Negdje na samom početku veljače 2015. godine Europska komisija je shvatila da se kućanski aparati prebrzo kvare. Pod tim teškim teretom sumnje “samo” sedam godina kasnije pokreće se pitanje trajnosti aparata. Svaka čast europarlamentarki Biljani Borzan koja će u sklopu Odbora za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta pokušati osigurati dulje trajanje uređaja, no teško je ne primjetiti glomaznu EU birokraciju i aparat činovnika, a vezano na to i pretpostavku da će se ovaj problem još dugo rješavati. Da se zapravo radi o ispravnoj percepciji, svojevremno je to, ali samo djelomično priznala i sama Europska unija i pokrenula – što? Naravno „antibirokratsku inicijativu” koju smo slušali još za vrijeme bivše države.
Iako su Europske institucije posljednih godina smanjile broj zaposlenih za 5 posto te smanjile početne plaće i mirovinska prava, birokracija je i dalje prespora i neučinkovita. Naravno, ne radi se tu samo o trenutno aktualnim kućanskim aparatima, već i drugim pitanjima i problemima, gdje se suglasje teško postiže, a posljedično s tim usporavavaju se i sami procesi. Dok, ilustracije radi predsjednica Komisije zadužene za transparentnost i vrijednost proziva države članice kao birokratske koji kompliciraju korištenje fondova EU, s druge strane neovisni stručnjaci te ste komisije izjavlju kako ni korisnici ni tijela vlasti već odavno ne mogu razumjeti prekomjerne i preklapajuće smjernice na razini EU-a, kako u propisima o europskim strukturnim i investicijskim fondovima postoji previše pravila, navodeći primjer „obima pravila za kohezijsku politiku koji za razdoblje programiranja 2014. – 2020. premašuje 600 stranica zakonodavstva i 5000 stranica smjernica”.
Spor i neučinkovit biroktratski aparat svoj pečat ostavio je i u kriznoj situaciji kada se pojavila potreba brze nabave cjepiva protiv COVID 19, kao i kod samog oporavka od pandemije koja usporava ulaganja i izgradnju infrastrukture 21. stoljeća. Tu je, kad se već govori o pandemiji i potpuni izostanak zajedničkih mjera, pitanje zajedničke sigurnosne i vanjske politike. Pitanje gospodarstva je isto tako zakazalo pa smo poprilično daleko od Kine i SAD-a.
Stoga će mnogi čimbenici i dalje zahtijevati da EU postane stvarni globalni igrač koji složno djeluje na svjetskoj sceni i učinkovito brani svoje interese, govoreći jednim glasom. Za tako nešto potrebne su temeljite promjene pa i u birokraciji jer u protivnom uvijek će visjeti pitanje budućnosti same EU.
Međutim, kada već govorimo o neučinkovitoj i sporoj birokraciji kao kočničaru promjena pa i i stvaranja sve većeg nepovjerenja, treba ipak razumijevati važnost birokracije. Naime, birokracija sama po sebi uglavnom se provlači u negativnom kotekstu. Razlozi se mogu tražiti u više faktora, no esencijalni leži u nesposobnosti vlada da dosegnu, ako ne već idealan tada barem realan oblik birokracije, bez koje država ne može funkcionirati. Govorimo zapravo o jednoj neutralnoj socijalnoj pojavi koja ima svoje dobre i loše strane, i upravo te loše, poput neprilagodljivosti, mehaničkog pristupanja, prosječnosti kao posljedici samog ustroja treba eliminirati.
Tako je i s EU birokratskim aparatom koji, iako neučinkovit i spor, nerijetko bez ikakve potrebe i preoprezan, ipak se razlikuje od nacionalne birokracije po pitanju same odgovornosti kojoj prethode procesi koji su osmišljeni kako bi se spriječila institucionalna korupcija. Tu je i prisutnost velikog broja provjera i ravnoteža, što nedostaje nekim državama članicama te jasna podjela između između izvršne, zakonodavne i sudske vlasti.
U konačnici, ‘Bruxelles’ je skup institucija koje smo stvorili iz zajedničkog interesa. Ako ne udovoljava tim kriterijima, ako ne rješava tromu birokraciju tada se okupljanje radi pronalaženja reformi ili novih načina za postizanje prosperiteta u Europi čini jedinim razumnim pristupom i rješenjem. U protivnom, pitanje budućnosti svako malo će se izvlačiti.
demosmedia/redakcijski tekst
