DOBITNIK NAGRADE “IVAN FILIPOVIĆ”
Đurasek je autor digitalnih obrazovnih sadržaja za đake srednje škole u uvjetima online nastaveSLATINA – Nagrada “Ivan Filipović” najviše je priznanje djelatnicima u odgoju i obrazovanju, a nosi ime osnivača Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora i Saveza hrvatskih učiteljskih društava Ivana Filipovića. Javlja GLAS SLAVONIJE
Dodijeljeno je 15 godišnjih Nagrada “Ivan Filipović” u području predškolskog odgoja i obrazovanja, osnovnog, srednjeg i visokog školstva te u području znanstvenog i stručnog rada. Jedini je dobitnik “srednjoškolske” godišnje Nagrade “Ivan Filipović” iz kontinentalne Hrvatske istočno od Zagreba Alen Đurasek (50) iz Slatine, nastavnik mentor u Srednjoj školi Marka Marulića.
Odbor za dodjelu nagrade u obrazloženju svoje odluke naveo je niz aktivnosti kojima se bavi taj profesor stručnih predmeta poljoprivredne struke, a uz ostalo navodi da u učenika svojim iskustvom i znanjem razvija interes i vještine potrebne za cjeloživotno učenje, aktivno prati novosti i razvoj svoje struke te uspješno surađuje s kolegama iz drugih škola, visokih učilišta i ustanova za obrazovanje odraslih. Đurasek je autor digitalnih obrazovnih sadržaja objavljenih na portalu ASOO-a namijenjenih učenicima srednjih škola u uvjetima online nastave.
– Mislim da je to velika čast i veliko priznanje za moj skromni doprinos u polju obrazovanja i odgoja djece, ponekad i roditelja, ali ni ja ni moji kolege ne radimo svoj posao radi nagrada. A kad se one dogode, osjećaj je odličan jer netko je prepoznao da si radio nešto dobro. Meni posao nije samo posao, a škola nije samo radno mjesto, nego drugi dom. Kada mladi profesori budu shvaćali posao kao nešto pozitivno, kao sreću što uopće rade i imaju osobni dohodak – koji, iskreno, i nije tako malen – rezultati će doći, ako ne u obliku nagrade Ministarstva, ono bar kao unutarnje zadovoljstvo. A ono je svima nama najveća nagrada, kao kad vas sretnu odrasle osobe i u vama prepoznaju svoga profesora, sretne što vas vide. To nema cijenu. Mi sudjelujemo u izgradnji mladih osoba i one nas nose u sebi cijeli život – kaže Đurasek.
Govoreći o uvjetima rada u našim školama, Đurasek ističe nepotrebnu zatrpanost papirima i raznim suglasnostima.
– Dijete mora imati suglasnost za fotografiranje i bez nje ne smije biti na fotografiji svoga razreda. Liječnik napiše poštedu, a onda nastavničko vijeće daje suglasnost da se učenik oslobodi tjelesne i zdravstvene kulture. Sadili smo ukrasno grmlje i trebali pet odobrenja. Dok predškolci u Danskoj režu povrće u sklopu nekakvog “domaćinstva”, ja trebam suglasnost da djecu odvedem u posjet nekoj farmi. Eto, tako je kod nas. Kad je riječ o poslu u koronauvjetima, složili smo se da je bolje uživo, ali sve odradimo i online. Kao čovjek i kao nastavnik tužan sam jer je već drugoj generaciji ukraden dio djetinjstva, dio odrastanja. Pa oni nemaju maturalne ekskurzije, maturalne zabave, nema ispraćaja maturanata, zajedničkog slikanja, opraštanja i suza. Osim tuge tu je i strah do kada će sve to trajati.
Unatoč svemu Alen i dalje pjeva kada dolazi u školu, voli svoj posao, voli raspravljati s učenicima i voli kad nešto naprave pa su ponosni na sebe, posebno jer su mislili da neće moći.
– Kad jednom ludilo s koronom prođe, volio bih da organiziramo maturalnu zabavu za sve učenike, koji mogu doći, kojima sam bio razrednik. E, to bi bilo nešto…
Petar Žarković Vijest je na LINKU
DEMOS MEDIA
