Današnja umirovljenica je 1993. dala 6300 DEM za paket dionica nekadašnjeg lanca robnih kuća i zanima ju kada će Nama napokon izaći iz stečaja otvorenog još 2000. Javlja portal ZAGREBI HR
Piše: Miroslav Edvin Habek
“Nisam nikome darovala svoje dionice, nego su mi lopovi ukrali, a to se dobro zna tko je u tome sudjelovao i na koji način. Predmet se odugovlači i čeka se zastara ili da sve padne u zaborav, a mene Zakon i ovrhe ne štede niti za 200 kuna. Hanžeković i mrtav radi.”
Sadržaj je to do nedavno objavljene požurnice zagrebačkom Trgovačkom sudu koju je, nakon 22 godine od otvaranja stečaja poslala skromna zagrebačka umirovljenica – dioničarka Name, nekadašnjeg legendarnog socijalističkog lanca Narodnog Magazina (Nama) od čak 18 robnih kuća i drugih vrijednih nekretnina osnovanog 1945., a u sumnjivoj i sramotnoj privatizaciji od 1993. uništenog i svedenog na samo dvije robne kuće od kojih je ona najpoznatija na početku zagrebačke Ilice.
‘Ne mogu prodati dionice, a od mirovine je nemoguće preživjeti’
Tvrtka uspješna u socijalizmu je, kako to obično biva, nakon pretvorbe i privatizacije, 2000. završila u stečaju koji još do danas nije okončan.
U samo desetak rečenica požurnice umirovljenice R.B. ispričana je jedna od najbolnijih, ali i najsramotnijih priča pretvorbe i privatizacije na hrvatski način te su na iznimno jednostavan i lucidan način postavljena izravna pitanja na koje sudovi, ali i hrvatska država već dvadesetak godina nemaju, ili još ne žele dati suvisle odgovore.
Evo, kako ta požurnica glasi. “Molim Naslov u predmetu broj gornji, požuriti postupanje te u što kraćem roku odgovoriti na moja pitanja koja sam poslala Predsjedniku u Ured predsjednika suda dana 13.10, a potom je on proslijedio na postupanje uređujućem sucu” (onako usput – požurnica i naknadni odgovor objavljeni su početkom veljače – ‘samo’ četiri mjeseca poslije).
”Imam dionice kupljene 1993,, cijeli paket plaćen je odjednom u Zabi – 6300 DEM. Zanima me do kad će Nama biti u stečaju, kome to ide u prilog, samo se izmjenjuju stečajni upravitelji, što kaže zakon? Nama u ”stečaju”, jako dobro radi, kao nekada, samo s puno manje robnih kuća. Ne mogu prodati svoje dionice, a s mirovinom od 2250 kuna koje mi donese poštar na kućnu adresu ne mogu živjeti. Stara sam, bolesna, operirala srce, imam tri bypassa, i još 10 dijagnoza. Nemam za lijekove koje moram doplaćivati, za režije, niti da idem u dom za starije” navodi umirovljenica R.B.
No, kada pomislite da opisom svoje teške životne situacije umirovljenica gubi fokus’, u požurnici slijedi njezin zaključak kojim daje šamar sucima, predmnijeva njihov standardni odgovor te zahtijeva napokon i njihovo konkretno odlučivanje.
“Predmet se odugovlači i čeka se zastara ili da sve padne u zaborav. Ne želim dolaziti na Trgovački sud i razgledati spise, epidemija je, a mene kratko zanima kada će Nama izaći iz stečaja da mogu prodati svoje dionice koje su i tako već obezvrijeđene”, napisala je.
Odgovor predsjednika Trgovačkog suda, vjerujemo, neće joj puno značiti. Osim što je njegova predstavka stigla više od mjesec dana nakon zaprimljene požurnice, očekivano – uputio je na novi podnesak.
Upravitelj Mikić 2014. najavio brzi izlazak iz stečaja
“Dana 13. listopada u Ured predsjednika suda zaprimljena je vaša predstavka u vezi sa stečajnim predmetom nad društvom Nama d.d. u stečaju. Navedeni dopis proslijedili smo uređujućem sucu. Nadalje, skrećemo Vam pažnju na okolnost da postupanje uređujućeg suca za koje smatrate da nije pravovremeno možete požuriti slanjem požurnice izravno na broj spisa predmeta te da informacije u svezi sa spisom možete saznati također uvidom u spis u skladu s člankom 150. Zakona o parničnom postupku, Odobrenje za uvid u spis Vam daje uređujući sudac kojem se podneskom izravno obraćate s takvim zahtjevom”, zaključuje se u dopisu koji potpisuje predsjednik suda Nino Radić.
Koliko je sud u stečaju Name ekspeditivan i transparentan, dokazuje i e-oglasna ploča pravosuđa gdje je o stečaju te tvrtke okačeno’ samo dvanaest dokumenata i to najstariji iz 2017., a od kojih su većina izvješća i dopisi stečajnog upravitelja Damira Mikića koji je, a to treba posebno istaknuti, još 2014. najavljivao brzo okončavanje stečaja.
S druge strane, vrijedno je napomenuti i da se u sudskom registru navodi da je Nama tvrtka s čak 724,5 milijuna temeljnog kapitala, da je njezina najvrjednija nekretnina – robna kuća u Ilici, legendarna zgrada Kastnera & Öhlera, svojevremeno bila procijenjena na 400 do 500 milijuna kuna te da još i danas Nama, navodno, ostvaruje malu, ali ipak vrijednu, dobit.
Više od dvadeset godina od pokretanja stečaja Name obilježili su i brojni skandali o kojima se u medijima naveliko pisalo, a najblaže rečeno – dioničare se nije pravovremeno obavještavalo o prodajama dionica niti je vrijednost Name bila procjenjivana kako spada.
Stoga, zaključak o sudbini Name prepuštamo dioničarki koja je poslala posljednju požurnicu. Citat iz njezinog dopisa mogao bi biti i epitaf za Namu, ali i cijelu hrvatsku privatizaciju: “Dionice lopovi ukrali, Hanžeković i mrtav radi”.
Vijest je na LINKU
DEMOS MEDIA