“Trebalo bi razraditi politiku u kojoj se cijena plina veže uz potrošnju” Javlja GLAS SLAVONIJE

Hrvatska bi mogla bez ruskog plina, ali Europa – ne. Ovo ističe Dalibor Pudić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin, koja pažljivo prati globalne poremećaje na svjetskom tržištu i skok cijena ovog energenta, agresiju Rusije na Ukrajinu te udluku SAD-a da zabrani uvoz ruske nafte i plina. Pitamo kako će se to odraziti na Hrvatsku.

Preraspodjela

“S obzirom na to da Hrvatska ima vlastitu proizvodnju te da ima LNG terminal, možemo zadovoljiti vlastite potrebe. Ali stava sam da ni u jednom trenutku ni jedna zemlja članica EU-a ne bi smjela voditi vlastitu energetsku politiku do te mjere da je ne zanima druga članica Unije. Ako bi se vodila vlastita politika, jasno je kako ne bi bilo smisla od Europske unije. Dakle još uvijek je otvoreno pitanje kakvu će politiku EU zauzeti oko preraspodjele potrošnje ako bi došlo do redukcije isporuke plina iz Rusije. Cijela Europa iz Rusije uvozi 200 milijardi kubika plina, od 500 milijardi koliko potroši, dakle govorimo o 40 posto uvoza. Postavlja se pitanje koliko je doista moguće postići uštede. Ako uzmemo da Rusija proizvede 600 milijardi kubika, od kojih ona Europi isporuči tih 200 milijardi, jasno je kako ni Rusija ne može bez Europe”, pojašnjava Pudić.

Poslužio se matematikom, iz koje jednostavno želi pokazati o čemu je riječ. U svijetu se proizvede 3800 milijardi kubika plina, toliko se otprilike i potroši. Dakle, nema većih količina u proizvodnji koje ostaju slobodne. Ako bi došlo do novog preusmjeravanja plina prema Europi, njega bi onda automatski nedostajalo negdje drugdje. U slučaju da Europa odustane od ruskog plina, oni bi ga jednostavno preusmjerili tamo gdje bi nedostajao.

Pudić još jednom pozdravlja mjere koje je Vlada RH poduzela vezano uz subvencioniranje cijena plina za krajnje korisnike, no istovremeno se i pita ne bi li možda, ne samo na razini Hrvatske nego i na razini EU-a, trebalo početi razmišljati o drastičnim smanjenjima potrošnje u kućanstvima. S druge strane trebalo bi napraviti i prioritete kod industrije i ocijeniti gdje bi također trebalo smanjiti potrošnju. “Činjenica je da se cijena energije u Hrvatskoj, pa i velikom dijelu Europe držala dosta nisko, i gotovo 80 posto kućanstava nije (dovoljno) razmišljalo kako tu energija trošiti na racionalan način. Možda je pri niskim cijenama energije, s obzirom na to da je ona uvozna, i da želimo smanjiti emisije CO2, trebalo računati s većim iznosima trošarina. Te trošarine, a možemo ih nazvati i naknade, moraju biti fleksibilne, tako da one drže ujednačenu cijenu energije, a ne da ona kod kućanstava ili industrije tako drastično skače. Drastične promjene cijene energenata ne mogu jamčiti niti stabilnost poslovanja kod poduzetnika, a tako ni kod kućanstava, ako bi se ona za odlučila za neke mjere. Primjerice ako imate prenisku cijenu energije vrlo je vjerojatno da se nećete odlučiti na energetsku obnovu, no kod visokih cijena hoćete. Ili zamislite da imate visoku cijenu energije i ona vam značajno padne idućih godina, a vi ste u međuvremenu obavili energetsku obnovu – tada ispada kao da ste uludo potrošili sredstva”, kaže naš sugovornik.

Manja ovisnost

“Moja preporuka je da bi se možda trebalo razraditi takvu politiku u kojoj se cijena plina veže uz potrošnju. Za one količine koje se smatraju racionalnim, cijena se može držati niskom, možda i po prošlogodišnjim cijenama. Ali kada počnete trošiti preko te granice, tu potrošnju plaćat će te po tržišnoj cijeni, pa makar ona bila i 200 eura po megavatsatu, dakle neće vam biti 3,5 kune nego 15, jer je u tom trenutku to njegova realna tržišna cijena. Tada bi, jamčim, došlo do značajnog pada potrošnje u Hrvatskoj, a isto bilo bi dobro i za cijenu Uniju. Tada bi svi racionalno vodili računa i to bi dovelo u konačnici do smanjenja ukupne (europske) potrošnje. To ne mora vrijediti samo za cijenu plina nego se može odnositi i na benzin. Moramo se dakle svi malo više educirati kako uštediti energiju, a ne se samo razbacivati”, ističe Pudić.

Podsjetimo da je iz Europske komisije najavljeno kako će do sredine svibnja objaviti prijedlog kako postupno okončati nabavu plina, nafte i ugljena iz Rusije do 2027. godine. Time je ranija ambicija EK-a da se potpuno okonča ovisnost o ruskom plinu skraćena za tri godine. Prije tjedan dana Komisija je iznijela prijedlog da se puna neovisnost o ruskom plinu i nafti postigne do 2030. godine, a do kraja ove godine ona smanji za dvije trećine.

Dario Kuštro Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA