Ne mora čovjek poznavati ekonomiju kako bi svjedočio inflaciji, odnosno ubrzanom rastu cijena proizvoda i usluga za osobnu potrošnju te percipirao globalni problem koji nije ni Hrvatsku poštedio. Tu je, stvarna je i osjeti se na košarici.
Pandemija COVID-19 učinila je svoje, i inflacija je zapravo stigla kao odgovor na potrebu buđenja ekonomije. Potražnja je nakon duljeg vremena porasla. i sada ta povišena razina štednje, prelazi u povećanu potražnju, što opet djeluje inflatorno, pogotovo u uvjetima kada se ponuda nije do kraja oporavila.
Esencijalno pitanje je možemo li zapravo govoriti o prolaznoj inflaciji, odnosno možemo li, metaforički rečeno očekivati pandemiju inflacije. Oprečne izjave ekonomskih stručnjaka nimalo ne olakšavaju odgovor. Većina izjava ekonomskih analitičara, posebno bankarskih nejasna je i štura, i uglavnom se svode na prognoze o skoroj prolaznosti inflacije, odnosno na skori povratak na red veličine od 2 % koji se očekuje sredinom 2022. godine. Ne spominju se ili samo rijetki spominju barem dva moguća rizika. Prvi je da građani počnu trošiti svoje ušteđevine koje su znatno porasle tijekom pandemije, i ako potrošnja krene naglo neminovan je rast cijena. Drugi rizik odnosi se na takozvanu spiralu rasta plaća i cijena. U nedostatku radne snage cijena rada raste, što dovodi do više kupovne moći, ali i do povećanja cijena.
Kada ove prognoze o prolaznosti inflacije dovedemo u korelaciju s izjavama nekih stručnjaka koji nisu toliko optimstične ili su naprost realnije, ili s izjavom Jeroma Powella koji je ponovno izabran na čelo Federalnih rezervi kako je vrijeme da se “povuče riječ prolazno“, postavlja se pitanje gdje je onda istina.
Uzimajući u obzir promjene koje se događaju u svijetu i činjenicu da će neki čimbenici ostati dugoročnije prisutni, realno je za očekivati da će isti utjecati na inflaciju. Tu se prije svega misli na klimatske promjene, odnosno na proces smanjenja emisije ugljika u atmosferu, osobito ugljičnog dioksida. Drugim riječima, realno je da na rast cijena utječe prebacivanje sa starih energenata na zelene i obnovljive izvore energije. Tu je i problem demografije, starenja stanovništva i nedostatka radne snage, a neki stručnjaci navode kao važan čimbenik i deglobalizaciju koju je, čini se započeo Donald Trumpa 2016. godine i koja je dovela do carinskih ratova između Sjedinjenih Američkih Država i Kine.
Naime, pandemija, raspadi lanaca dostave, političke bitke među zemljama oko zatvaranja granica, nabave medicinske opreme i cjepiva tijekom pandemije COVID-19 rasplamsale su i rasprave o deglobalizaciji te pitanju vjerojatnosti i posljedica trajnijeg zatvaranja nacionalnih društava.
Pitanje uvođenja eura u Hrvatsku i njegova refleksija na povećanje inflacije ne čini se realnom. Do poskupljenja će doći, vodeći se iskustvima zemalja eurozone, no ista ne bi trebala biti zabrinjavajuća. Naime, razna istraživanja daju različite procjene o učincima konverzije nacionalnih valuta u euro pa tako Eurostat utvrđuje da je rast u prosjeku za eurozonu 2000. i 2001. godine iznosio između 0,1 i 0,3 posto dok neka druga istraživanja sugeriraju rast cijena od 0,34 posto. Ako je vjerovati izjavi ministra financija Marića, a nema se razloga nevjerovati, jedno od osnovnih načela uvođenja eura je zaštita potrošača.
Kada se govori o inflaciji neminovno se postavlja i pitanje tko može imati korist od inflacije. Ernest Hemingway bio je pažljiv promatrač društva. U “Bilješkama o sljedećem ratu” iznosi upečatljivo zapažanje o inflaciji i ratu kao produktima lošeg upravljanja. Oboje donose privremeni prosperitet, ali i trajnu propast, oboje su utočište političkih i ekonomskih oportunista, kaže Hemingway. Je li tako, teško je za reći, uzimajući u obzir i da se pristup ekonomiji mijenjao, ali je činjenica da ulagači mogu uživati u poticaju ako drže imovinu na tržištima pogođenim inflacijom. Na primjer, oni koji ulažu u energetske tvrtke mogli bi vidjeti porast cijena dionica ako cijene energije rastu. Neke tvrtke ubiru plodove inflacije ako mogu naplatiti više za svoje proizvode kao rezultat porasta potražnje za njihovom robom. Ako gospodarstvo dobro funkcionira i potražnja za stambenim prostorom je velika, tvrtke za izgradnju kuća mogu naplatiti više cijene za prodaju kuća. Drugim riječima, inflacija može poduzećima pružiti moć određivanja cijena i povećati njihove profitne marže. Ako profitne marže rastu, to znači da se cijene koje tvrtke naplaćuju za svoje proizvode rastu brže od povećanja troškova proizvodnje. Također, vlasnici poduzeća mogu i namjerno uskratiti isporuke s tržišta, dopuštajući da cijene porastu na povoljnu razinu. Gledajući globalno neke zemlje bi mogle iskoristiti inflaciju kao instrument kojim će riješiti problem, već ionako velike prezaduženosti.
Inflacija u 19-članoj eurozoni za koju se i Hrvatska priprema porasla je u studenom 2021. na 4,9 posto. Visoke cijene plina i cijena uvezene robe čine se najvećom prijetnjom za porast inflacije. Prema podacima Eurosatata cijene energije, uključujući naftu i plin, skočile su 27% u odnosu na studeni 2020. U Njemačkoj cijene su skočile pa je stopa inflacije dosegla 6%. U Estoniji je stopa inflacije skočila 8,4%, dok je u Litvi dosegnula 9,3%. Ostala razvijena gospodarstva, također su pogođena sličnim inflatornim pritiscima od ljeta. SAD bilježi stopu inflacije od 7 posto, što je najveći godišnji skok od 1990. godine, dok su godišnje cijene porasle u istom razdoblju za prosječno 4,2% u Velikoj Britaniji.
Kada govorimo o energentima i smjeru kretanja, porast cijene nafte nije realan, iz razloga što je proizvodnja već godinama viša od potražnje. Očekivani porast cijene plina je ipak neka druga priča, prvenstveno jer monopol drži ruski Gazprom koji diktira cijene. Najava poskupljenja plina u Hrvatskoj i do 86 posto je poražavajuća. Radi se o ogromnom poskupljenju, odnosno rastu cijena koji opskrbljivačima, prema nekim izračunima neće jamčiti rentabilno poslovanje. Kako se tržišna nabavna cijena plina procjenjuje na oko 79,41 euro po megavatsatu, ispada da bi opskrbljivači na svakom megavatsatu plina koji prodaju gubili oko 35 i pol eura. Sve u svemu, na razini cijelog tržišta, samo u segmentu opskrbe kućanstava radi se o gubitku od milijardu kuna. Drugi ili povezani problem je što cijena plina u Hrvatskoj ima malo doticaja s tržištem pa se cijene umjetno drže niskima.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u studenom 2021. godišnja inflacija u Hrvatskoj dosegnula je 4,8%, odnosno najveću stopu u gotovo devet godina. Treba svakalo uzeti u obzir da je Hrvatska mala i otvorena ekonomija koja ne može zadovoljiti potrošačke potrebe vlastitom proizvodnjom pa se uvozi. Problem je kod takvih ekonomija što potrošači nemaju direktan pristup tržištu, nego ostvaruju dostupnost robi preko posrednika, što predstavlja fundament u procesu nastajanja cijena. Ako je tržište posrednika savršena konkurencija, onda je utjecaj na cijenu nemoguć. No ukoliko je tržište posrednika monopolno ili oligopolno, tada posrednici mogu imati utjecaj na cijenu dobara. (Uzroci nastanka inflacije, Miroslav Gregurek, Neven Vidaković).
Čini se da je svijet na još jednoj prekretnici i da će se puno toga događati. U kojem smjeru će ići i je li inflacija prolazna ili dugoročnija, teško je za sada reći. Činjenica je da je Europska središnja banka dala do znanja da se u ovoj godini očekuje prestanak pritiska na cijene, kao što je i činjenica da je Hrvatska narodna banka izjavila da se ne očekuje inflacija bitno viša od dva posto, no uz ogradu da postoje brojni ‘negativni rizici’ koji bi tu brojku mogli potjerati i više od željenih dva posto.
Što se tiče Hrvatske, sve što se događa u Europi i SAD-u neminovno se prelijeva i na nas pa tako i inflacija. Pitanje je samo kako ćemo se nositi s istom, kako će se odgovoriti na najavaljeni porast cijene plina, i imamo li već već spremne odgovore.