Cinizam vlasti nikada ne treba podcjenjivati, pa ne bi bilo razumno niti ignorirati mogućnost da je imovinski cenzus prvobitno bio ubačen u novi Zakon o socijalnoj skrbi iz jednog jedinog razloga – da bi ga se u zadnji čas povuklo, kako bi se ishodila podrška šire javnosti donošenju tog propisa koji etatizira čitav sustav. U toj funkciji mogle bi biti i druge „socijalno osjetljive“ Vladine odredbe, poput povećanja naknada.
Što se to moralo dogoditi, pa da Vlada u zadnji tren izbaci imovinski cenzus iz prijedloga novog Zakona o socijalnoj skrbi?
Još početkom prosinca Aladrovićevo je ministarstvo svisoka odbilo sve primjedbe građana, udruga i nezavisnih državnih institucija, iznesenih u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću, kojima su ovi tražili da se imovinski cenzus izbaci iz zakonskog prijedloga. A bilo ih je ukupno četrdesetak, uključujući i primjedbe Pravobraniteljice s invaliditetom. „Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi“, suho im je svima odgovorilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. „S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu isto pitanje će biti tada cjelovitije uređeno.“ Vijest donosi H ALTER
Da li su preko Božićnih i Novogodišnjih praznika Aladrovićeva i Plenkovićeva socijalno-politička ekipa toliko predano radile? Jesu li im pečeni purani i odojci zaliveni dobrom kapljicom toliko unaprijedili kreativne kapacitete da su u tih par tjedana osmislili kako da budućim Zakonom o inkluzivnom dodatku riješe stvar? Je li im pritom pripomoglo i skijaško luftanje na svježem alpskom zraku? Ili je nešto drugo u pitanju?
Kao što smo već pisali, Zakon o socijalnoj skrbi svojevrsni je rekorder po broju primjedbi iznesenih u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću: izneseno ih je preko 1800, od strane stručnih udruga i komora, organizacija korisnika različitih mehanizama socijalne zaštite, pravobraniteljica. Premda su sudionici javnog savjetovanja te primjedbe često tek kopipejstali, ne može se poreći kako se radi o velikom interesu. Što niti ne čudi, u društvu toliko uspješnom da su njegovi pripadnici u sve većem broju osuđeni na korištenje ovih ili onih oblika socijalne pomoći: društvo koje se ubrzano pretvara u društvo socijalnih slučajeva ili, EU-birokratskim eufemističkim rječnikom rečeno, društvo ranjivih skupina.
Osim što je rekorder po broju iznesenih primjedbi u javnoj raspravi, ZOSS je rekordan i po broju primjedbi koje je kreator zakona, a to je, rekosmo, Aladrovićevo ministarstvo, dugačkog imena, glatko odbilo. Odbilo je tako i prijedlog da se iz zakona izbaci odredba prema kojoj se iznos osobne invalidnine za osobu koja ostvaruje prihod utvrđuje kao razlika između iznosa trostruke osnovice koju odredi Vlada i prosječnog mjesečnog prihoda ostvarenog u prethodna tri mjeseca. Odbilo je i prijedlog da se iz zakona izbaci odredba prema kojoj se naknada uskraćuje osobama s invaliditetom koje u vlasništvu imaju drugi stan, kuću ili poslovni prostor.
Odbilo je to sve u provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću, da bi se preko Božića, Nove godine i, ne zaboravimo Sveta tri kralja, predomislilo i ipak prihvatilo zahtjeve za ukidanje imovinskog cenzusa.
O konkretnim uzrocima ovakvog preokreta ne znamo, naravno, ništa, jer se Vlada o njima nije udostojila izjasniti, pa možemo samo nagađati. Pa nagađajmo.
Vladi je, pretpostavljamo, ključna stvar u novom Zakonu o socijalnoj skrbi i tzv. reformi čitavog područja socijalne zaštite, centralizacija i etatizacija čitavog tog velikog sustava. Zato se osniva jedinstveni Hrvatski zavod za socijalni rad koji bi pod svojom kapom trebao imati dosadašnje centre za socijalnu skrb. Zato se osniva jedinstveni Obiteljski centar, s djelatnostima izdvojenim iz dosadašnjih CZSS-a i s podružnicama diljem zemlje, koje će i same biti centralizirane u dotičnom Obiteljskom centru. Zato se formira i jedinstvena Akademija socijalne skrbi, koja bi trebala u sebi objediniti stručno usavršavanje radnika u toj djelatnosti. Zato se osniva i Povjerenstvo za odlučivanje o osnovanosti pritužbi na pružene usluge, jer će središnje mjesto u tom tijelu imati upravo ministarstvo dugačkog naziva, kojim trenutno upravlja Josip Aladrović, a ulogom „građanskog nadzora“ u njemu već će se nekako manipulirati. Ukratko, Plenkovićevoj vladi je cilj da, u razvoju događaja koji od čitavoga društva proizvode socijalan slučaj, provodi strogi nadzor nad načinom zbrinjavanja socijalnih slučajeva. Zbirnjavanja, a ne rješavanja. U sustavu političkog klijentelizma, uspješno upravljanje socijalom dobitna je karta na izborima; tu popusta nema.
S druge strane, imovinski cenzus neposredno pogađa daleko veći broj ljudi od onih koji su zabrinuti zbog centralizacije i podržavljenja sistema socijalne zaštite. To su oni građani i građanke koji nadljudskim naporom, uz neopisivu umješnost i velika poniženja preživljavaju od prvoga do zadnjega u mjesecu, i tako iz mjeseca u mjesec. S ukidanjem cenzusa oni će biti sretni i zahvalni. Oni uglavnom nemaju vremena niti volje baviti se javnim stvarima, pa čak niti onima koje ih najneposrednije dotiču, poput ovakve ili onakve organizacije socijalnih usluga. Za njih su politički izbori dobrobit, prije svega zato što im stranka na vlasti uoči njih odobri neku olakšicu, kako bi ih potakla za izlazak pred glasačku kutiju i zaokruživanje pravog broja na listi. Cinizam vlasti nikada ne treba podcjenjivati, pa ne bi bilo dobro niti ignorirati mogućnost da je imovinski cenzus prvobitno bio ubačen u zakon iz jednog jedinog razloga – da bi ga se u zadnji čas povuklo, kako bi se ishodila podrška šire javnosti donošenju tog propisa koji u biti etatizira čitav sustav. U toj funkciji mogle bi biti i druge „socijalno osjetljive“ Vladine odredbe, poput povećanja naknade za osobe s invaliditetom s 1500 na 1750 kuna i povećanje minimalne naknade s 800 na 1000 kuna za radno sposobne pojedince. S tih 250 odnosno 200 kuna mjesečno Vlada namjerava kupiti pozitivno raspoloženje većine korisnika socijalnih naknada prema donošenju zakona koji će, u drugom koraku, čitav sustav socijalne zaštite učiniti još više birokratiziranim, nadziranim i politički manipulabilnim.
U nastavku donosimo izjave pojedinih sudionica savjetovanja o Zakonu o socijalnoj skrbi čiji su prijedlozi u vezi imovinskog cenzusa bili odbijeni, pa čudesnim preokretom u zadnji čas od Vlade prihvaćeni:
Cijelu vijest pročitajte na izvornom LINKU
DEMOS MEDIA