Gotovo su dvije godine prošle od zagrebačkog potresa, a na mnogim oštećenim objektima radovi nisu ni počeli. Prepreke su razne, od zahtjevne administracije do loših susjedskih odnosa. Dodatan pritisak za ubrzanje procesa stvara rok za iskorištavanje europskog novca koji istječe za 5 mjeseci.
Hoćemo li uspjeti iskoristiti sva sredstva, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek u Dnevniku HTV-a kaže taj rok je u lipnju, ali mi imamo situaciju i progresivnih šteta, ali i situaciju koju druge zemlje do sada nisu imale, a to je da nam je isto područje pogodila još jedna katastrofa i to u vremenu pandemije. Fond solidarnost namijenjen je javnim zgradama i javnoj infrastrukturi, rekla je.
– Sredstva će se morati realocirati. Treba pojačati povlačenje u području infrastrukture, mislim da i grad Zagreb treba povući značajnija sredstva. Pravila Fonda su da trošite taj novac. U svakom slučaju trebate trošiti puno više nego što će biti opravdano. I onda imate rok od šest mjeseci za predati revizijsko izvješće, to su po definicije one žurne mjere. One mjere koje se odnose na zbrinjavanje stanovništva. Ali u slučaju uskog centra grada hitna mjera je i sanacija zgrada koje predstavljaju ne samo za stanovnike, nego i za prolaznike.
Na čemu temelji optimizam da će mjeseci koji dolaze, jer je iskorišteno 2% iz Fonda kaže da kad govorimo o kulturnoj baštini potrebno je dugo vrijeme za izradu dokumentacije.
– Vi ne možete početi žurno raditi na nekoj zgradi koja je kulturna baština bez svih elaborata, istraživanja, pristupa. Zato u povjerenstvu sjede i međunarodni stručnjaci, konstrukteri za kulturnu baštinu. U posljednje vrijeme se dosta komunicira o zagrebačkom potresom. Zanemaruje se činjenica da je već više od milijarde potrošeno za drugi potres, onaj na Banovini. Samo mi u ministarstvu kulture i medija potrošili smo više od 90 milijuna kuna hitnih mjera smo realizirali, a to ćemo tek kasnije pravdati za Fond solidarnosti. Zato mislim da ne treba na senzacionalistički način brojati postotke, nego se svi trebaju uključiti.
O potresu na Banovini
Još uvijek je dobar dio ljudi u neodgovarajućem smještaju. Sredstva se dobro koriste, ali može li se ubrzati obnova, ministrica kaže da su razmjeri katastrofe puno veći.
– Išlo se logikom da se popravljaju kuće koje trebaju manje popravke da se što više ljudi može vratiti. A kao što znate i to smo komunicirali putem Središnjeg ureda za stambeno zbrinjavanje, raspisane su nabave i sada se kreće u projektiranje i izradu kuća. Ja se nadam da će se to ubrzati, ali razmjeri štete su toliko veliki da će biti potrebno neko vrijeme.
Srpski zakon o kulturnom nasljeđu, na neki način svojata Dubrovačku književnost
Mi ćemo reagirati putem ministarstva vanjskih poslova. Već je u kontaktu i naše veleposlanstvo.
– To je zaista skandalozno, to je ta mitomanija i potreba da se svojata hrvatska kulturna baština, to je neprihvatljivo i stručno neutemeljeno. Unijeli su u zakon odredbe po kojima dubrovačka književnost prije 1867. ima kao dvostruku pripadnost i hrvatsku i srpsku što je potpuna besmislica. Očekujemo da se od takvog zakonskog rješenja odustane i da jednom zauvijek prestanu posezati i za našim teritorijem i za našom kulturnom baštinom, rekla je.
Zamke obnove
Odvajanje ovog zabatnog zida koji je spojen na susjednu zgradu zahtijeva specifičan način obnove.
– Jedini način kako se skela može napraviti, a to su rekli ovlašteni projektatnti je da ide kroz kuće ljudi koij tamo žive. Međutim mi imao problem s još 2 suvlasnika koji to ne dozvoljavaju, kaže Tamara Ilić, odvjetnica suvlasnika zgrade.
A ako obnovu ne usporavaju susjedi, zapinju institucije – popravak dimnjaka na ovoj zagrebačkoj zgradi još se čeka.
– Mi smo naopravili projekt po svim pravilima struke ovlaštenih inženjera koji su taj projekat predali gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i oni se nisu očitovali u svom roku od 15 dana, rekao je Igor Kordić, predstavnik stanara.
Uz pozive, mailove i upornost odgovor je stigao nakon 45 dana – tvrdi predstavnik stanara.
– Sad je na fondu za obnovu da pokrene kompletan postupak pa ćemo vidjeti na koji način će i oni brzo reagirati, dodaje Kordić.
Zgrada je kulturno dobro, pa su potrebne i dodatne dozvole za obavljanje radova. Još je složenija obnova kulturnih institucija.
Pa je bilo nužno brzo reagirati – a u Državnom arhivu to su uspjeli – završili su obnovu!
– Mi smo to sve dobro pripremili. Stvar je sve u dobroj pripremi i odabiru recimo jedne arhitektonske agencije koja je doista tu papirnatu stvar odradila vrlo stručno, navodi Dinko Čutura, ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva.
Bilo je potrebno 4 mjeseca radova i 2 milijuna kuna iz Fonda solidarnosti.
– Ako je negdje nešto zastajkivalo mi smo išli tamo pa malo požurivali stvari. Dakle, može ta administracija po mom mišljenju biti malo propusnija, brža.
Slažu se s time i u Povijesnom muzeju koji ipak čeka mnogo više posla.
– Za sad smo u rokovim i smatramo da smo u stanju da troškovnike izbacimo do kraja trećeg mjeseca kako bi išli prema izvođenju radova, rekla je Matea Brstilo Rešetar, ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja.
Obnavljaju dvije zgrade, pa je dokumentacije mnogo.
– Možda bi trebalo obuhvatiti najviše ovaj operativni proces da se ubrza što se tiče ishođenja dozvola, napose za neke smjernice, možda operativno pojačati, možda kadrovski. Međutim ministarstvo kulutre tu se operativno i kadrovski podebljalo tako da to zapravo i jest ubrzano, dodaje.
Brže procedure više nisu samo želja, nego su nužne – s obzirom na to da Hrvatskoj 17. lipnja istječe rok za potrošnju više od 5 milijardi kuna europskog novca, a dosad je isplaćeno samo 2 cijela 3 posto.