OVO JE HRVATSKA, koči se naslov velikim slovima na naslovnici Slobodne Dalmacije od 24. ožujka 2016. godine. “Spor dug 42 godine. Zadranin Petar Batur (86): Preminulo je 5 sudaca, umrla su 43 svjedoka, otišlo je 5 odvjetnika, a i ja se osjećam loše.” Temom se bavi SLOBODNA DALMACIJA

– Dobar naslov – smije se Ante Batur.

– I? Kakvo je danas stanje?

– Slično. “OVO JE HRVATSKA” može ostati u naslovu, ali bi neke stvari trebalo malo promijeniti. Recimo ovako: “Spor dug 48 godina. Zadranin Ante Batur (68): Preminulo je 5 sudaca, umrla su 52 svjedoka, otišlo je 8 odvjetnika, a i ja se osjećam loše”.

– Što se dogodilo od 2016.?

– Ništa. Umro mi je otac, baš te godine. Nije dočekao kraj. Spor sada vodim ja.

– Četrdeset i osam godina. I kada bi mogao završiti?

– Heee, kad bih ja to znao… Ali ne treba gubiti nadu, ipak je ovo Hrvatska.

I točka. To je to. Na ovom mjestu, u osamnaestom retku, možemo slobodno zaključiti tekst. Dragi čitatelji, draga urednice, sve je rečeno, sve se zna. Predstoji samo ponavljanje i zapomaganje. Lajanje na mjesec. Ima li više smisla i slova napisati o ovome? Sudski spor koji se ne može riješiti 48 godina?! Gotovo. Finito. Nema više. Zatvori sud, ukini Ministarstvo pravosuđa, objesi pravdu mački o rep. Pravna država? Oprostite, ne razumijem, možete li ponoviti? – Zašto se ne može riješiti? – ponavlja naše pitanje Ante Batur. – Mislim da se suci boje donijeti odluku zbog svog radnog mjesta. Drugog odgovora nema. Od 2008. me samo trebaju uvesti u posjed. I to još nisu napravili…

DIOBA TUŽBOM

Ipak, vratimo se na početak. Na dan 11. studenoga 1974. kada je sve krenulo. Kada je pokojni Petar Batur, otac našeg sugovornika, tužio svog brata Stipu za dio obiteljske kuće na Putu Kotlara 2 u Zadru. Braća su odlučila podijeliti nasljedstvo, a da bi to proveli, trebalo je pokrenuti parnicu. Ne suđenje o ratnim zločinima, ne istragu o zločinačkoj organizaciji za pranje novca, o međunarodnom lancu pedofila i krijumčara kokaina, nego običnu građansku parnicu za podjelu imovine. Obiteljske kuće.

– Ima oko 220 kvadrata. Podrum, prizemlje, kat i teren od nekih tisuću kvadrata. Moj otac je tužbom pokrenuo diobu, jer se to tako radi. On je umro prije šest godina, a 2012. je umro i njegov brat. I sad mi, njihova djeca, čekamo da se ta podjela završi. Parnica je pravomoćno okončana 2008., godinu dana kasnije donesena je pravomoćna odluka o ovrsi. Od tada do danas čekam da se presuda provede i da me sud uvede u posjed. Čekam, evo, već 14 godina – ponavlja, po tko zna koji put, Ante Batur.

PISALI SVIMA

Kuću na Putu Kotlara u Arbanasima Antin je otac počeo graditi šezdeset i neke, dok mu je brat još bio u Njemačkoj. Kad se 1965. stric Stipe vratio u Zadar, u kuću su počeli zajedno investirati. Petar Batur, međutim, nije živio u Zadru, nego u Pridrazi, a sin Ante je u kući ostao sve do 1972., kada se seli u podstanare. Bio je, kaže, u svađi sa stricem.

– I krenulo je suđenje. Imao sam 20, a moj otac 44 godine. Vještaci, svjedoci, geometri, procjenitelji… Završi prvi stupanj, pa žalba, onda presuda u drugom stupnju na Županijskom, pa revizija na Vrhovnom. I sve vrate na novi postupak. I tako, nekoliko puta…

Nema kome pokojni Petar i Ante nisu pisali, kome se nisu obratili za pomoć. Ured predsjednika, Ured premijera, Ustavni sud, Vrhovni sud, Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora, međunarodne institucije. U kući danas žive djeca njegova pokojnog strica. “Uživaju moju i očevu polovicu. Cijela kuća vrijedi, prema nekim procjenama, zajedno s terenom, oko 400 tisuća eura.” Cijelu vijest pročitajte na izvorno LINKU

VIJESTI