Fotografija na koju se ovdje Pavliček na neki neki način oslanja je, naravno, fotošopirana

Nakon što je zastupnik Hrvatskih suverenista Marijan Pavliček prije nekoliko dana u slobodnom govoru u Saboru, govoreći o slučaju spornog dizajna kovanice eura, kritizirao umirovljenog profesora i političkog analitičara Žarka Puhovskog, pri čemu je mahao novčanicom od 5.000 kuna iz vremena NDH, Pavličeku je stigao odgovor od Puhovskog.

– Tko snosi odgovornost za ovu sramotu i bruku? Je li to autor očiglednog plagijata ili HNB? Možda Komisija za novac, koja nije uvažila mišljenje struke? Snosi li odgovornost guverner HNB-a koji mjesečno prima 48.000 kuna, a koji je amenovao ovakav loš natječaj? Očigledno ne. Sada se pojavljuju brojni komentatori, sveprisutni Žarko Puhovski, osoba koja se nekoliko desetljeća klela u jednoumlje, osoba koja se zalagala za unitarističku Jugoslaviju, osoba koja se uoči Domovinskog rata slikala s Jovanom Raškovićem, danas ta osoba glumi demokrata i kaže da je kuna čisti ustaški simbol, izjavio je između ostalog Pavliček.

– Ovdje imam kunu iz 1943. godine, po Puhovskom, čisti ustaški simbol. Ovo za mene nije ustaški simbol, ovo je za mene sredstvo plaćanja u danom trenutku na određenom području. Kao što je kasnije bio dinar, pa hrvatski dinar, pa opet kuna. Kada bismo se držali njegovog narativa, Kraš i Končar bili bi simboli Komunističke partije samo zbog njihovog naziva, a danas su simboli uspješne hrvatske proizvodnje, naveo je Pavliček.

Puhovski mu je ekstenzivno odgovorio tijekom gostovanja na televiziji N1.

– Ja zaista mislim da su Kraš i Končar simboli jugoslavenske socijalističke privrede. Njih su zadržali jer su bili previše poznati, teško ih je bilo maknuti, desetke drugih firmi su uništili ili preimenovali, a nota bene, od rujna 1990. tvornica Rade Končar se zove samo Končar. Rade je nestao jer nekako nije baš hrvatski zvučao, prema tome ja Pavličeku dajem za pravo, to su simboli koji se nisu dali maknuti, za razliku od nekih drugih, kao što je jugoslavenski sustav morao zadržati Gavrilovića iako to nije odgovaralo tom modelu jer on nije bio narodni heroj, nego vlasnik, ali je naprosto bilo previše uvriježeno ime i nije ga se moglo maknuti, rekao je Puhovski.

Osvrnuo se zatim na Pavličekovo mahanje novčanicom kune iz vremena NDH.

– Drugo, imate situaciju da imamo neki novac na nekom teritoriju u neko vrijeme. ali svaki novac je simbol, na toj kuni odnosno 5.000 kuna piše NDH, Nezavisna Država Hrvatska, to nije bila ni nezavisna ni država. To je, dakle simbol ustaškog poretka. Ustaše su stvorile režim, a nisu stvorili državu, po mojem sudu, i onda su se reklamirali kao nezavisna država, pored ostaloga, preko kune. Nota bene, to je bila prva situacija inflacije na ovom području nakon desetaka i desetaka godina. Stariji ljudi, puno stariji od mene, su se sjećali kune, ove ustaške, upravo kao simbola inflacije jer prije toga u Jugoslaviji i Austro-Ugarskoj inflacije nije bilo, ustvrdio je Puhovski.

– I sad je ta glupa situacija u kojoj ja stalno i iznova moram zbog Pavličeka i sličnih ponavljati svoju biografiju. I onda moram reći, molim vas, 1970. godine sam bio pred sudom zbog uvrede Josipa Broza Tita, bio sam suosnivač i prvi predsjednik prve neovisne političke organizacije izvan Socijalističkog saveza radnog naroda 1987. godine, s kolegom Sokolom sam pisao prvi izborni zakon po kojem su održanu prvi pluralistički izbori u Hrvatskoj, prije toga sam bio autor peticije, 1989. godine, koja je dovela do pritiska na Savez komunista da se ti izbori uopće omoguće, imala je 200.000 potpisa, to smo radili na tadašnji Dan Republike, 29. 11. 1989., to su činjenice.

