Ako Ukrajina ne uspije, pojavljuje se otvoreno pitanje: tko je sljedeći? Intervju donosi GLAS SLAVONIJE

O ruskoj agresiji, obrani Ukrajine i iznimno teškim uvjetima u kojima već 40 dana žive stanovnici te zemlje razgovarali smo s profesorom međunarodnih odnosa Dmitrom Šerenhovskim, prorektorom za akademska pitanja i međunarodnu suradnju Ukrajinskog katoličkog sveučilišta u Lavovu.

Iznimno teški dani su iza Ukrajine. Ukrajinski gradovi odolijevaju napadima ruske vojske, sve je više žrtava. Kako ljudi u Ukrajini proživljavaju sve to?

– Iskustva su dosta različita ovisno o tome na kojoj su se lokaciji Ukrajinci zatekli tijekom rata. Uopćeno možemo govoriti o pet kategorija. U prvoj su oni koji su u gradovima na prvoj crti bojišta, u drugoj oni koji se nalaze na privremeno okupiranim područjima, a treću skupinu čine oni koji žive na područjima bez aktivnih vojnih djelovanja. Oni koji bježe pred ratom u zapadni dio Ukrajine su u četvrtoj kategoriji, a u petoj oni koji bježe u inozemstvo. Najtragičnije je iskustvo u privremeno okupiranim gradovima. Pokolje kojima svjedočimo nakon oslobođenja Buče, Irpina i Gostomela u Kijevskoj regiji teško je zamisliti u 21. stoljeću. Takva nerazumna, brutalna ubojstva civila nemaju nikakve veze s konvencionalnim ratovanjem, već genocidom nad Ukrajincima. Ono što Rusi sada rade u Ukrajini, to su Srbi radili u Srebrenici! Teško je i zamisliti što ćemo zateći u Mariupolju nakon oslobođenja. Ukrajinci u gradovima na bojišnici doživljavaju tešku humanitarnu krizu pod stalnim granatiranjem. Stanovnici brojnih gradova i sela žive bez hrane i medicinske opskrbe. Ukrajinska vojska i teritorijalna obrana pokušavaju pružiti humanitarnu pomoć ljudima koji su u potrebi, ali i evakuirati civile i ranjene, ali Rusija uglavnom napada prethodno dogovorene zelene koridore. Druge ukrajinske regije, koje su udaljene od bojišnice, svakodnevno su svjedoci raketnih udara i moraju neprestano živjeti pod uzbunama. Čak i u mom gradu – Lavovu – ponekad imamo i do šest uzbuna dnevno te moramo prekinuti sav posao i otići u skloništa. Oni koji bježe obično imaju poteškoća sa stanovanjem i novcem, ali bar su sigurni i živi, no njihove kuće su oštećene ili uništene, pa se nemaju kamo vratiti. Svjedoci smo goleme socio-ekonomske katastrofe koja se povećava svakim novim danom rata.

Etničko čišćenje

Prije tjedan dana dogovoreno je rusko smanjenje ratnog djelovanja oko Kijeva, a Rusi su napustili i prostor oko Černobila. Mislite li da je to dio taktike i preusmjeravanja snaga na druga područja (oko Donbasa) ili bi to mogla biti i prva naznaka za bar djelomično smirivanje cijele situacije?

– Sada je jasno kako je ruski izvorni plan zauzimanja Kijeva i većih gradova u istočnoj Ukrajini osujećen od strane ukrajinske vojske i društva, pa su preorijentirali svoje snage u smjeru jugoistoka. Ukrajinski obavještajci promatraju takozvanu skrivenu mobilizaciju u Rusiji, stoga možemo očekivati kako će ​​sljedeći val invazije biti usmjeren upravo na istočnu Ukrajinu. Čini se da je plan B Kremlja podijeliti Ukrajinu na dva dijela. Ruska retorika, scenariji i sadašnji ishodi njihove okupacije gradova pokazuju kako oni nisu spremni priznati Ukrajinu kao neovisnu državu. Ruska državna web-stranica RIA Novosti objavila je 3. travnja članak u kojemu se poziva na izravnu deukrajinizaciju Ukrajine i potrebu preodgoja stanovništva kroz “ideološku represiju”. U ovoj publikaciji ruska propaganda opravdava potrebu za etničkim čišćenjem u Ukrajini kao jedinim načinom da se osigura ruska država.

Lavov, grad na zapadu Ukrajine u kojemu živite, u početku rata nije bio granatiran, no prije desetak dana ruske rakete su, nažalost, počele padati i kod vas, a više je ljudi ranjeno. Kakva je atmosfera u gradu, s obzirom i na velik broj izbjeglica iz ostalih dijelova Ukrajine?

– Rusi imaju dva glavna cilja kada pokreću svoje napade na gradove. Prije svega žele pokazati da nijedan grad nije siguran, što je snažan psihološki pritisak na građane, posebno u Lavovu, koji trenutno ugošćuje čak 20 – 25 posto raseljenog stanovništva. Drugi cilj je pogoditi kritičnu infrastrukturu potrebnu za gospodarstvo. Naftna skladišta u mnogim ukrajinskim gradovima bila su i nastavljaju biti bombardirana. Razlog je taj što smo započeli sjetvene radove i nafta je prijeko potrebna. Ipak, atmosfera u gradu je stabilna – ljudi razumiju da je Lavov trenutno stražnja, ekonomska ispostava. Za opskrbu prednje strane potrebno je njegovo radno stanje.

Koliko ste zadovoljni odlukama i postupanjem Europske unije, NATO-a, SAD-a…? Mislite li da svijet dovoljno razumije ono što se događa u Ukrajini?

– Zahvalni smo svim našim zapadnim partnerima za svu vojnu, gospodarsku i humanitarnu potporu. Bez oružja koje smo dobili bilo bi nemoguće provesti fazu strateške obrane na način na koji to sada radimo. Međutim, vidim nekoliko taktičkih i jednu stratešku pogrešku u ponašanju naših partnera, članica EU-a i NATO-a. Na taktičkoj razini, sankcije i ubojita oprema morali su biti poslani mnogo ranije, kada su Rusi tek počeli skupljati svoje vojnike za tzv. obuku u Bjelorusiji. To bi možda moglo dati znak Kremlju da Ukrajina neće ostati sama i da neće biti laka meta, vojno i politički. Druga pogreška je podcjenjivanje ukrajinske vojne moći i građanskog aktivizma od strane mnogih vojnih stručnjaka kako u ruskim tako i u zapadnim državama, što je izazvalo suzdržanu reakciju zapadnih čelnika na ukrajinske apele. Prisjetimo se samo članaka vojnih analitičara koji su tvrdili kako će Ukrajina izgubiti rat za dva-tri dana. Kasnije smo vikali – pomozite nam da što prije zatvorimo nebo da spriječimo ubojstva civila. Kakva je bila reakcija? Ishode sada vidimo u oslobođenim gradovima. Sada kada je pravo lice Rusije kao terorističke zemlje svima jasno, apeliramo da nam se pomogne s oružjem koje možemo koristiti za protunapade i pobijediti u ratu što je prije moguće. To će spriječiti daljnje pokolje i humanitarnu katastrofu. Kakav je rezultat do sada? Pravo je vrijeme da bolje shvatite lekciju. Na strateškoj razini smatram da je glavni problem bio toleriranje autoritarnih režima. Što je poduzela međunarodna zajednica da spriječi Rusiju da napadne Ukrajinu? Tražili smo hitne sankcije, upozoravali smo na opasnost od izgradnje Sjevernog toka 2 jer se nikada nije radilo o opskrbi energijom, već o opskrbi utjecaja i korupciji u Europi. Međutim, zemlje su nastavile tolerirati, nastavile su davati međunarodne platforme za Putina, nastavile su potpisivati ​​trgovinske ugovore i graditi naftovode. To je potaknulo Putina da započne invaziju. Ne možemo se više ovako ponašati. Ako civilizirana zajednica izjavi da su autoritarni režimi prijetnja za demokraciju, trebala bi postupiti u skladu s tim. Prakticirajte ono što propovijedate prije nego poučavate.

Pobjeda istine i pravde

Predsjednik Zelenskij svakodnevno istupa i videovezom se javlja u parlamente brojnih država. Neki procjenjuju da je to dobro, a drugima je možda malo prepatetično. Što Vi mislite, kakvi su učinci takvog njegova načina komunikacije sa svijetom?

– Već vidimo promjene u pozicijama političkih stranaka koje su bile vrlo skeptične prema Ukrajini. Vidimo promjene u stavovima birača o potpori Ukrajini i njezinim EU i euroatlantskim težnjama u nizu skeptičnih zemalja. Svjedoci smo kako su brojne tvrtke odlučile prestati s radom u agresorskoj državi. Možemo promatrati kako neutralne zemlje ne mogu više ostati po strani pred ogromnim kršenjima i humanitarnom katastrofom koju Rusija izaziva ovim ratom. Dakle, takva komunikacija funkcionira. Međutim, razumijem da takve priče ne mogu izazvati samo “Zoom sesije” i apeli ukrajinske vlade. Ovi rezultati zahtijevaju sustavniji rad državnih institucija, posebice MVP-a.

Je li uopće moguće postići mir kada Kremlj kao uvjet za to, uz neutralnost, primjerice, postavlja to da Ukrajina Krim prizna kao ruski, kao i da prizna neovisnost Donecka i Luhanska?

– Postoje različite vrste neutralnosti, ali trebamo razumjeti da se trajni mir ne bi mogao održati bez ukrajinske pobjede. Putin je jasno dao do znanja – ne smatra Ukrajinu neovisnom državom, a Ukrajince zasebnom nacijom. Većina Rusa dijeli takvo mišljenje, prema nedavnim anketama. Dakle, njegove imperijalističke težnje neće zaustaviti nikakav mirovni sporazum. Jedino moguće rješenje je pomoći Ukrajincima da pobijede. To znači zatvaranje neba radi zaštite civila, davanje više topništva i sredstava za proturaketnu obranu i suziti ruske mogućnosti vođenja rata.

Nekoliko milijuna ukrajinskih građana je izbjeglo iz zemlje zbog rata, većinom žene i djeca. Kakva je njihova sudbina, jeste li zadovoljni načinom na koji ih europske zemlje primaju?

– Trenutno smo zahvalni našim partnerima, posebno Poljskoj, koji osiguravaju smještaj, hranu te osnovnu podršku ukrajinskim izbjeglicama. Međutim, budućnost Ukrajinaca koji su pobjegli ovisi o posljedicama rata. Oni koji su ostali bez domova i posla vjerojatno će ostati u inozemstvu. Glavno pitanje je obnova, kao i potreba za novim poslovima u Ukrajini nakon rata, kako bi se ljudi imali gdje vratiti. Stoga nije potreban samo tzv. novi Marshallov plan, već i plan obnove. Drugi izazov s kojim se susrećemo je odljev mozgova i radne snage koji bismo trebali spriječiti.

Kolika je, prema Vašem mišljenju, vjerojatnost da se rat eventualno preseli i izvan Ukrajine?

– Mislim kako je to moguće. Putin je nekoliko puta u svojim javnim istupima naglasio kako jačanje NATO-a od 1990. smatra prijetnjom ruskoj nacionalnoj sigurnosti. Isto je jasno zapisano u svakoj ruskoj vojnoj doktrini još od gruzijskog rata. Ako Ukrajina ne uspije, pojavljuje se otvoreno pitanje: tko će biti sljedeći – Moldavija, baltičke ili srednjoeuropske države? NATO ne bi trebao podcijeniti ruske apetite. Podsjetit ću kako se prije samo mjesec dana agresija punog razmjera na Ukrajinu smatrala gotovo nemogućim scenarijem.

Koliko je realno da netko iz ruskog državnog vodstva pred međunarodnim sudom jednom odgovara za agresiju na suverenu državu, granatiranje gradova, ubijanje i ranjavanje civila te rušenje brojnih objekata?

– Sasvim realno. Milošević vjerojatno nije razmišljao o tome, ali pokazalo se da je moguće. Rusija bi trebala izgubiti u ovom nepravednom ratu.

Vjerujete li da će Ukrajina jednom uspjeti izići na svoje granice, hoće li vam Krim objektivno ostati teško dostupan, kakva bi mogla biti sudbina Donecka i Luhanska?

– Mislim kako će prije ili kasnije istina i pravda pobijediti. Trebali bismo ujediniti naše napore da zaustavimo rusku imperijalističku agendu, što prije to učinimo, više života će biti spašeno. Brzom reakcijom globalna će demokracija postati jača, a Ukrajina će obnoviti svoje pravno priznate teritorije.

Igor Bošnjak Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA