Nakon što je Državni zavod za statistiku objavio prve rezultate Popisa stanovništva u Republici Hrvatskoj 2021. godine, prema kojem imamo samo 3.888.529 stanovnika, što je čak 396.360 manje od 2011., odnosno 9,25 posto, nastala je prava uzbuna. Uslijedili su komentari: Sada je i službeno da Hrvatska izumire! Nevjerojatan pad! Demografska katastrofa! Hrvatska propada i nestaje… Poraznu statistiku prati i podatak da je Hrvatska u 30 godina izgubila gotovo 19 posto stanovništva. Manje nas je bilo samo nakon Drugog svjetskog rata. Ovaj put sve su županije “u minusu”, ali jedna je ostala bez svakog 5. stanovnika u proteklih deset godina – Vukovarsko-srijemska. Javlja GLAS SLAVONIJE

RURALNI KRAJEVI

Ne može se reći da su podaci iznenađujući, bili su očekivani, ali ipak uznemirili su sve, od demografa, političara, stručnjaka raznih profila, pa do svekolike javnosti. I premijer Andrej Plenković izjavio je da nitko ne može biti zadovoljan smanjenjem broja stanovnika, ali je i ocijenio kako to nije neočekivano te naglasio da će Vlada učiniti sve da ublaži negativne trendove i poboljša pozitivne, istaknuvši da je pitanje demografije mnogo šire od okvira jedne vlasti. Premijer je najprije upozorio na strukturu tih 396 tisuća ljudi manje, navevši da je u tom broju negativni prirodni priraštaj (razlika između broja umrlih i broj rođenih) – 165.000 ljudi, dok je od preostalih 230.000 njih 110.000 registriranih iseljenika i oko 120.000 neregistriranih. Referirajući se na negativni prirodni priraštaj naglasio je da je to proces koji traje 70 godina, pri čemu je podsjetio na podatak da je 1948. godine u Hrvatskoj bilo 95.000 rođenih godišnje, a 2021. bilo ih je 35.000, odnosno 60.000 manje. O broju iseljenih iz Hrvatske premijer je podsjetio na činjenicu da je to rezultat ulaska Hrvatske u EU, odnosno toga da je jedna od temeljnih sloboda EU-a sloboda kretanja radnika. Naveo je i više Vladinih mjera usmjerenih na poboljšanje okvira da oni koji zasnuju obitelj imaju više djece, ali i upozorio kako to “nije samo ekonomsko, financijsko pitanje, pitanje politika”, nego i kulturološko pitanje. “To je pitanje načina života, kako danas živimo. Jednostavno je kultura života drukčija”, ustvrdio je premijer. Još je naglasio: “Mi još nismo u situaciji da Hrvatska te trendove kompenzira useljavanjem. Znači, to su sve činjenice koje treba staviti na stol bez nekakvog opravdavanja”.

I prije objavljenih rezultata popisa stanovništva, Vlada se uhvatila u koštac s demografskim rješenjima, pa i u okvirima Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Krajem prošle godine najavila je i mjeru “Biram Hrvatsku”. Ona ukratko predviđa davanje povratnicima do 200 tisuća kuna za pokretanje posla, dok se slična mjera odnosi i za migracije u ruralna područja. Riječ je o svojevrsnom proširenju HZZ-ove mjere samozapošljavanja. Za mjeru “Biram Hrvatsku” u proračunu za ovu godinu predviđeno je milijardu i 20 milijuna kuna. Predviđa se i slična mjera za migracije unutar Hrvatske, s obzirom na trend da ljudi iz ruralnih sele u urbana područja, gdje tada žive u stanovima, često manje kvadrature, zbog čega ne mogu planirati više djece. Tako bi se željelo potaknuti migracije iz urbanih u ruralnija područja, poput Dalmatinske zagore, Like, Gorskog kotara, Banovine i Slavonije. Demografi Ivo Turk i Ivan Čipin upozorili su kako bi Hrvatska do kraja desetljeća mogla imati samo 3,5 milijuna stanovnika. Demograf Turk s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, ističe: “To samo po sebi dovoljno govori o negativnim i lošim demografskim pokazateljima u Hrvatskoj. Treba napomenuti da to nije ni najgora stvar, jer treba još vidjeti koja je dobno spolna struktura stanovništva”, dodavši kako je za očekivati da će podaci o dobnoj strukturi pokazati još veći broj starijih osoba (od 60 i više godina), u odnosu na mlade osobe (19 godina i mlađe), jer je za očekivati da su mladi ti koji su se iselili. Daljnji problem starenja stanovništva imat će negativnu reperkusiju na natalitet, naglašava Turk. Demograf Čipin s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, ističe da su ovakvi rezultati očekivani te smatra i da bi se trend pada stanovništva mogao i ubrzati. Navodi da postoji samo jedan demografski proces na koji se možemo osloniti, ako želimo usporiti ili preokrenuti depopulaciju, a to su migracije. “Na migracije država može utjecati te nositelji političke vlasti trebaju odlučiti na koji način”, poručuje.

