Dražen Ciglenečki Rusija, naime, nije ostvarila nijedan operativni, a kamoli strateški cilj i izgubili su inicijativu na ratištu. Uđe li sukob u fazu ni rata ni mira to će potrajati sve dok ukrajinska vojska ne bude osposobljena za provedbu napadnih strateških vojnih operacija. Javlja NOVI LIST

Rat u Ukrajini nekako je ušao u svoju kolotečinu, već više dana nema ozbiljnijih pomaka na bojištu.

Stoga smo smo u razgovoru s Ivicom Mandićem, predavačem na Hrvatskom vojnom učilištu, napravili rezime dosadašnje ruske vojne kampanje u Ukrajini. Mandić priznaje da ga je, unatoč svim informacijama koje su stizale, iznenadio početak invazije.

– Četiri su parametra vojnih operacija: prostor, vrijeme, snage, protivnik. Operativni faktori moraju biti u ravnoteži. S obzirom na to da je Ruska Federacija na granici s Ukrajinom, računajući Krim i Bjelorusiju, dugoj tri tisuće kilometara rasporedila 165.000 vojnika, moja je procjena bila da te snage nisu dostatne za invaziju. Primjera radi, mi smo 1995. godine, prije Vojno-redarstvene akcije “Oluja” imali 135.000 vojnika. Ruske snage bile su dovoljne za ograničene vojne operacije. Za ostvarenje ciljeva invazije, Rusija je trebala angažirati oko 550.000 vojnika i 1.000 zrakoplova.

Strategija “tampon zone”

Zapadne obavještajne službe, naročito američke i britanske, danima su tvrdile da raspolažu podacima da je agresija na Ukrajinu apsolutno neizbježna. Dakle, Putin nije prevario Zapad. Jesu li Amerikanci i ostali u danima koji su prethodili ratu mogli učiniti nešto više za Ukrajinu?

– Napori zapadnih zemalja bili su usredotočeni na diplomatsko rješenje krize. Svaka unilateralna akcija, naoružavanje ukrajinskih oružanih snaga, promatrala bi se kao povod za rat. Objava američkih obavještajnih prosudbi morala se shvatiti u Rusiji kao operacije odvraćanja, što, nažalost, nije urodilo plodom.

Vladimir Putin svašta je govorio obrazlažući zašto je krenuo u ovu “specijalnu vojnu operaciju”, što mislite koji su razlozi glavni?

– Od kraja Drugog svjetskog rata, Sovjetski Savez, a potom i Ruska Federacija, nastoje na svojim zapadnim granicama imati države koje su im sateliti ili nisu članice NATO saveza. Ta svojevrsna strategija “tampon zone” prema NATO-u konstanta je ruske sigurnosne politike. Narušavanje strategije tampon zone tumači se u Moskvi kao izravna vojna prijetnja te je Rusija poduzimala u Gruziji i Bjelorusiji, sada i u Ukrajini, razne operacije kako bi uklonila tako percipiranu prijetnju.

Jesu li to toliko važno za Rusiju da bi Putin išao u rat sve da je i znao da će danas politička i ekonomska situacija u kojoj se nalazi njegova zemlja biti kakva jest? Niz godina je radio na destabiliziranju Europske unije, gradeći dobre odnose s vlastima u pojedinim članicama, poput Mađarske, i pojedincima kao što su Marine Le Pen ili Matteo Salvini, a onda kao da je odučio sve to uništiti i sada ga praktično nitko u Europskoj uniji više ne podržava.

– Prosudbe ruskih obavještajnih službi o mogućoj reakciju Zapada vezano za agresiju na Ukrajinu u cjelini su promašene i amaterske. Hipotetički, Putin nikada ne bi izvršio agresiju na Ukrajinu da je imao točne obavještajne prosudbe o mogućoj reakciji Zapada kao i o snazi te odlučnosti oružanih snaga Ukrajine. Umjesto ciljanog usmjerenja napora prema pojedinim članicama EU-a i NATO-a u svrhu stvaranja moćne Rusije, izvršio je napad na Ukrajinu. Rezultat je moćan NATO, nikad moćnija Europska unija i trećerazredna Rusija izopćena od svijeta.

(Ne)ozbiljna vojska

Kada je 24. veljače započeo rat, kakvo ste mišljenje imali o ruskoj vojsci?

– Ruska vojska je pokazivala niz slabost u ratovima u Čečeniji i Siriji. Manjkavo planiranje, pretjerano optimistične obavještajne projekcije o tome kako će se sukob odvijati, podcjenjivanje čečenskih i sirijskih snaga, neodgovarajuće održavanje i logistika, oprema koja nije vrhunska, oslanjanje na ročnike i nemogućnost pokretanja učinkovitog kibernetičkog ratovanja. Zbog svega navedenog, nisam ruske oružane, konvencionalne, snage smatrao ozbiljnom vojskom.

Je li se tijekom ova tri ratna tjedna u Ukrajini to vaše mišljenje značajnije promijenilo?

– Od prvog sam dana bio skeptičan da Rusi imaju dovoljno snaga za preuzimanje, a još manje za kontrolu, ukrajinskog glavnog grada Kijeva i nekih drugih većih gradova. Nastavak urbanog ratovanja općenito ide u prilog Ukrajincima. Rusi imaju ogromne kapacitete i povijest uništavanja gradova, civilnih objekata i kritične infrastrukture te će “rušiti” urbana područja u pokušaju preuzimanja kontrole. Ukupno, ruska vojska čak je lošija od mojih početnih prosudbi.

Jeste li uoči rata imali informacije o stanju ukrajinske vojske i što su vam, ako jeste, one govorile?

– Ukrajinska vojska bila je u procesnu duboke transformacije. Stoga nisam imao jasnu sliku o njenoj snazi.

Što se ključno dogodilo u tri prva tjedna invazije na Ukrajinu?

– Rusi idu ka ponoru. Prije svega, bore se protiv vrlo odlučnih, sasvim sposobnih ukrajinskih snaga koje se sastoje od specijalnih snaga, konvencionalnih snaga, teritorijalnih snaga, pa čak i naoružanih građana, koji su svi odlučni ne dopustiti Rusiji da postigne svoje ciljeve. Bore se za svoj nacionalni opstanak, domovinu i način života, a prednost imaju poznavajući teren i zajednicu. Rusi su iznenađujuće neprofesionalni. Očito imaju vrlo loše standarde kada je u pitanju izvršenje osnovnih taktičkih zadaća kao što su združene operacije, koje uključuju oklop, pješaštvo, inženjeriju, topništvo i zrakoplovstvo. Vrlo loše održavaju vozila i oružane sustave i mnoge su jednostavno ostavili na bojištu. Do amaterizma su loši u opskrbi i logističkim zadaćama.

Manjkave pretpostavke

Što su ipak dosad opipljivo Rusi ostvarili?

– Nijedan operativni, a kamoli strateški cilj nisu ostvarili i izgubili su inicijativu na ratištu.

Raspolažu li Rusi s nekim velikim rezervama koje bi mogle presudno utjecati na tijek rata?

– Za ostvarenje ciljeva koje su Rusi postavili, nisu im dostatne ukupne ruske mirnodopske snage.

Spomenuli ste Kijev, mogu li ga Rusi još uvijek osvojiti ili su tu priliku definitivno propustili?

– Operativni dizajn kampanje Rusa očito se temeljio na vrlo manjkavim pretpostavkama o tome koliko brzo mogu zauzeti Kijev, a posebno koliko brzo mogu srušiti ukrajinsku i zamijeniti je proruskom vladom. Rusi su se, počevši od svojih obavještajnih procjena i razumijevanja bojnog polja i protivnika, a zatim i svakog aspekta kampanje, sve do operacija malih postrojbi, pokazali jadno neadekvatnima. I suočavaju se s neprijateljem koji je apsolutno odlučan, iznenađujuće sposoban, vrlo inovativan i snalažljiv, i bori se na njihovom domaćem terenu. Jasno je da nemaju dovoljno snaga za preuzimanje, a još manje za kontrolu, Kijeva i drugih većih gradova.

Što može ukrajinska vojska, jesu li osuđeni na defenzivu, odlučnu obranu, ili imaju određeni potencijal za izvođenje i većih ofenzivnih akcija protiv agresora?

– Operativno narastanje ukrajinske vojske je brzo i sveobuhvatno. Još, međutim, nisu u stanju provesti napadne operacije operativne i strateške razine.

Hoće li biti sposobni vojno istjerati iz zemlje okupatore?

– U ovom trenutku to svakako nisu. S obzirom na potporu Zapada, vjerujem da će potrebnu sposobnost dostići u idućih šest mjeseci.

Proxy ratovi

Usuđujete li se prognozirati trajanje rata?

– Intenzivne operacije ruske vojske prestati će u iduća tri tjedna. Ne bude li političkog dogovora ili pada Putina, ući će se u stanje ni rata ni mira sve dok ukrajinska vojska ne bude osposobljena za provedbu napadnih strateških vojnih operacija.

Bi li za Ukrajinu, budući da se vješto služe turskim donovima, uopće pozitivno bilo kada bi NATO proglasio no-fly zone za njihov zračni prostor?

– No-fly zona bi bila uvod u Treći svjetski rat. O tome nema smisla niti razgovarati.

Pretpostavljam da se, unatoč svemu, ne treba plašiti da će doći do korištenja nuklearnog oružja.

– Nuklearni tabu, posjedovanje, ali ne i uporaba nuklearnog oružja, ostat će na snazi u međunarodnim odnosima. Alternativa je uništenje civilizacije što nitko, pa ni Kina neće dopustiti.

SAD prilično ozbiljno naoružava Ukrajinu, njima svakako odgovara da time slabe Rusiju, a bez vlastitih žrtava.

– Vođenje proxy ratova bila je praksa Hladnoga rata. Nažalost, ponovo dolazi do punog izražaja.

Rusija će iz ovog rata izaći kao potvrđena velika sila ili će izgubiti ovaj status, što vam se trenutačno čini realnijim?

– Rusiji će trebati više desetljeća za potpuni oporavak od ovog rata, poradi gospodarskih sankcija, ali i ratnih gubitaka.

Što mislite čiji je dron koji se srušio u Zagrebu i o izostaloj reakciji na tu letjelicu?

– Najveći motiv za lansiranje letjelice imali su Rusi. Medijske reakcije na Zapadu to potvrđuju. Jednoznačno ustvrditi da je dron lansirala Rusija ili Ukrajina, nije odviše mudro. Pričekajmo rezultate istrage. Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA