Vidjeli smo sinjsku Reru. Onu nekadašnju davno, i vozili smo se njome.
Ali vidjeli smo i razgledali i lokomotivu vjerojatne nove Rere, i to u krugu tvrtke “Erax Invest” u Banovićima, u kojoj su već započeli s njezinom obnovom.
Na ovo razgledavanje kolega fotoreporter i novinar zaputili su se sa sinjskim gradonačelnikom Mirom Buljem koji je, nema više nikakve dvojbe, odlučan vratiti Reru u grad kojemu je na čelu i to još tijekom ove godine, točnije do 30. rujna, kada se navršava 60 godina otkako je parna lokomotiva 83-017 s kolodvora u Sinju odvukla posljednju kompoziciju prema Splitu.
– Od svojih suradnika zatražio sam da istraže kakve su sve lokomotive prometovale našom nekadašnjom uskotračnom željeznicom, jer je poznato da je bio veliki broj tipova i proizvođača takvih parnih vlakova.
Kada smo se sa stopostotnom sigurnošću uvjerili da je najmanje posljednje desetljeće našu Reru vukla parnjača tipa 83, kakve su silazile s proizvodnih traka u Austriji, Mađarskoj i “Đuri Đakoviću” u Slavonskom Brodu, otklonili smo sve dvojbe.
Kako je upravo takav tip lokomotive, sa serijskim brojem 181, pronašao poduzetnik Joško Marić, naš Sinjanin iz Brnaza sa stalnom adresom na Krku, odlučio sam pokrenuti projekt povratka Rere u Sinj do kraja rujna ove godine.
Razgledavanje pronađene lokomotive prvi je korak na tom vrlo složenom i zahtjevnom putu – kazao nam je Miro Bulj dok smo dogovarali odlazak u Banoviće.
I DALJE UGLJEN DIMI
Dan je bio kao stvoren za oko 600 kilometara dugo jednodnevno putovanje u oba smjera. Gradonačelnik Bulj, kojemu ozemlje BiH nije najpoznatije, odlučio je putovati samo cestama Federacije BiH, bez dodirivanja Republike Srpske, jer nije želio ni najmanje neugodnosti.
U takvim okolnostima fotoreporter Dugi se raskomodio na zadnjem sjedištu, a meni je kao gradonačelnikovu suvozaču pripala uloga “navigatora”.
Nije mi to palo teško jer sam u predratno vrijeme zbog obiteljskih veza, a u poratno zbog čestih odlazaka u jednu obrazovnu instituciju, odlično upoznao sav taj prostor od Sinja do centralne Bosne. Odabrana je ruta Sinj – Trilj – GP Kamensko – Tomislavgrad – Šuica – Kupres – Bugojno – Donji Vakuf – Travnik – Nova Bila – Vitez – Zenica – Žepče – Zavidovići te uz korito rijeke Krivaje, preko Vozuće, do Banovića.
Dok su odmicali kilometri ispod kotača na suhoj cesti, dan je smjenjivao noć dok smo se nalazili između Šuice i Kupresa. Lijevo od nas Čajuša je zablistala u bijelom, a što smo se više približavali Kupreškim vratima, pod bijelim pokrivačem bilo je sve više tla.
Ne i cesta na kojoj su uz rubove ostali vidljivi tragovi čišćenog snijega. Nadomak Bugojna dočekala nas je magla. Na ulasku u taj grad snažno je zavonjao izgorjeli ugljen koji nam je manjim ili veći intenzitetom parao nosnice u svim naseljenim mjestima kroz koja smo prolazili, a “točka na i” udarena je u samim Banovićima.
Kako i ne bi kada je, kako su nam kasnije rekli domaćini, u Rudnicima mrkog ugljena Banovići na iskapanju toga energenta i danas zaposleno 2800 radnika te u susjednim općinama još nekoliko tisuća.
NEKA RERA OPET VOZI ZBOG TURISTA
– Naš konačni cilj, kako ga danas vidimo, jest da Rera ponovno oživi, da prometuje. Ne, naravno, cijelom trasom kojom je nekada vozila. Mi našu buduću Reru vidimo kao vrijedni segment sinjske turističke ponude zasnovane na kulturno-povijesnom naslijeđu. Prvi korak na tom putu bilo bi vraćanje obnovljene lokomotive i njezino postavljanje na plato uz nekadašnji željeznički kolodvor u Sinju.
Ono čemu težimo jest gradnja trase na kojoj bi Rera prometovala vozeći turiste. Dovoljna bi, za početak, bila trasa od nekoliko kilometara, na primjer od Sinja do rijeke Cetine – upoznao je Bulj domaćine o sinjskim planovima.
Upitali smo Refika Husića bi li “Erax Invest” mogao obnoviti ovu lokomotivu do 30. rujna.
– Bez obzira na procedure o kojima je govorio gradonačelnik Bulj, mi smo krenuli u posao i nastojat ćemo obnoviti lokomotivu do rujna.
Više pročitajte OVDJE