Ivo Turk, čiji je znanstveni rad usmjeren na demografiju perifernih dijelova Hrvatske, ističe da je jedan od najvećih problema izumiranje upravo tog, perifernog dijela i ruralnih krajeva Hrvatske. Smatra da perifernim prostorima, za ponovno naseljavanje, trebaju centralne funkcije, jer nitko neće doći živjeti u Liku zato što je ona lijepa, nego ljudi trebaju i raditi. Potrebna je, ističe, demografska politika koja bi bila nadstranačka i nadvladina, koja bi imala kontinuitet unatoč promjeni stranaka ili vlada na vlasti. “Mora se napraviti dugoročni strateški plan, to ne bi trebalo biti obojeno stranački ili politički, tu bi struka trebala imati utjecaj”, kaže Turk. Ističe i da u ovom trenutku nema brzog recepta za demografski oporavak, jer se u demografiji ništa ne može popraviti preko noći. “Kada biste sada išli popravljati stanje, to bi se vidjelo tek za 20 ili 30 godina”, zaključuje Turk, koji rješenje vidi u povratku mladog iseljenog stanovništva.

Osim navedenog, glavna su pitanja što zapravo stoji iza dramatičnog pada broja stanovnika, kakve su moguće socijalne, ekonomske i političke posljedice?

Ugledni hrvatski ekonomist Velimir Šonje, kao i mnogi drugi analitičari, između ostaloga, navodi i kako činjenica jest da je Hrvatska zemlja koja dijeli sudbinu ostarjelog dijela Europe. Ali i dodaje da zaposlenost u Hrvatskoj nije rasla 12 godina.

MIROVINE I ZDRAVSTVO

U Hrvatskoj nema masovnog otvaranja novih radnih mjesta, nego se udjel zaposlenih u radnoj populaciji povećao zbog odlaska na rad u inozemstvo. Pri tome se, naravno, zbog negativnih migracijskih trendova ukupni broj stanovnika radne dobi značajno smanjio, baš kao što se smanjio i u odnosu na stariju populaciju. A ako ćemo imati sve manji udjel radne populacije u odnosu na stariju populaciju, kao i u odnosu na ukupnu populaciju, to znači kako bi nam u društvu mogao eksplodirati niz ozbiljnih problema – od onih na tržištu rada, pa do neodrživosti zdravstvenog i mirovinskog sustava. Hrvatska postaje društvo uzdržavanih. U Hrvatskoj je očigledno drastično smanjivanje udjela radne populacije od početka devedesetih do danas, baš kao što je očigledno usporedno povećanje starijih od 65 godina. Loš demografski trend vijest je stara četvrt stoljeća. Hrvatska teško može potaknuti obitelji da odjednom redom počnu imati po troje ili više djece, niti je realno očekivati da smo dovoljno tolerantno društvo koje će prihvatiti nekoliko stotina tisuća imigranata.

U svojoj analizi Velimir Šonje dao je još neka zanimljiva upozorenja. Ključni društveni sustavi koji bi trebali proći kroz plansku i odlučnu prilagodbu jesu mirovinski i zdravstveni sustav. Šonje, recimo, smatra kako je bilo jasno da oba sustava nisu održiva još dok smo mislili da nas ima 4,05 milijuna te smanjenje na 3,88 nije tu nešto naročito promijenilo. Problem je s mirovinskim i zdravstvenim sustavom to što su dizajnirani u razdoblju snažnog demografskog rasta, odnosno u doba dok je veći udjel zaposlenih s lakoćom mogao uzdržavati relativno mali broj starijih – umirovljenika te pretežitih korisnika sustava zdravstvene skrbi… Ako ne nastavimo povijesnu prilagodbu mirovinskog sustava sigurno nas čeka budućnost u kojoj će mnogi morati raditi do smrti, ili preživljavati u teškom siromaštvu, iako su mislili da imaju solidne plaće, tu negdje oko prosjeka. Slično vrijedi i za zdravstveni sustav koji već sada prolazi niz sanacija, a povećanje udjela starijih i bolesnijih samo će po sebi drastično povećavati financijske probleme domaćeg zdravstva, dok će dostupnost i kvaliteta zdravstvenih usluga nužno padati. Jedina šansa drugačijeg scenarija krupne su i uporne reforme bez politikantskih odgoda, što nije vjerojatni scenarij, navodi Šonje.

I demografi Anđelko Akrap i Marin Strmota godinama upozoravaju na loše demografske trendove. Pritom i oni upozoravaju na teške posljedice koje možemo očekivati s padom broja stanovnika, kao što su urušavanje mirovinskog, zdravstvenog i obrazovnog sustava. Ključna je informacija, kaže Akrap, to što stariji ostaju, a mladi iseljavaju. To znači da izostaje ekonomski razvoj na velikom prostoru u Hrvatskoj, to je važno uočiti. Pouka iza svega toga svodi se na zaključak da je potrebna dugoročna održiva demografska/populacijska politika koja je dio ukupne razvojne politike države i društva općenito.

To jest kompleksan i dug proces koji zahtijeva brza, promišljena i efikasna rješenja. Pritom svakako treba izbjeći katastrofične tonove u raspravi i histerični medijski tretman koji demografskom kontekstu može dodatno naštetiti. Drugim riječima, i kad se radi o demografiji, treba nam više razuma a manje bezumlja.

Damir Gregorović Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA