I Mrak Taritaš su spolno diskriminirali: Kad je bilo jako teško uzela sam najcrveniji ruž, digla glavu i rekla da mogu biti još uspješnija

I Mrak Taritaš su spolno diskriminirali: Kad je bilo jako teško uzela sam najcrveniji ruž, digla glavu i rekla da mogu biti još uspješnija

U povodu Međunarodnog dana žena, napravili smo mali serijal s političarkama, ali i političarima, kako bismo otkrili što za njih znači taj dan, kako vide ravnopravnost u društvu, dijele li kućanske poslove i kako komentiraju žene u ratu. Prva političarka koja nam je ispričala svoju priču je Anka Mrak Taritaš, arhitektica i bivša ministrica. Javlja ZAGREB INFO

Što za vas znači Dan žena?

Dan žena je jedan dan u godini kad se svi nekako sjete žena i vode računa o tome, ali meni Dan žena zapravo govori o tome da su prava žena i ljudska prava. Bez obzira što se čini da smo neke stvari u društvu prošli, ipak bi se trebalo podsjećati i trebalo bi im se vraćati.

Svjedoci smo velikog broja zlostavljanih žena i onih koje su ubijene u svom domu, tamo gdje bi trebale imati najveću sigurnost, a pokazalo se da su im najveća opasnost bili partneri bez obzira formalni ili neformalni. Mislim da se treba uvijek iznova dovoljno o tome govoriti. Iako imate osjećaj da živite u 21. stoljeću i da su neke bitke iza nas, uvijek se treba podsjećati da te bitke nisu gotove.

Treba poticati mlade žene da stakleni strop ne postoji, da ga treba probijati. Moje iskustvo je da što se više penjete po hijerarhiji, to je nekako teže, taj muški klub je zatvoreniji. Potičem mlade žene da se aktiviraju u politici jer žene imaju jednu dozu empatije što je važno u politici.

Jeste li ikada doživjeli spolnu diskriminaciju?

Bila sam dvije tri godine predsjednica Hrvatskog jedriličarskog saveza. U to vrijeme je u Europi na čelu Turskog jedriličarskog saveza bila žena. To je sport u kojemu se natječu djevojke i vrlo su uspješne, a u rukovodećim tijelima su uvijek bili muškarci. Imala sam osjećaj da su puno oštriji prema meni da me nisu nikad doživjeli kao nekog tko je ravnopravan i tu sam zapravo doživjela distancu i problem da uopće shvate da žena može biti na čelu takvog saveza, a to je bilo prije desetak godina.

Imate osjećaj tog jednog zatvorenog kruga, dečki to nisu pokazivali, ali su u niz stvari i napada koji su išli na mene pokazali da je to jedno zatvoreno društvo u koje ja ne pripadam.

Kako se nosite s negativnim komentarima?

Nije to lagano, ali ja uvijek mislim da treba stisnuti zube, da treba kad ti je jako teško pokazati svoje najbolje lice. Uvijek koristim crveni ruž i ja sam onda uzela najcrveniji ruž koji imam doma i digla glavu, rekla ja mogu još bolje i mogu biti uspješnija, a to jer ste vi takvi govori loše o vama. Meni pokazuje da ja mogu biti još bolja.

Raspodjela kućanskih poslova?

Jedanput sam srela prijateljicu u gradu i ja njoj kažem žurim se doma. Kraj nas su stajale neke žene, koje su to čule i kažem ja njoj ma imam za peglat cijelu hrpu i ta me jedna posve nepoznata žena pogledala i upitala ‘Vi peglate?’, a ja sam joj odgovorila ‘Gospođo ja radim sve, i kuham i peglam, spremam, sve isto što i vi.

Radim doma sve i ukućani me znaju pohvaliti što puno znači pa tipa jedan nedjeljni ručak koji napravim, a to je za mene svetinja, dobijem pohvalu, a ručak je isti kao što je bio prije godinu dana.

Imate dosta slučajeva i kada muški sudjeluju, a žena nosi i doma i radi posao. Muškarci sudjeluju, to je stereotip da ne pomažu. Život nije fer, žene su s Venere, muškarci su s Marsa. Probajte samo frižider koji imate doma toliko puta uključiti i isključiti koliko puta se žene isključe i uključe.

Što mislite o ženama u vojnom roku, na frontu?

Ženi je mjesto svuda, nema više toga gdje ženi nije mjesto. Žene također imaju emociju da obrane svoj narod i svoj dom, ono što se događa u Ukrajini, one brane svoju domovinu i mogućnost da žive u svojoj zemlji. Meni je zgodno bilo kada sam vidjela video ukrajinske influencerice o tome kako se pokreće tenk, što napraviti kad osvojiš ruski tenk. Ja mislim da je uloga žene tu važna.

Sjetit ću se svog djetinjstva kada smo se igrali kauboja i Indijanaca i maksimalno sam mogla doći do toga da budem sestra od poglavice, ali uglavnom sam bila medicinska sestra i to me je oduvijek ljutilo. Pitala sam se zašto ja ne mogu biti vođa barem jednog dijela jer sam oduvijek mislila da i tu ima mjesta za žene. Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA