani imaju vlasništvo ili kontrolu nad pravnim subjektom… Naravno da mogućnost postoji, ali esencjalno je pitanje stvarnog i realnog rizika da se novac opere.
Rizik sam po sebi nije jednak u svim slučajevima pa tako ni kod pranja novca, ali se uvijek temelji na procjeni. I sama Direktiva EU 2018/843 preporučuje holistički pristup koji se temelji na procjeni rizika i koji uključuje odlučivanje na temelju dokaza kako bi se učinkovitije usmjerio na rizike od pranja novca i financiranja terorizma s kojima se susreće Unija.
Dakle, govorimo o nečemu što već postoji u Hrvatskoj. O Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, o Uredu za sprječavanje pranja novca koji ima pristup Jedinstvenom registru računa (JRR), o nacionalnoj procjeni rizika od pranja novca i financiranja terorizma, pri čemu sam Zakon uzima u obzir propise koji uređuju zaštitu osobnih podataka i zaštitu tajnosti podataka pa se, uistinu nameće pitanje zašto se „priča“ širi na DORH, Carinu, Policiju i Poreznu upravu. odnosno na tisuće službenika koji će imati uvid u podatke o računima potrošača, otvorenih u bankama koje posluju u RH, u podatke o postojanju oročenih novčanih sredstava, u ugovore o stambenoj štednji i depozitima u kreditnim unijama.
S druge strane, što je sa GDPR-om koji se još nedugo nazivao korjenitom promjenom u zakonodavstvu Europske unije i koji, ako se prisjetimo obuhvaća nekoliko kategorija zaštite osobnih podataka, među kojima je i ekonomsko stanje.
O mogućnostima manipuliranja i zlouporabe bolje niti ne govoriti. Za tako širok spektar ljudi koji bi se ovim prijedlogom Zakona mogao uključiti potrebna je prije svega visoko razvijena svijest o profesionalnom ponašanju, posebno ako imamo u vidu obvezu čuvanja povjerljivosti podataka pa i nakon prestanka radnog odnosa. Jesmo li spremni za tako nešto?
Ukoliko se Zakon usvoji postavlja se i pitanje kako se zaštiti od mogućih zlouporaba. Leži li rješenje prijedlogu stranke Fokus da se poslovnoj banci dodijeli obveza informiranja klijenata čim se podnese zahtjev za uvidom u račun. Vidjet ćemo, kao uostalom i za puno drugih stvari u ovoj zemlji.
ms/dm
