Prema procjenama, danas se u Hrvatskoj manje od deset posto poljoprivrednih proizvođača služi digitalnim sustavima upravljanja poljoprivrednom proizvodnjom, a u razvijenim je zemljama taj udio daleko veći – gotovo 40 posto poljoprivrednih proizvođača koristi se nekim digitalnim sustavima, a 30-ak ih se posto služi informatičkom tehnologijom i svoje podatke vodi s pomoću nekog alata, primjerice, Excela. Javlja GLAS SLAVONIJE
Samo se 30 posto poljoprivrednika razvijenih agrodržava uopće ne koristi digitalnim tehnologijama nego se i dalje služi tradicionalnim metodama praćenja podatka o svojoj poljoprivrednoj proizvodnji ili ih uopće ne prati, naglašavaju stručnjaci Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.
Prema Izvješću o indeksu digitalnog gospodarstva i društva (DESI) 2020., u kategoriji digitalnih javnih usluga Hrvatska zauzima tek 25. mjesto među državama članicama EU-a. Hrvatska danas osim preko brojnih EU fondova ima mogućnosti ulaganja u digitalizaciju i kroz europski fond Next Generation, odnosno Nacionalni program oporavka i otpornosti (NPOO), koji osigurava znatna sredstava za digitalnu transformaciju poljoprivrede. Za digitalizaciju poljoprivrede u NPOO-u je namijenjeno čak 77 milijuna kuna, a kako iskoristiti ta sredstva i podići razinu produktivnosti, predmet je analize konzultantske tvrtke Smarter.

Velik potencijal

Iz Smartera ističu da: “Digitalne tehnologije imaju potencijal znatno unaprijediti poljoprivredu i uvesti revoluciju u proizvodnji i mogu pomoći poljoprivrednicima da rade preciznije, učinkovitije i održivije te tako znatno povećaju svoju produktivnost. Na temelju digitalnih tehnologija i podataka hrvatski proizvođači mogu poboljšati donošenje odluka, povećati ekološku učinkovitosti, što je danas, s aspekta obveza koje proizlaze iz novih EU zelenih politika, od presudnog značenja za poljoprivrednike, ali i za državu, koja mora mjeriti sve parametre onečišćenja, koji se moraju smanjiti u skladu sa strategijom Od polja do stola.”
U Smarterovoj analizi također je istaknuto da se istraživanje, inovacije, gradnja kapaciteta u poljoprivredno-prehrambenom sektoru i digitalizacija procesa proizvodnje danas financiraju iz brojnih EU fondova i kroz razne inovativne financijske inicijative poput programa Obzor, ili Horizont. Hrvatska ima mogućnosti ulaganja u digitalizaciju i kroz Program oporavka i otpornosti, koji osigurava znatna sredstava za digitalnu transformaciju poljoprivrede. Ukupno je za to namijenjeno čak 77 milijuna kuna, od čega za uspostavu digitalnih javnih usluga – 14 milijuna kuna, pametnu poljoprivredu 50 milijuna kuna, a za sustave sljedivosti 13 milijuna kuna. Ta sredstava mogu znatno pridonijeti široj upotrebi digitalnih tehnologija u hrvatskoj poljoprivredi.

Održivost okoliša

Smarterovi stručnjaci slažu se da bi kroz sva dostupna sredstva trebalo što prije krenuti u digitalnu transformaciju poljoprivrede, što bi povećalo ekonomsku i ekološku učinkovitost i napredak poljoprivrede. – Očekuje se i da bi primjena novih, digitalnih tehnologija znatno utjecala na održivost okoliša te pomogla poljoprivredi da postane zelenija. Jedan od pozitivnih rezultata bio bi i povećanje konkurentnosti proizvodnje, poboljšanje uvjeta rada, povećanje transparentnosti duž opskrbnog lanca i drugo. Osim pozitivnih stvari postoje i određene prepreke i ograničavajući čimbenici, među kojima valja izdvojiti – ograničen pristup internetu i digitalnim infrastrukturama, nisku svijest proizvođača o prednostima uvođenja tih tehnologija, dobnu strukturu te nižu razinu vještina farmera, ali i njihovu procjenu omjera koristi i troškova od uvođenja digitalnih tehnologija, te tradicionalnu nesklonost dijeljenju podataka – ističu iz Smartera.
Hrvatska za prosjekom EU-a zaostaje u primjeni tehnoloških rješenja, što je i jedan od razloga slabije konkurentnosti i niske produktivnosti naše poljoprivrede. Produktivnost rada hrvatske poljoprivrede iznosi samo 30,5 posto prosjeka EU-a. Primjera radi, samo Njemačka ima produktivnost radne snage u poljoprivredi od 44.489 EUR/AWU. AWU (annual work unit) godišnja je radna jedinica (sati rada po osobi godišnje) s pomoću koje se utvrđuje prihod u poljoprivredi po jedinici rada.
“I ovaj podatak samo potvrđuje kako naša poljoprivreda znatno zaostaje u tehnološkoj opremljenosti i u upotrebi digitalnih alata. Dio uzroka niske produktivnosti hrvatskih poljoprivrednika je i u nedostatku pristupačnih podataka i informacija potrebnih za pametno upravljanje i unaprjeđivanje proizvodnje, kao što su pravovremeno planiranje aktivnosti, korištenje održivih agrotehničkih praksi te osiguranje sljedivosti i povećanja kvalitete poljoprivrednih proizvoda radi povećanja prihoda. Ažurne, strukturirane informacije direktno s polja i farmi omogućavaju ispravno donošenje odluka s ciljem ostvarivanja efikasne, profitabilne, održive poljoprivredne proizvodnje. Te tehnologije, ali i znanja, danas nisu široku dostupne hrvatskim poljoprivrednicima”, naglašavaju u Smarteru.
Tehnologije kao što su umjetna inteligencija, robotika, internet, 5G mreža, blockchain i superračunala imaju potencijal učiniti poljoprivredu učinkovitijom, održivom i daleko konkurentnijom nego što je to danas. “Ako u doba modernih tehnologija nećemo mjeriti i pratiti koliko se upotrebljava gnojiva, pesticida, antibiotika te koliko se proizvodi organski na svakom poljoprivrednom gospodarstvu, nećemo moći ni pratiti naše obveze, sukladne s EU zelenim ciljevima. Digitalizacija posao proizvodnje hrane čini privlačnijim mlađim generacijama, a nove tehnologije imaju potencijal ponuditi potrošačima veću transparentnost kako se proizvodi hrana. Osim poljoprivrede, digitalne tehnologije su i ključ da ruralne zajednice budu privlačnije za život mladim ljudima smanjujući probleme udaljenosti od velikih gradskih središta”, ističe se u analizi.

Digitalne platforme

Pandemija je i u poljoprivredi utjecala na primjenu novih tehnoloških rješenja te se velik broj poljoprivrednika organizirao i ponudio svoje proizvode potrošačima preko vlastitih digitalnih platformi. Mnogi su se odlučili na plasman proizvoda preko digitalnih platformi uz vlastitu dostavu proizvoda kupcima, no istraživanja su pokazala da je glavni nedostatak takvog trženja proizvoda nedovoljno iskustvo u korištenju digitalnih alata, zbog čega im takvi poslovi uzimaju dosta vremena. Procjena je da je za poljoprivredne proizvođače ipak važnije koristiti se digitalnim alatima u samoj proizvodnji te za jačanje produktivnosti, predviđanje rizika i praćenje slijedivosti. U tom bi dijelu digitalizacija bila daleko potrebnija.
“Digitalizacija u Hrvatskoj u najvećoj mjeri postoji u velikim sustavima, jakim tvrtkama te kod mladih proizvođača koji kontinuirano uvode nove, pa i digitalne, tehnologije te njima postižu europske rezultate u prinosima i produktivnosti rada. Ipak, najvećem dijelu poljoprivrednika i dalje su potrebne nove tehnologije i inovacije kako bi lakše upravljali aplikacijama na traktorima i opremi za prskanje, senzorima, dronovima i pametnim mjerenjima. Potreban nam je koncept upravljanja poljoprivredom koji se temelji na promatranju, mjerenju i traženju odgovora na različite promjene na poljima te na potrebe usjeva i životinja, kao i alati za rano otkrivanje promjena na usjevima ili bolesti kod životinja. Digitalna poljoprivreda danas najviše ovisi o masovnom prikupljanju poljoprivrednih podataka od poljoprivrednika, traktora, senzora preko aplikacija, dronova i satelita, kao i podataka koje prikupljaju ministarstvo i savjetodavne službe. Zauzvrat, digitalne platforme daju savjete, preporuke, kontrolu pa čak i detaljne upute za cjelokupno upravljanje farmom. Hrvatskim poljoprivrednicima kojima nedostaje radna snaga u budućnosti će biti sve interesantnije korištenje robota za mužnju krava ili npr. robota za branje voća ili povrća”, zaključuju Smarterovi stgručnjaci.

Zdenka Rupčić Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA