Ne prođe niti jedan tjedan da nemamo žestoke okršaje predsjednika i premijera, ali ovog vikenda ozbiljno je zaiskrilo HDZ-a i Mosta, koji stoji iza inicijative za referendum protiv COVID potvrda. Upravo to je zatreslo Hrvatske suvereniste, koji su ekspresno smijenili predsjednika Kluba Hrvoja Zekanovića, koji se protivi svakom obliku antivakserstva u Hrvatskoj.
Most se nametnuo s referendumom protiv COVID potvrda, nakon čega je Plenković pozvao Ninu Raspudića u obilazak COVID odjela. Raspudić je pak pozvao premijera pred Remetinec, aludirajući na brojne afere u kojima su protagonisti bivši ministri HDZ-a.
Malić: Najveći broj antivaksera u Hrvatskoj možete pronaći među konzervativcima, tradicionalistima, vjerskim fanaticima
– Pozicija Mosta je tipična oporbena pozicija. Trebate znati da u Europi antivakseri uglavnom dolaze iz oporbe. Svi antivakserski, i ne samo antivakserski, prosvjedi protiv mjera suzbijanja pandemije, dolaze iz oporbe. U Nizozemskoj je to ljevica, u Njemačkoj ekstremna desnica, u Sloveniji su to aktivisti Soroseva instituta koji defacto prosvjeduju protiv Janše. Kod nas su to mješoviti oporbenjaci, uglavnom desničari, iz možda jednog zanimljivog motiva, a to je da najveći broj antivaksera u Hrvatskoj možete pronaći među konzervativcima, tradicionalistima, vjerskim fanaticima. To je publika kojoj se obraća i Most. Nažalost, ja mislim da su ti motivi potpuno krivi. Mislim da je smiješno da one koji spašavaju živote nazivate fašistima, a ove koji ih ugrožavaju nazivate slobodarima i demokratima. To je jedan paradoks, komentirao je novinar i kolumnist Gordan Malić gostujući u Studiju HTV-a.
“Iz Zekanovića progovara osobno iskustvo”
Saborski zastupnik Zekanović platio je svoje mišljenje o toj temi u Saboru, nije više čelnik Kluba suverenista. Na pitanje ima li preslagivanje desnice s predsjednikom Milanovićem, Malić odgovara:
– Mislim da ne. Mislim da je iz gospodina Zekanovića progovorilo osobno iskustvo. Čovjek je preživio koronu, kao i ja, i sada ima osobno iskustvo. Mislim da u ovim raspravama koje nas dijele, ako išta ima dobro u ovoj pandemiji, to je da postoji i osobno iskustvo jednog broja ljudi koji mogu upozoriti ostale da je ovo ipak pandemija, da ljudi umiru, teško obolijevaju, da to nije nikakva izmišljotina nego naprosto činjenica. Nažalost, u Hrvatskoj ima ljudi koji više vjeruju u bezgrešno začeće ili život poslije smrti nego u samu smrt. Mislim da je primjer gospodina Zekanovića jedan dobar primjer, kako se iz osobnog iskustva može doći do neke vrste otrežnjenja, a ne da o svemu saznaješ iz druge ruke, od dede ustaše, partizana, ili s društvenih mreža.
“Milanović baulja između krajnje lijevog i krajnje desnog”
Komentirao je i retoriku predsjednika države Zorana Milanovića.
– On zapravo želi biti ono što je htio biti još dok je bio na čelu SDP-a, on želi biti neki centar. Kako vidi da je mjesto umjerenog ili blagog centra već zauzeto – tamo je HDZ, tamo je Plenković – on se odlučio biti ekstremni centar, da baulja između krajnje lijevog i krajnje desnog. Ja bih to nazvao i “pijani centar”. To je njegova, ja bih rekao, PR-ovska pozicija, čak nema puno veze s onim što on stvarno misli. Ako uopće išta misli jer je teško zaključiti iz svega ovog u svim njegovim prethodnim mandatima – za što se on zapravo zalaže i koje su temeljne vrijednosti i temeljne političke ideje. Nekad je to bio Churchill , nekad deda ustaša, a danas je, moram priznati, teško reći što je to- komentirao je.
“Milanović bi htio biti neka vrsta SDP-ovskog Tuđmana”
Na pitanje tko u ovoj konfliktnoj situaciji više profitira – premijer ili predsjednik, odgovorio je:
– Mislim da obojica podjednako profitiraju, s tim što mislim da predsjednik Milanović profitira kratkoročno. Jer dugoročno on gubi svoju izvornu bazu, a to su lijevi birači. Svi izbori se zapravo temelje na tome da zadržiš svoje, a od protivnika otjeraš njegove, što je vjerojatno ideja Milanovića kao predsjednika, da on bude neka vrsta supstituta za suverenistički HDZ, koji po uvjerenju desničara danas ne postoji. To je neki umjereni HDZ koji ide za kompromisom i konsenzusom, kaže Malić.
Milanović je sve suprotno od toga, nastavlja.
– On bi htio biti neka vrsta SDP-ovskog Tuđmana. Međutim, to je problem jer je to istovremeno i kontradikcija. S druge strane on, kao i u mandatu premijera, neprekidno vodi kampanju. To je jedna PR-ovska kampanja, ne treba zaboraviti da je on izvorno PR-ovac. Tako je započeo u SDP-u, kao PR predsjednika Račana. I da on zapravo ne želi biti shvaćen. Teško ga je razumjeti. Ja sam čitao Heideggera, ali Milanovića teško razumijem. On zapravo želi biti voljen. Ili da ga vole ili da ga mrze. On na toj polarizaciji zapravo profitira, mislim da najvećim dijelom ova njegova svađalačka retorika proizlazi iz te namjere. On je netko tko se nije u svojoj karijeri puno bavio realnim problemima, realnom politikom, realnom ekonomijom, realnim životom. On uglavnom razgovara ili raspravlja o nekim fantazijama, osobnim ili kolektivnim frustracijama, i raspiruje ih vrlo temeljito – zaključuje Malić. Donosi HTV