U intervju za Zagrebi.hr, Zorislav Antun Petrović, predsjednik Oraha i zastupnik u zagrebačkoj gradskoj skupštini, prokomentirao je uvođenje novih alata za borbu protiv korupcije. Petrović je u dva mandata vodio Transparency International Hrvatska, a član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa bio je deset godina. Javlja portal ZAGREBI.HR

Razgovarao: Saša Paparella

U proceduri je niz novih zakona važnih za borbu protiv korupcije, pa tako i Zakon o sprječavanju sukobu interesa. Iako se čuje dosta kritika, vi ste novim zakonskim rješenjima uglavnom zadovoljni?

Neki od ovih zakona zaista predstavljaju korak naprijed, usprkos brojnim kritikama u javnosti. Zakon o sprječavanju sukoba interesa će biti velik korak naprijed. Sve skupa zakon ima oko 8.000 novih obveznika i to ponajviše direktora lokalnih javnih poduzeća. Svi oni u najmanju ruku moraju ispuniti imovinske kartice, morat će obavijestiti Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa o stupanju u poslovni odnos s javnom tvrtkom na koju imaju utjecaja, morat će deklarirati i otkloniti potencijalni sukob interesa, lokalni vijećnici izuzeti su od donošenja odluka u svakoj situaciji koja bi mogla predstavljati sukob između privatnog i javnog interesa… 

Ovo proširenje na praktički sve ljude koji imaju mogućnost raspolagati javnim resursima će imati dugoročno izniman značaj na smanjivanje rizika od korupcije. Ali to nije sve – uspostavit će se sustav provjere podnesenih imovinskih kartica koji će objediniti podatke iz javnih registara poput zemljišnih knjiga, sudskog registra, upisnika plovila, čime će se dodatno otežati prikrivanje imovine. Ako se utvrdi nesrazmjer između prijavljene i stvarne imovine, Povjerenstvo će obavijestiti Poreznu upravu koja će nastaviti postupak. I, što nije manje važno, po isteku mandati svi obveznici neće moći prihvatiti imenovanje na upravljačke pozicije u tvrtkama koje su nadzirali ili tvrtkama s kojima je tijelo u kojem su imali mandat poslovalo. Sve ove odredbe značajno će olakšati rad savjesnim dužnosnicima i članovima predstavničkih tijela, a onima koji dođu u napast iskoristiti svoju funkciju da poprave standard sebi ili svojima bitno smanjiti prostor za manipulacije. Naravno, da bi bilo koji propis bio učinkovit treba ga dosljedno provoditi, no Povjerenstvo se dosad pokazalo kao vrlo odgovorno tijelo i ne sumnjam da će biti uspješno u provedbi i dalje. 

Kakvo je vaše iskustvo iz Povjerenstva? Iako ga mnogi rado koriste kako bi prijavljivali konkurente pred izbore, malo tko je bio voljan  primijeniti preporuke Povjerenstva?

U Povjerenstvo sam prvi put imenovan u veljači 2005., par mjeseci pred lokalne izbore, i zaista je bilo zanimljivo gledati kako se prijave koriste kao oruđe za političku borbu. Ne samo da su se prijavljivali politički suparnici iz drugih stranaka već je bilo i prijava iz iste stranke, sve kako bi se osvojila stranačka nominacija za neku lokalnu dužnost. No, to definitivno nije ni tada ni sada smisao Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Poanta je da dužnosnici donose odluke rasterećeni utjecaja svojih privatnih interesa. 

Novi Zakon o sprječavanju sukoba interesa predviđa kaznu za one koji ne dostave podatke?

Da, čelnici tijela odnosno tvrtki koji se ogluše na zahtjev Povjerenstva i ne dostave podatke potrebne za utvrđivanje činjeničnog stanja bit će kažnjeni s 2.000 do 10.000 kuna. I to osobno, što je vrlo važno, jer se na taj način bitno smanjuje bahatost koja je postojala dok su se javni novci trošili na kazne zbog ponašanja čelnika.  

Kako to da DORH odbija većinu prijava za korupciju?

Pretpostavljam da je u najvećem broju slučajeva jednostavno problem u nedovoljno argumentiranim prijavama. To što je nešto po dojmu iz medija gotova stvar jednostavno ne znači da će rezultirati i pravomoćnom presudom. Put od pokretanja do završetka postupka prepun je sivih zona u kojima se može cijelo proces zaustaviti ili makar prikočiti dok ne uđe u zastaru. 

Zapravo, načelo djelovanja je u sivoj zoni, koju je teško definirati?

I ne može biti drugačije. Članak 6. Zakona o sprečavanju sukoba interesa kaže: “Obveznici u obnašanju javnih dužnosti moraju postupati časno, pošteno, savjesno, odgovorno i nepristrano…“ Postoji li za bilo koji od ovih epiteta konačna definicija? Što znači “pošteno”? Jedan moj prijatelj je bio zaustavljen zbog prometnog prekršaja i nakon kraćeg razgovora s policajcem pitao je: „Bi se dalo kaj napraviti?“ Nakon što mu je ovaj odgovorio da ide s kolegom na gablec prijatelj mu je dao dvjesto kuna jer je imao samo tu novčanicu, a policajac mu je sto izvratio – naime, išao je s kolegom samo na ćevape. Kad tu anegdotu prepričavam na stručnim skupovima o suzbijanju korupcije Skandinavci se zgražaju, a kolege iz tropskih zemalja priželjkuju da i njihova policija bude tako poštena.  Dakle, jednostavno se ne može točno kvantificirati poštenje. 

