Autor: Milan PAVLOVIĆ Uljanik je gotovo pune dvije godine bio kraljevstvo golubova i mačaka, no danas to više nije tako. U stare hale vratio se žamor radnika i ostali zvukovi koji su tim prostorom odzvanjali proteklim desetljećima. Javlja GLAS ISTRE.

– Kad smo se prije više od šest mjeseci vratili u ovu halu sve je bilo pokrivenom perjem i izmetom golubova. Čišćenje i popravak strojeva danima nam je bio glavni zadatak, no svjesni smo bili da praktički počinjemo iz početka i da onog Uljanika u kojem smo nekad radili više nema. Svjesni smo da je ovo nova šansa i neka nova priča u koju, ako želimo da bude uspješna, trebamo uložiti puno strpljenja i truda, kaže nam Ivica Pejić koji u Uljanik Brodogradnji 1856 rukovodi cjevarskom radionicom koja se nalazi na području Arsenala. Pejić je stari uljanikovac, jedan od onih koji su pulskom brodogradilištu poklonili najveći dio svog radnog vijeka, ne štedeći pritom ni sebe ni svoje zdravlje.

Novi početak

Na sve one koji su ga doživjeli i preživjeli, krah starog Uljanika ostavio je neki trag. Mnogi su bili prinuđeni egzistenciju tražiti i izvan granica Hrvatske u nekim bližim ili dalekim zapadnoeuropskim brodogradilištima.

– Svatko od nas ima neku svoju priču, no svima nam je zajedničko da želimo priliku da radimo i zarađujemo u svom gradu. Nadam se i vjerujem da će nam se kroz izgradnju Uljanik Brodogradnje 1856 ta želja i ispuniti, kazao je naš sugovornik.

U toj i susjednoj hali trenutno radi tridesetak radnika, a kako posao bude rastao, kažu nam, povećavat će se i potreba za novima. Izrađuju se cijevi koje su ugovorene s talijanskim Fincantierijem, no svi u radionici uvjereni su da će vrlo skoro ponovno početi izrađivati i cijevi koje će se ugrađivati u brodove koji će se graditi na Uljanikovim navozima. Za sad tamo još uvijek svoju sudbinu čeka gradnja 526. Nesuđeni luksuzni ploveći hotel za prijevoz stoke traži zainteresiranog kupca.

Cjelovitu vijest pročitajte na izvornom LINKU

DEMOS MEDIA