Prošli tjedan obilježile su reakcije nakon komemoracije za obitelj Zec. Potpredsjednik Vlade Boris Milošević u Intervjuu tjedna Hrvatskog radija jutros je otkrio kako je on sve to doživio.

Milanović je, podsjetimo, komentirajući slučaj obitelji Zec – Mihajla, Marije i djevojčice Aleksandre, koji su ubijeni u Zagrebu u prosincu 1991., rekao da je obitelj ubijenih bila pozvana u Vladu, da su dobili odštetu te je upitao “što još treba”, a kasnije je objasnio kako su njegove riječi možda bile grube, ali da je taj slučaj mučkog ubojstva individualan slučaj pljačke s kojim država nema veze.

– Iskreno, nisam očekivao da će na 30. godišnjicu jednog strašnog zločina javna rasprava ići u ovom smjeru, potaknuta po meni prvenstveno sramotnim i groznim komentarima predsjednika Republike. Danas se komentira da je tu bila riječ o pljački, da su ubojstva bila usputni incident, “eto, isplatili smo odštetu i s time smo priču završili”. Odštetu zapravo ta obitelj, odnosno preživjeli članovi, i nisu tražili – rekao je u razgovoru s Jasminom Popović.

To ga, kaže, podsjeća na ratni zločin u Varivodama.

– Kada je prvi put objavljena informacija da je ubijeno devet staraca u selu Varivode, tu istu vijest je pratila informacija da se radi zapravo o ubojstvima iz koristoljublja. Tu bih povukao paralelu i rekao ono što je sudski utvrđeno i što je nesporno, što su utvrdili i Županijski sud u Zagrebu i Vrhovni sud Republike Hrvatske – da se radi o ratnom zločinu nad civilnim stanovništvom. Da je za njega odgovarao po zapovjednoj odgovornosti Tomislav Merčep, rekao je dodavši kako je sud u toj odluci rekao da su mnogi koji su bili na političkim i vojnim pozicijama sve to znali i da su mogli i morali reagirati, a nisu.

– Mislim da je tom sudskom odlukom sve rečeno. Ovdje se radi o presuđenom ratnom zločinu nad civilnim stanovništvom, a mi sada razgovaramo je li on bio bogat ili nije, je li zaslužio ili nije, dodao je.

Kada su ubojice pronađene i zatvorene, kada je proveden sudski postupak koji je rezultirao oslobađajućom sudskom odlukom, Državno odvjetništvo se nije žalilo, dodao je Milošević.

– Imamo priču koja tada nije završila i naravno da vuče svoje repove, rekao je dodavši kako je nerazjašnjeno tko je što propustio učiniti i je li tu bilo zataškavanja, odgovornosti. Smatra da se o tome treba razgovarati.

– Ali ono što je po meni grozno je da se razgovara o tome je li obitelj Zec to zaslužila ili nije, radi li se o pljački, a ubojstva su samo incident – zaključio je.

Činjenica je, dodao je također, da je upravo zbog cijele te priče, događaja koji je dobro opisan u sudskim spisima, ta obitelj s vremenom postala simbol zločina i stradanja Srba, prvenstveno u gradovima izvan područja ratnog djelovanja – “a kojega je, što je i sudski utvrđeno, bilo”.

Smatra da poruke s javnih pozicija moraju biti nedvosmislene, jasnije – “da zločin osuđujemo, iskazujemo poštovanje prema žrtvi i gledamo u budućnost kako da te razlike ispravimo koliko možemo, da zaliječimo rane”.

Na pitanje kako u SDSS-u gledaju na izjave predsjednika Milanovića o Miloradu Pupovcu, pri čemu je njega izuzeo iz prozivanja, odgovorio je:

– Ne znam koji su motivi i zašto napada gospodina Pupovca. S druge strane, ne znam koji su motivi i zašto je mene izuzeo. Jer ako on kaže da Milorad Pupovac nije predstavnik Srba, za njega Srbi nisu glasali, dakle na neki način mu oduzima legitimitet da je on predstavnik, onda oduzima legitimitet i meni, ne mogu ni ja biti predstavnik. Ne mogu ni ja koji sam dobio manje glasova od gospodina Pupovca biti onda ni saborski zastupnik, ni član Vlade, ni politički predstavnik, rekao je.

Može, kaže, razumjeti ako postoje političke razlike, neslaganja i borbe, ali teško mu je razumjeti grube političke diskvalifikacije.

Rekao je između ostalog i da je predsjednik Republike sramotnim izjavama o obitelji Zec iznevjerio birače koji su mu dali povjerenje vjerujući da će zastupati ono što je govorio u kampanji te ga više ne smatraju čovjekom koji zastupa lijevi centar.

Zbog izjava predsjednika o Srebrenici i obitelji Zec, civilne udruge su rekle da je Milanović prešao na tamnu stranu, a Milošević je zaključio da Milanović više ne predstavlja lijevi centar.

Ocijenio je da je Milanović na izborima imao vrlo afirmativnu kampanju u kojoj je govorio da će se boriti da Hrvatska bude kuća za sve ljude i nakon izborne pobjede i dobar početak mandata, ali je postupcima nakon toga, pogotovo u zadnje vrijeme iznevjerio veliki broj svojih birača koji su očekivali da će zastupati one vrijednosti koje je zastupao u kampanji.

– Vidimo reakciju civilnih udruga, ali i desnih političara i komentatora koji ga hvale, koji odobravaju njegove komentare, vidimo da ono što je bilo u vrijeme kampanje i na početku mandata da se okrenulo i da mi sad više ne možemo smatrati čovjekom koji zastupa lijevi centar, rekao je.