Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu Ludbrežanka Ljiljana Ledinka izgubila je građansku parnicu protiv Mladena Kovačeka, vlasnika Zidarsko-fasaderskog obrta Kovaček i građevinske tvrtku IB Projekt iz Ludbrega. Predmet spora bila je obiteljska kuća Ljiljane Ledinko koju su ludbreški građevinari izgradili 2008. godine, a koja se s vremenom nakosila. Nakon što je Ljiljana Ledinko 2016. godine primijetila da joj se kuća nagnula odlučila se tužbom od izvođača radova tražiti 1,15 milijuna kuna odštete. No, nakon provedenog postupka nepravomoćnom odlukom sutkinje Općinskog suda u Varaždinu Snježane Šaško, utvrđeno je kako izvođači radova nisu odgovorni za to što se kuća nagnula. Kako je izgubila parnicu, Ljiljana Ledinko mora podmiriti sveukupno 200.000 kuna troškova parničnog postupka ludbreškim građevinarima zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…

Ljiljani presuda nepravedna

O presudi koja je na štetu Ljiljane Ledinko popričali smo i s njom, a ona nam je pojasnila kako vjeruje da je presuda nepravedna i kako je i došlo do tužbe.

– Kuća je građena 2008. godine, a ja sam primjetila da se cijela nagnula 2016. godine. Te me godine preko ljeta nije bilo kod kuće i kad sam se vratila vidjela sam promjene koje sam odmah prijavila nadzornom inženjeru koji je rekao kako on za to nije odgovoran, a onda sam angažirala i odvjetnicu jer je kuća vidljivo nagnuta – rekla nam je Ljiljana.

Osporili tužbeni zahtjev

Tijekom postupka tuženi IB Projekt i građevinski obrtnik Mladen Kovaček osporili su tužbeni zahtjev i u odgovoru na tužbu istaknuli su kako je Ljiljana Kolenko ‘promašila’ koga tužiti. Mišljenja su kako je tužba trebala biti usmjerena prema Croatia osiguranju zato što je Igor Božić, direktor tvrtke IB Projekt kao član Hrvatske komore inženjera bio osiguran od profesionalne odgovornosti u poslovima prostornog uređenja i gradnje. Tvrde da su objekt izgradili sukladno dokumentaciji propisanoj zakonom i prema pravilima struke i da prema zakonu, kako je kuća nije bila veća od bruto površine od 400 kvadrata, nisu bili dužni provoditi geološka ispitivanja tla zbog mehaničke otpornosti i stabilnosti konstrukcije i temeljnog tla. Uredno su dobili od upravnog tijela rješenje o uvjetima građenja na osnovu kojeg su pristupili građenju, a iz tog je rješenje vidljivo, zaključuju tuženi građevinci, da nisu imali nikakvih saznanja o terenu i eventualnim problemima koji bi kompromitirali zgradu. Osim toga, ni tijekom gradnje kuće nisu se pojavile nikakve okolnosti zbog kojih bi oni posumnjali da sa zemljištem nešto nije u redu.

Uz sve to, tuženi su građevinci prigovorili tužiteljici Ljiljani da ih nije obavijestila u roku od šest mjeseci kada je otkrila nedostatke. Sporno im je bilo i zašto je najprije naručila geotehnički elaborat i iz kojih je pobuda naručila bušenje tla i tek onda njih obavijestila o nedostacima na kući devet godina nakon što je postala vlasnicom kuće. Osim toga, u odgovoru na tužbu su osporili navode tužiteljice da je deformacije na kući uočila u listopadu 2016. godine, a pukotine koje spominje nisu pukotine konstrukcije već pukotine na spoju knaufa jer nema ugrađene mrežice, a te radove oni nisu uopće niti izvodili. Na kraju, naveli su kako je na tom dijelu Ludbrega izgrađeno sedam građevina i ni na jednoj nije bilo problema s tlom tako da nisu mogli posumnjati u nepravilnost temeljnog tla.

Vještačenje Instituta IGH

U cijeli se spor uključila i osiguravajuća tvrtka Croatia osiguranje zato što je direktor IB projekta Igor Božić kod njih bio osiguran od profesionalne odgovornosti. I oni su kazali kako Ljiljana Kolenko u kući i dalje živi te da na njoj nije nastupila totalna šteta dok je za nedostatke saznala daleko prije nego što je tvrdila u tužbenom zahtjevu. Kako se navodi u presudi, sutkinja je prilikom donošenja odluke u korist građevinskih poduzetnika, imala u vidu izvješće o provedenom vještačenju Instituta IGH u kojem je jasno objašnjeno zbog čega je došlo do nakošenja kuće, ali i zbog čega izvođači radova nisu i ne mogu biti odgovorni za isto. Osim toga, u tom izvješću navodi se kako “na kući nisu pronađena oštećenja i pukotine koje bi ukazivale na moguće otkazivanje nosivosti pojedinih konstruktivnih elemenata poput stropne ploče, nosive stropne grede i slično”.

Također, Institut IGH je potvrdio kako kuća bruto površinom ne premašuje 400 kvadratnih metara i stoga ni oni kao izvođači, niti investitor, nisu bili u obavezi provesti ispitivanja tla. Stambena zgrada nesporno je nagnuta, a “nije pretrpjela oštećenja koja bi dovela u pitanje njenu mehaničku otpornost i stabilnost te podobnost za stanovanje. U tom rješenju navedeno je kako je kvaliteta stanovanja u zgradi sigurno umanjena jer se nagnuća podova osjećaju pri hodu što stvara nelagodu i vidljive pukotine po zidovima stvaraju dodatnu nelagodu. Prema procjeni tvrtke Taus radovi na sanaciji zemljišta ispod kuće procijenjeni su na 266.000 kuna, a od iste tvrtke je dobiveno mišljenje kako se ti radovi ne bi mogli obaviti na siguran način, bez opasnosti od oštećenja. Zbog preciznog nalaza Instituta IGH cijeneći stručnost, objektivnost i građevinsko vještačenje sutkinja je odbacila tužbeni zahtjev protiv ludbreških građevinaca. Piše Podravski list