U osamdesetoj godini života, Milan Grozić, po vokaciji diplomirani ekonomist, već petnaest godina umirovljenik, odlučio se za plemenitu gestu. Donirao je 200.000 kuna Istarskim domovima zdravlja, i to sto tisuća kuna za nabavu ultrazvučnog aparata za ordinaciju opće medicine u Lupoglavu, a preostalih sto tisuća kuna Ispostavi Pazin za palijativu i za medicinsko-kemijski laboratorij. Humanitarnoj misiji tu nije kraj, uskoro namjerava realizirati još jednu donaciju, ovoga puta za Thalassotherapiju Opatija. Rodom je iz Vranja kod Lupoglava, sela u blizini tunela Učka. Srednju školu završio je u Puli, a Ekonomski fakultet u Rijeci gdje je proveo radni vijek, godinu i pol dana u nekoć velikoj trgovačkoj firmi Brodomaterijal, a 38,5 godina, u slovenskom osiguravajućem društvu Sava osiguranje, kasnije Triglav osiguranje, od toga šesnaest godina na rukovodećim mjestima, kao direktor podružnice Rijeka, zatim predsjednik i član uprave društva. Od solidnih primanja mogao je dosta uštedjeti. Izgradio je kuću u Matuljima, u Mihotićima. Prodao ju je i uredio starinu u selu Vranja gdje sada živi. Javlja GLAS ISTRE

– Po odlasku u mirovinu još nekoliko godina proveo sam u Matuljima, a onda ocijenio da je kvalitetniji život na selu, jer uz obalu je sve skučeno, uvijek su velike gužve u prometu. Obnovio sam i opremio kuću u Vranji, uredio mali gospodarski objekt kao mali nužni smještaj i jedan ranč u blizini sela. Brat živi u Americi, u Los Angelesu, a sestra u Rapcu. Jedna sestra u Puli nedavno je preminula, a prethodno i jedan brat. Imam šest nećaka, a oni dvanaestero djece, manje, više svi su zbrinuti. Nešto sam darivao i toj djeci, svima jednako, a onda odlučio dio ušteđevine donirati zdravstvenoj instituciji, kaže Milan Grozić.

Na pitanje zašto se odlučio upravo za zdravstvo, obrazložit će da pored gospodarstva, postoje djelatnosti nužne da bi društvo funkcioniralo, a to su zdravstvo, školstvo, znanost, socijalna skrb, sport, kultura. I u vrijeme dok je bio direktor i predsjednik uprave osiguravajuće kuće, doniralo se i zdravstvo i sport u Rijeci. Petnaest godina bio je član Predsjedništva NK Rijeka, četiri godine predsjednik Nadzornog odbora NK Rijeka, potpredsjednik riječkog košarkaškog kluba, bio je aktivan u atletskom klubu Kvarner i u boćarskom klubu.

– Često sam razmišljao donirati obitelji s puno djece. Zbog demografije. Najbolje je ulagati u djecu, u obitelji, ali nemaju žiro račun i to je teško realizirati, a i zdravstvo je na prvom mjestu, stalno nedostaje sredstava. Donaciju Istarskim domovima zdravlja uplatio sam s pametnog telefona koristeći aplikaciju kojom plaćam i sve račune, tako ću uskoro i sredstva za Thalassotherapiju. Srčani sam bolesnik. Svakih godinu i pol odlazim na pregled u Opatiju. Pouzdano znam i da se iz cijele Istre tamo naručuju. Poznam i ravnatelja Viktora Peršića. Njegova majka rodom je iz Šušnjevice. Zajedno smo studirali, obrazlaže Milan Grozić motive svoje nadasve plemenite geste. Volio bi, kaže, da i drugi idu njegovim putem jer Istra je najbogatija županija u Hrvatskoj.

– Što meni znače novci. Ništa. Imam sve što želim, i auto, i ranč, mogu ići u Ameriku kada god hoću. Stalno me zovu, ali bojim se aviona, iako sam njime i poslovno i privatno puno putovao. Sudjelovao sam na osam međunarodnih kongresa za pomorsko osiguranje, diljem svijeta, po osam dana, uvijek u rujnu, kaže Milan i dodaje da mu je najljepše u rodnom selu u kojem danas živi osamdesetak stanovnika. Svojevremeno ih je živjelo tristotinjak. Samo je njih u obitelji bilo petero braće i sestara. U Drugom svjetskom ratu nastradali su mu otac i stric. Nijemci su 1944. godine povlačeći se, spalili selo i pobili sve mlade ljude koje su zatekli kod kuće. Tko je pobjegao, ili sakrio se u šumu, ostao je živ.

Vitalan osamdesetogodišnjak najviše vremena provodi na svom ranču s pogledom na Učku. Društvo mu pravi zlatni retriver Fido. Ogradio je parcelu od 3.500 četvornih metara, s portunom, s dva ulaza, malim i velikim, uredio malu vikendicu, posadio tridesetak voćaka, smokve, jabuke, trešnje, bademe, obrađuje vrt s povrćem. – Ne mogu, a da nešto ne radim. Tko bi čamio cijeli dan u skučenom prostoru, povjerio nam je simpatičan sugovornik. Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA