Predsjednik Židovske općine Ognjen Kraus bio je gost Intervjua tjedna Točke na tjedan. Komentirao je odugovlačenje s izmjenom Kaznenog zakona radi zabrane upotrebe ustaškog znamenja i pozdrava, kao općenito situaciju i odnos prema prošlosti u Hrvatskoj.
“Nisam dobio poziv od g. Plenkovića”, rekao je Ognjen Kraus i objasnio:
“Ne radi se o tome da tražim osobno sastanak, radi se o dogovoru predstavnika žrtava rasnih zakona NDH-a koji traže da se sastanu. Inicijativa je stara već gotovo dvije godine. Kad 2020. nije bilo razgovora, inicirao sam da preko Sabora pokušamo nešto sa zakonskom odredbom, zabrane veličanja ustaštva, negiranja holokausta itd. Posljednji sastanak je bio u srpnju prošle godine na kojem su bili i predstavnici Vlade i žrtava i bio je dogovor da se u rujnu konačno nađemo. Budući da nije bilo odgovora u tom vremenu, krajem studenog ponovno sam uputio pismo premijeru s molbom da održimo sastanak. Kad opet dva mjeseca nisam dobio odgovor, onda sam zamolio g. Kajtazija, predstavnika nacionalnih manjima u Saboru, da on povuče to pitanje.
Ako se stvari ne riješe skoro, onda se neće riješiti nikad jer je bilo tempirano vrijeme za razgovor, sad je period od dvije i pol godine bez izbornih aktivnosti. To što radimo smatram svojom obavezom prema preko 30.000 Židova koji su stradali u NDH u Drugom svjetskom ratu po rasnim zakonima i šest milijuna Židova koji su stradali u genocidu. Očekujem i tražim jasan odgovor. ZDS se ne upotrebljava samo u posebnim situacijama, nego se koristi svaka prilika bez ikakvih sankcija. Bilo ih je u zadnje vrijeme nekoliko, ali zadnja stvar u Zagrebu su bili plakati koji optužuju Židove za manipulaciju pandemijom, nošenje znamenja kod antivaksera koje su Židovi trebali u Drugom svjetskom ratu nositi. Sve to prolazi i nitko ne reagira.”
Kraus smatra da se odugovlači: “Mislim da je to tipično odugovlačenje sa svime kad se radi o nečemu o čemu ne bi htjeli razgovarati, to je kupovanje vremena i mišljenje da će se stvar staviti pod tepih. Na taj način se vlast uvijek ponaša kad ima neugodno pitanje pred sobom.”
Međutim, dodaje da ne odustaju: “Nismo digli ruke. Kajtazi je potegnuo to pitanje. Jasno je da ništa ne može doći u Sabor što nije prošlo Vladu, odnosno premijera. Ako o jednoj stvari razgovaramo godinu i pol dana, nema odgovora, zaključak može jedino biti da se o tome ne želi razgovarati. Radi se o civilizacijskom pitanju. ZDS je pandan pozdravu Sieg Heil.”
Na pitanje nije li onda licemjerna izjava premijera koji šalje poruku institucijama da se to treba riješiti, Kraus odgovara: “Neka postavi pitanje sam sebi jer uvjeren sam da se stvar stavi u saborsku proceduru, da nema stranačke stege, siguran sam da bi Zakon prošao. Sve stranke s kojima smo se sastali, osim ekstremno desnih i koje su se deklarirale da za njih to nije problem, to su prihvatile, isto i zastupnici u okviru vladajuće koalicije, nekoliko njih. Uvjeren sam da premijer nije toga u svojim stavovima. Ali koji je njegov problem, nije moj problem, mislim da se radi o stranačkom problemu, dijela stranke.”
Istaknuo je da se pita što radi na državnim komemoracijama jer država ne shvaća o čemu se radi ili ne želi shvatiti: “Radi se o civilizacijskom pitanju. Stvari kao Sieg Heil, Heil Hitler, Za dom spremni, ni u jednoj civiliziranoj zemlji ne mogu prolaziti. Očekujem decidiran odgovor, a ne što treba ili ne treba.”
Smatra da se i Boris Milošević trebao više angažirati oko toga: “Stavite na glasanje ili recite nećemo, ali hoću odgovor.”
Dodaje da postoji mogućnost da problem dođe na dnevni red putem oporbenih klubova te da će vjerojatno probati i tako.
“Hrvatska je nasljednica ZAVNOH-a, a ne NDH”
Na pitanje je li uspostava Komisije za suočavanje s prošlošću zapravo relativiziranje cijele teme, Kraud kaže:
“Kad se nešto ne želi riješiti, onda se uspostavi komisija, to je stara izreka. Rezultat je da se tako može manipulirati. Ako ćemo se držati savjeta, a ne zakona, to je druga stvar. Prema postojećem se zakonu izgredi mogu kažnjavati, da ne govorim o Ustavu gdje piše da smo nasljednica ZAVNOH-a, a ne NDH, pa se pitam koliko se držimo zakonskih i ustavnih odredaba. Zakoni postoje zato da ih imamo.”
Dotaknuo se i problema naziva ulica koje nose imena ustaških dužnosnika: “Mi ni to nažalost nismo riješili. Koliko ulica u hrvatskim gradovima ima iz vremena NDH-a, a glavno da smo sve ulice antifašista poskidali. Suvišno je o tome govoriti. Uzmimo samo koje sve ulice u Bjelovaru postoje, i ustaških bojnika do najvećih zločinaca, npr. u hrvatskom dijelu Mostara ih ima koliko hoćete. Najveći problem je edukacija i škola, tu se nešto pokušalo, Moram spomenuti inicijativu Ministarstva kulture da se i sam Jasenovac uključi u edukaciju. Nadam se da ću vidjeti i to da djeca idu i u Jasenovac i vide što se tamo dogodilo. U NDH je bilo 50 logora, a najstrašniji je bilo Jadovno.”
Međutim, dodaje: “Bez zakonskih odredaba teško da će se nešto učiniti, mora postojati volja, a osnova svega je edukacija. I kao liječnik moram reći, nevezano o ideološkoj edukaciji, nego recimo zdravstvenoj, zapanjen sam kao liječnik što sve viđam. Javnozdravstvena edukacija je katastrofalna.”
“Zakone o povratu imovine nazivam antisemitskim zakonima”
O inicijativi da se podigne spomenik žrtvama holokausta u Zagrebu, rekao je:
“Nadam se da će biti pomaka, odmah sam reagirao kad se počelo govoriti o spomeniku za šest milijuna Židova, općenitom holokaustu. Rekao sam spomenik holokaustu može postojati samo negdje gdje je holokaust započeo, a počeo je u Njemačkoj. Hrvatska je imala svoju NDH sa specifičnim rasnim zakonima koji su se odnosili i na Rome, Srbe, Židove, ali i sve neprijatelje NDH, a odnosilo se i na one koji su mentalno oboljeli, druge seksualne orijentacije itd. Smatram i inzistirao sam da takav spomenik može biti samo spomenik žrtvama NDH-a. Konsenzus oko naziva nije postignut, ali vjerujem da ćemo o tome ozbiljno razgovarati sa zagrebačkom vlasti.”
Na kraju premijeru je poručio da očekuje odgovor: “Odnosno nekoliko odgovora, i na pitanje imovine, to pitanje vučemo 30 godina. Zakon je napisan tako da se imovina ne vrati. Samo za primjer, kad govorimo o židovskoj imovini u Zagrebu, od 10 kuća na Trgu bana Jelačića samo dvije nisu bile u vlasništvu Židova. 200 i više zgrada u Zagrebu izgradili su ili su bile u vlasništvu Židova, a imovina koja nam se vraća, poklanja se – odmmarališta recimo. To je nemoguće po Zakonima o povratu imovine koji su doneseni, ja ih nazivam antisemitskim zakonima.”, piše N1.