U kolovozu 1990. na zahtjev predsjednika Vlade [Stjepana] Mesića smo [Ivan Zvonimir] Čičak i ja organizirali sastanak [Josipa] Boljkovca kao ministra unutarnjih poslova i Raškovića jer su tada bili prekinuti odnosi zbog one svinjarije koju su napravili objavivši u Danasu transkript razgovora Raškovića i Tuđmana kad je Rašković rekao da su Srbi lud narod. Mi smo organizirali u Buzinu u nekom restoranu nekakvog Čičkovog poznanika taj sastanak na kojem smo posredovali u tom razgovoru. Fotografija na koju se ovdje Pavliček na neki neki način oslanja je, naravno, fotošopirana. Na njoj nema svih koji su bili na tom sastanku. Na primjer, nema Čička i tako dalje. Ali, takva se ona pojavljivala i ostavimo je sada po strani. Dakle, ja se nisam slikao, mene su slikali novinari Slobodnog tjednika (ST) koje je Čičak pozvao na tom sastanku koji je bio na zahtjev predsjednika hrvatske Vlade organiziran. Dakle, to su sve stvari koje su izmišljotina, kazao je Puhovski referirajući se na Pavličekove optužbe.

– Nota bene, kad gledate vodstvo takozvane Republike Srpske Krajine, Rašković je za njih bio Hegel. On je bio loš političar, ali nije bio najradikalniji, onaj krajnji nacionalist srpski. On je bio za razne varijante, on je stalno pokušavao nešto s autonomijom dogovarati, on je stalno pregovarao s hrvatskom stranom. On je imao za vratom Dobricu Ćosića, to je zaista istina, kojeg je beskonačno slušao, ali je bio i čovjek koji je imao nekakvu intelektualnu razinu. Na tom našem sastanku je 15 minuta sa mnom pokušao razgovarati o Marcuseu, a onda je rekao Boljkovac ‘dobro, jesmo se mi sastali ovdje da raspravljamo o Marcuseu ili o Kninu?’. Onda smo prešli na Knin i tako dalje. Dakle, Rašković je bio čovjek koji je imao puno mana i puno odgovornosti za stvari koje su se tada događale, ali nikako nije među prvih 10 koje biste na srpskoj strani trebali, recimo tako, proskribirati. A ponavljam, do toga je došlo na zahtjev s hrvatske strane da se pokuša, i tada je to bilo važno, činiti sve što se može da se izbjegne sukob jer sukob je stalno tinjao, pojasnio je Puhovski.

– Vi imate situaciju da su [godinama] nakon toga u Tuđmanovom uredu, odnosno u tzv. Dvorima kako su ih zvali, izdavali nekakve kolajne, medalje sudionika “rata od 1990.”, iako 1990. nije bilo nikakvog rata. Tada je sve još uvijek normalno moglo funkcionirati, ali poslije je to proglašeno ratnim razdobljem, no u onom razdoblju to još nije bio rat i mi smo pokušavali rat spriječiti. Nismo uspjeli, dodao je Puhovski.

– Opet ponavljam, ja sam u tim godinama da moram stalno iznova tumačiti nekome tko se puno kasnije rodio što se dogodilo, što bi taj netko mogao znati da čita jer sve što ja govorim je objavljeno, postoje dokumenti. Postavlja se, konačno, sljedeće pitanje: ako govorimo o kuni, zašto treba Puhovski? Vi možete reći, “OK, smatram da je u krivu, da jugoslavensko, komunistički ili ne znam kako nastrojeni Puhovski niječe kunu itd., a ja mislim da je kuna važna”. A sad, zašto je moja biografija tu važna? Ona nije argument. Prije godinu dana u sklopu napada na mene koji su krenuli od Milanovića, mene je napadao i čovjek koji je u Njemačkoj pravomoćno osuđen zbog političkog umorstva. Ja sam mu odgovorio, uopće nisam spominjao njegovu presudu jer ona za tu polemiku nema veze. Ja mislim da nije u pravu zato što je u krivu, a ne zato što je politički ubojica. Načelno je moguće da netko tko je bio politički ubojica u nekoj drugoj temi bude u pravu. To povezivanje biografije s izrijekom je nešto što je strašno opasno i to je zapravo jedna vrsta stare katoličke i komunističke tradicije, rekao je na kraju Puhovski., prenosi jutarnji list