Taj problem neujednačenih standarda imamo i u istoj državi. Zašto RH nema neki jedinstven etički kodeks?

Etičke norme je teško ujednačiti, zaista se i u našem društvu bitno razlikuju – ono što je nekom prihvatljivo, drugom je neshvatljivo. Vjerujem da je zakonodavac dijelom i zato ostavio prostor da svaka jedinica na lokalnoj razini sama definira što joj je važno.

No, premda svako tijelo lokalne ili regionalne samouprave, odnosno svaka županija, grad ili općina može donijeti svoj etički kodeks, mislim da će ih većina biti slična. Samo je pitanje tko će prvi objaviti svoj i odmah će ga drugi krenuti kopirati. Drago mi je da se u Zagrebu već radi na etičkom kodeksu i nadam se da ćemo ga uskoro privesti kraju. 

Kad neka optužba za korupciju završi na sudu, pravosuđe se nađe u problemu jer korupcija nije definirana. Koja je njena najtočnija definicija? 

Definicija ima više, no uglavnom se svode na najkraću: Korupcija je korištenje povjerenih resursa i ovlasti za vlastiti probitak. Naravno, ovisno o kulturnom nasljeđu i uzusima ponašanja u nekoj zemlji ponajprije ovisi što netko doživljava kao korupciju. Nekad je i kod nas donošenje ciglice kave liječniku bilo shvaćano kao nekakav običaj, sad to malo tko još radi. 

Kakav je novi zakon o zaštiti zviždača, odnosno – Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti? Uključuje se i DORH?

Konačni prijedlog zakona bi uskoro trebao ući u drugo čitanje i vjerujem da će bitno doprinijeti zaštiti zviždača. I zakon iz veljače 2019. je bio značajan korak naprijed, a ovaj će dodatno doprinijeti zaštiti zviždača jer je usklađen s Direktivom EU o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije, koja je stupila na snagu 17. prosinca prošle godine. Cilj donošenja direktive bilo je unificiranje zaštite zviždača, koja je trenutačno u EU rascjepkana i neujednačena, a povreda prava EU s prekograničnom dimenzijom pokazali su da nedostatna zaštita u jednoj državi članici ima negativan utjecaj i u drugim državama članicama. Cijeli je niz poboljšanja, od toga da se sad izričito propisuje kako prijavitelj nepravilnosti neće snositi odgovornost za prijavljivanje ili javno razotkrivanje kao ni za stjecanje ili pristup podacima, osim ako je takvim stjecanjem ili pristupom podacima počinjeno kazneno djelo pa do zajamčene zaštite ukoliko su prijavu podnijeli unutarnjim ili vanjskim kanalima prijavljivanja, odnosno javno razotkrili nepravilnost te imali opravdan razlog vjerovati da su informacije o nepravilnostima istinite. Na papiru to sve dosta dobro izgleda, nadam se da će u praksi biti uspješna provedba. 

Povjerenik za informiranje Zoran Pičuljan najavio je da će početi objavljivati popis tijela javne vlasti koja ne postupaju po aktima povjerenika, a založio se i za promjene Zakona o pravu na pristup informacijama (ZPPI) kako bi ubuduće i on mogao izricati novčane kazne onima koji građanima ne žele dati tražene informacije? 

Sjajno je kad neko tijelo traži veće ovlasti da bi provodilo propise za koje je zaduženo i mislim da je to odlična inicijativa. Što se tiče stupa srama nisam siguran koliko će to biti djelotvorno – i imena poreznih dužnika se redovito objavljivalo, a još uvijek ih ima. No, svakako odnekud treba početi. 

Dio ste vladajuće koalicije u Zagrebu, koliko ste zadovoljni načinom na koji se sada upravlja gradom?

Da je situacija i puno bolja nego što jest, vjerujem da bi dobar dio građana bio nezadovoljan. Desetljeća klijentelističkog vođenja Grada Zagreba su jednostavno ostavila previše traga i sad nova gradska vlast, u kojoj je Zelena alternativa – ORaH manji partner mora rješavati naslage, slikovito kazano, mulja, koji nije do koljena niti do pasa, već je do brade. Naši koalicijski partneri iz političke platforme Možemo su u potpunosti preuzeli odgovornost za vođenje Gradske uprave i mi ih u tome podržavamo koliko je to moguće kroz moj rad kao gradskog zastupnika u skupštini. U zbivanja smo uključeni kroz rad u skupštinskom klubu, a u posljednjih mjesec dana nastojimo uspostaviti stalnu komunikaciju i na razini koalicije. Smatramo protok ideja i pametno raspoređivanje resursa vrlo bitnim za uspjeh cijele priče. Ako u ovom mandatu uspijemo da mulj bude samo do koljena smatrat ću to velikim uspjehom.  

Kao predsjednik Oraha, jedine verificirane zelene stranke u RH, imate li neke drugačije stavove o rješavanju problema otpada u Zagrebu?   

Naš stav je da se otpad treba rješavati tamo gdje je nastao i pokušat ćemo uvjeriti koalicijske partnere i javnost u potrebu cjelovitog rješenja na području Grada Zagreba. Vjerujem da bi se gradnjom energane i kompostane postiglo sjajne rezultate i smanjilo cijenu zbrinjavanja otpada za sve građane. Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA