Jadran Morović, predsjednik Hrvatske komore psihoterapeuta: Komora će analizirati novi zakon i ustanoviti ima li osnove za ustavnu tužbu. Ako ima, ići ćemo prema Ustavnom sudu kako bismo se izborili za diskriminirane kolege, a također i za korisnike koji su itekako diskriminirani.

Vlada je u četvrtak 13. siječnja uputila Saboru na usvajanje paket „socijalnih“ zakona, među ostalima i novi Zakon o djelatnosti psihoterapije. Zakoni su munjevitom brzinom stavljeni na saborski dnevni red i u petak 28. siječnja zastupnici i zastupnice su ih izglasali po ustaljenom receptu: vladajuća većina za, opozicija uglavnom protiv. Javlja portal H ALTER

Istoga dana, Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske i Hrvatska komora psihoterapeuta odaslale su izjavu kojom upozoravaju da se, unatoč evidentnom porastu nasilja te traumama djece i odraslih izazvanim posljedicama potresa, te socijalnim i gospodarskim previranjima u zadnje dvije godine, donosi zakon koji onemogućava i ograničava rad velikom broju dugogodišnjih stručnjaka u području psihoterapije.Novi zakon dovodi dio psihoterapeuta u nezavidan položaj. S jedne strane komplicira im život, s druge strane ne priznaje njihovu edukaciju kao psihoterapijsku edukaciju, dakle ne priznaje ih kao psihoterapeute

Razumljivo je da ekonomska kriza, pandemija i potresi izazivaju psihološke traume u društvu, pogotovo kod pripadnika ranjivih skupina poput starijih osoba i umirovljenika koji su posebno izloženi smrtnosti uslijed zaraze, nezaposlenih kojih je u ovakvim društvenim prilikama sve više, osoba s invaliditetom, beskućnika uključivši i one koji su bez svojih kuća ostali u potresima, a država im ih ne popravlja niti im gradi nove, žrtava nasilja u obitelji koje je u porastu, mladih koji ne mogu slobodno zadovoljiti svoje društvene potrebe niti u ovakvoj društvenoj krizi vide vlastitu perspektivu. Nerazumljivo je pritom da Vlada i Sabor donose zakon koji onemogućava rad onih koji bi psihološke traume trebali sanirati i pomoći ljudima da kroz odgovarajući tretman poboljšaju kvalitetu svojega života, način na koji žive i poglede na vlastitu egzistenciju.

Dapače, „hrvatska vlada odlučuje /…/ konačnim prijedlogom Zakona o djelatnosti psihoterapije diskriminira diskriminirati i javno poniziti jedan dio stručnjaka iz područja psihoterapije“, tvrde Savez i Komora. Kako ih to novi zakon javno ponižava, upitali smo Jadrana Morovića, predsjednika Hrvatske komore psihoterapeuta.

„Ponižavanje je možda prejaka riječ, ali o diskriminaciji se definitivno radi. Psihoterapeute se dovodi u međusobno neravnopravan položaj. Mnogi ljudi koji su završili edukaciju sada više ne mogu biti psihoterapeuti, već mogu biti samo savjetodavni terapeuti“, objašnjava Morović.

Nije pomoglo ni to što je četvero pripadnika psihoterapijske struke sudjelovalo u radnoj skupini koja je pripremala novi zakon. Izgleda da se ponovilo ono što je već mnogo puta viđeno, da pluralizam sastava radnih skupina i prividna demokratičnost njihova rada služe tek kao maska za provođenje unaprijed utvrđenih političkih ciljeva. Oni su ubačeni u igru tek nakon što je rad te stručne skupine bio dovršen:Zakon koji je pred neki dan izglasan nije usklađen sa zahtjevima Evrope. Evropski trendovi idu za utvrđivanjem podjele između psihijatrije, psihologije i psihoterapije, pri čemu bi psihoterapija trebala biti zasebna djelatnost

„Bili smo zadovoljni komunikacijom s Ministarstvom rada i socijalne politike u postupku kreiranja novoga zakona“, ističe Morović. „Četvero stručnjaka u radnoj je skupini za izradu zakona predstavljalo psihoterapijsku stranu. Radna skupina radila je nekoliko mjeseci i ponudili smo prvi prijedlog zakona. Međutim, on je između prvog i drugog čitanja promijenjen na štetu psihoterapije i udaljio nas je od europskih praksi. To je vrlo neobično, u okolnostima u kojima se svi kunu da idemo ‘prema Europi’“.

Prema Morovićevim riječima, u Evropi postoji intencija da psihijatrija, psihologija i psihoterapija budu zasebne djelatnosti. Psihoterapeuti organizirano rade na sistemskoj valorizaciji njihove struke od 2005. godine, kada su pokrenuli postupak za donošenje prvoga zakona o djelatnosti psihoterapije. Taj zakon konačno je bio donesen tek 2018, dakle relativno nedavno, a donošenje posve novoga zakona Vlada i Ministarstvo socijale opravdali su „usklađivanjem s Europom“.

„Međutim, zakon koji je pred neki dan izglasan nije usklađen sa zahtjevima ‘Europe’“, kaže Morović. Evropski trendovi, naime, idu za utvrđivanjem podjele između psihijatrije, psihologije i psihoterapije, pri čemu bi psihoterapija trebala biti zasebna djelatnost, uz precizno propisane uvjete koje bi trebao ispuniti netko tko želi biti psihoterapeut.

Zakon koji je pred neki dan izglasan, a za par dana stupit će na snagu, propisuje da psihoterapeutu bude priznato pravo na obavljanje djelatnosti ako ima završen studij temeljne medicinske znanosti, kliničke medicinske znanosti, javnog zdravstva i zdravstvene zaštite, psihologije, socijalne djelatnosti, edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti, pedagogije i logopedije, uz završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca, ili uz Evropski certifikat iz psihoterapije.Nerazumljivo je da Vlada i Sabor donose zakon koji onemogućava rad onih koji bi psihološke traume trebali sanirati i pomoći ljudima da kroz odgovarajući tretman poboljšaju kvalitetu svojega života, način na koji žive i poglede na vlastitu egzistenciju

„Zakon ne ide za tim koje je sve kriterije potrebno zadovoljiti da bi netko bio psihoterapeut“, komentira Morović. „To je edukacija iz psihoterapije, a za one koji nemaju predznanja koja se stječu na medicini, psihologiji, edukacijsko-rehabilitcijskom fakultetu itd, već sada postoje četiri propedeutike koje traju do dvije godine, a koje omogućuju svima koji nemaju položene osnovne predmete da uspiju nadoknaditi to znanje kako bi njime kao psihoterapeuti mogli raspolagati.“

K tome, novi zakon se u tekstu poziva na Evropsku udrugu psihoterapeuta (European Association for Psychotherapy, EAP) koji izdaje Europski certifikat iz psihoterapije. Taj certifikat je u zakonu priznat kao potvrda s ciljem standardizacije djelatnosti koja predstavlja „najviši formalni stupanj potvrde psihoterapijske stručnosti i osposobljenosti“. Savez i Komora u svojoj su izjavi navođenje EAP-a proglasili „potpuno neutemeljenim i nepotrebnim“.  „Ako je intencija bila usklađivanje s regulativom i postojećim stanjem u Hrvatskoj i Europskoj uniji, tada je trebalo ugraditi sva međunarodna udruženja za pojedine psihoterapijske pravce i škole koja udovoljavaju svim zahtjevima znanstvenosti i stručnosti sukladno Deklaraciji o psihoterapiji iz Strasbourga“, komentirali su Savez i Komora u svojem proglasu.

„Izričito navođenje standarda European Association for Psychotherapy u novom zakonu, a ujedno potkopavanje tih istih standarda, puko je zadovoljavanje forme“, komentira predsjednik Komore u razgovoru za H-Alter. „S jedne strane priznajemo Europski certifikat iz psihoterapije i ‘idemo’ za normama koje propisuje Europska udruga psihoterapeuta, a s druge strane ograničavamo stjecanje zvanja psihoterapeuta na četiri fakulteta. Tu se radi o atavizmu, o nečemu što je zaostalo otprije 30-40 godina, kada još nije bilo toliko edukacije iz psihoterapije i nisu postojale škole koje sada postoje. U Hrvatskoj ih trenutno ima 18 koje su priznate od Europske asocijacije i od našeg Saveza psihoterapijskih udruga koje brinu o kvaliteti školovanja psihoterapeuta.“

Novi zakon, nastavlja Morović, dovodi dio psihoterapeuta u nezavidan položaj. S jedne strane komplicira im život, s druge strane ne priznaje njihovu edukaciju kao psihoterapijsku edukaciju, dakle ne priznaje ih kao psihoterapeute. „Svi su oni psihoterapeuti po europskim normama, ali to se kod nas sada više ne priznaje. Oni i dalje mogu provoditi psihoterapijsku djelatnost, ali pritom ne mogu imati naziv psihoterapeuta već samo savjetodavnog terapeuta.“

Prema Morovićevim riječima, dosadašnji zakon, iz 2018. godine, omogućavao je zaštitu korisnika psihoterapijskih usluga od neznanstvenih pristupa, utoliko što su oni od psihoterapeuta mogli zatražiti i dobiti dokaz da je završio edukaciju iz psihoterapije kao i dopusnicu za rad. On ističe da je poseban problem vezan uz zdravstvo, budući da je psihoterapijska djelatnost propisana izvan zdravstvenog sustava.

„Korisnici koji dolaze u zdravstvene ustanove na psihoterapiju dobiju određeni psihoterapijski postupak od osoba koje ne moraju imati dopusnicu: dovoljno je da rade na radnim mjestima koja to omogućuju. U tome se krije velik problem, posebno za korisnike, a upravo njih bi zakon trebao zaštititi.“

Jadran Morović: U pitanju su predrasude i atavizmi

Postoje li neke lobističke grupe kojima je ovakav zakon u interesu?

Mislim da nitko nema koristi od ovakvoga zakona, već su u pitanju su predrasude i atavizmi. Upoznao sam mnogo ljudi koji nisu ni psihijatri ni psiholozi, a izvrsni su psihoterapeuti, pa i učitelji psihoterapije. Kroz svoju sam praksu dobio nešto drugačiju sliku o psihoterapeutima, koju kreatori ovoga zakona nemaju, pa misle da jedino psihijatri ili psiholozi mogu biti psihoterapeuti – i to čak i bez edukacije iz psihoterapije.

Koliko ste zadovoljni s položajem Hrvatske komore psihoterapeuta u novom zakonu? Dobili ste čitav niz regulatornih ovlasti, Ministarstvo socijale davat će vam suglasnost na visinu članarine…

Oko sadašnjeg zakonskog rješenja bilo je puno prigovora. Na neki način moglo bi se reći da se u odnosu prema komorama djelatnosti na području socijalne politike ide u pravcu etatizacije, tj. državnog nadzora nad komorama u socijali, dok neke druge komore, poput Odvjetničke ili Liječničke, nemaju takvo iskustvo.

Kako će zakon utjecati na položaj korisnika psihoterapijskih usluga?

Zbog stanja u društvu postoji dosta velik pritisak prema psihoterapijskom tretmanu. Jedan dio problema je što smo mi psihoterapeuti ostali i dalje izvan zdravstvenog sustava. Novi zakon otežava položaj krajnjih korisnika zato što ne uključuje psihoterapiju u zdravstveni sustav. Za psihoterapeute koji rade u svojim privatnim praksama nema još nikakve naznake da bi mogli sklopiti ugovor s HZZO-om i raditi na uputnicu. Nadam se ipak da će to u budućnosti biti moguće.

Što namjeravate poduzeti u cilju zaštite svoje struke od posljedica ovakvog zakona?

Komora će detaljno analizirati novi zakon nakon njegove objave i ustanoviti ima li osnove za ustavnu tužbu. Ako ima, ići ćemo prema Ustavnom sudu kako bismo se izborili za kolege koji su diskriminirani, i za korisnike koji su itekako diskriminirani time što Zakon ostavlja psihoterapiju izvan zdravstvenog sustava. Pretpostavljam da puno ljudi razmišlja kao i mi, i da ćemo imati javnu podršku. Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA