DR. SC. LJILJANA BUHAČ KONZULTANTICA I STRUČNJAKINJA ZA POSLOVNU KOMUNIKACIJU I OSOBNI RAZVOJ

U svom prethodnom prilogu za Magazin iz srpnja ove godine, dr. sc. Ljiljana Buhač, konzultantica i stručnjakinja za poslovnu komunikaciju i osobni razvoj, među ostalim, kazala je da budućnost pripada optimističnoj Hrvatskoj. Javlja GLAS SLAVONIJE

U ovotjednom razgovoru za Magazin pitali smo dr. Buhač drži li još do navedenog i je li točna teza da Hrvatskoj i dalje kronično nedostaje optimizma, posebno u ovoj koronakrizi…

– Točno, još uvijek smatram da budućnost pripada optimističnoj Hrvatskoj. Dopušteno nam je da u životu ponekad budemo pesimisti i da podlegnemo pesimističnim razmišljanjima zbog određenih životnih situacija. To sve treba biti “konzumirano” u manjim dozama. Pesimizam nazivaju neprijateljem broj jedan životnih radosti. Adrenalinski pesimizam je dobar jer nas pokreće prema optimizmu. Dugoročna prisutnost pesimizma u društvu dovodi do depresije. Samo nas optimizam može izvući iz pesimističnog ropstva. Hrvatska se već gotovo dvije godine nalazi u “ključalom loncu” kroničnog pesimizma. Nedostaje optimizma i potpunog zadovoljstva. Optimizam nije nešto što se može naručiti, ne funkcionira na principu jednog klika. Naravno da nije samo koronakriza uzrok pesimističnom raspoloženju nacije. Loša zdravstvena, gospodarska situacija u zemlji, ružni događaji, negativne osobe, nesigurna egzistencija, narušena kvaliteta života, osjećaj da ne upravljamo svojim životima, neodgovorno ponašanje političara – igraju se živcima nacije, dvosmislene poruke znanstvenika, na scenu su došli Google znanstvenici s teorijama zavjere, crne egzistencijalne prognoze, razni takozvani borci za pravdu i ljudska prava, na sve prijedloge antiprotivni sindikalci (popis je dugačak)… sve to ljude dovodi do čaja, zbunjenosti, depresije i pesimizma.

Ne mislim da treba uljepšavati nastalu situaciju niti je treba katastrofično prikazivati, samo je treba nazvati pravim imenom. Ljudi žele istinu, rješenje, žele se osjećati sigurno. Upravo to nedostaje. Kažu stari ljudi da smo mi kovači svoje sreće. Jesmo, no za to je potrebna osobna angažiranost uz potporu svih ključnih ljudi u zemlji koji donose odluke o kojima ovise naši životi. Nažalost, pažnju javnosti preuzeli su pesimisti, ljudi koji čekaju pet minuta svoje slave i iznose neistine, crne prognoze, ni sa čim nisu zadovoljni, galame da ništa ne valja, da nam se loše piše. Kada te igrače pitate za rješenje, nećete ga dobiti. Bitno je da su odigrali ulogu za Oscara, posijali crnilo, nahranili svoj ego, a posljedice za izrečeno ih se uopće ne tiču. Sve je postala jedna političko-znanstveno-aktivistička pozornica, a cijenu plaćaju građani.

Nažalost, demokraciju su pojedinci pogrešno preveli – demokracija nije anarhija. Reći sve što vam padne na pamet bez provjere u vjerodostojnost informacije nije demokracija, to je bezobrazluk i ludilo. Ponekad se stječe dojam da se svi nalazimo u seriji “lud – zbunjenog”. Ne treba pridonositi njihovoj popularizaciji kroz javni prostor. Svi koji u javnosti imaju nešto reći trebali bi se voditi pravilom da je u komunikaciji važno dvaput mjeriti, jedanput rezati. Trebaju birati riječi, naučiti da se teške stvari mogu kazati i na mekši način. To je umijeće. Kada svladaju tu tehniku, vjerujte da će se povećati broj cijepljenih, da će ljudi ovu nastalu situaciju gledati na drukčiji način, da će se povećati povjerenje građana u institucije i da će nam svima biti lakše. Dobar balans pesimizma i optimizma dobro je došao jer pridonosi razvoju našeg društva i jača nas kao ljude. Kažu da je optimist izumio avion, a pesimist padobran! Kao što James Branch Cabell kaže: “Optimist proglašava da živimo u najboljem od svih mogućih svjetova, a pesimist se boji da je to istina.”

TRENIRANJE OPTIMIZMA

S obzirom na to kakvi smo (neki, ne svi), trebamo li trenirati, vježbati optimizam…?

– Da, optimizam treba vježbati. Kao što znamo da postoje dvije skupine ljudi, oni koji su optimistični i svijet gledaju realno kroz optimistične naočale, i oni katastrofičari – pesimisti, koji ne skidaju crne naočale. Upravo o našim stavovima o životu ovisi jesmo li optimisti ili pesimisti. Stvar je percepcije vidimo li čašu napola punu ili napola praznu. Stječem dojam da neki ljudi jednostavno ne mogu funkcionirati ako nemaju problem, ako nije sve crno, vesele se neuspjehu, a uspjeh proglašavaju slučajnošću. Tom njihovu pesimizmu doprinosi i šira javnost, odnosno mediji. Konstantno slušamo loše vijesti, umrli, otkazi, ugrožena egzistencija.. plodno tlo za pesimiste. Jednostavno neki ljudi uživaju biti nesretni i uživaju u jadikovanju. Naravno, tu ne možemo zaobići naš poznati hrvatski jal… što gore to bolje.

Kako zapravo raditi na sebi, na svom osobnom razvoju, dok oko nas katastrofičari predviđaju još teža vremena nego što su to sadašnja…?

– S pesimizmom su povezane mnoge bolesti. Da se zaista ne razbolimo od siline negativnih informacija, potrebno je raditi na sebi i cijepiti se od nasrtaja loših vijesti. Samo trebamo to željeti. Dobra je vijest da imamo pravo odabira u koju se skupinu želimo učlaniti. Sve počinje od nas i završava kod nas. Život zaista ponekad može biti težak, ali odabirom optimizma možemo sebi poboljšati trenutačna teška vremena. Trebamo ostati mentalno zdravi, fleksibilni i prilagodljivi, jer samo na taj način možemo kliziti po kontinuumu optimizma i pesimizma i u određenoj situaciji znati odabrati hoćemo li biti optimisti ili pesimisti. Sami možemo procijeniti što nam je u određenom trenutku potrebno i korisno – optimizam vs. pesimizam.

Inače, na popisu loših navika na visokom mjestu je pozicionirani pesimizam. Možemo ga maknuti s tog trona isključivo radeći na sebi. Potrebno je biti pozitivan i svim životnim situacijama pristupiti kao rješivima. Nema nerješivog. Ako problem ne možete riješiti, onda on nije problem. Bavite se rješenjem nastale situacije, a ne problemom! Život je dar i zato se ne bismo trebali zamarati sa stvarima na koje ne možemo utjecati. Mnogo je benefita od optimizma – od utjecaja na vaše zdravlje do povećanja energije i pogleda na život. Vježbanjem postanite majstor optimizma i zato pažnju podarite pozitivnim događajima – više pozitivnih misli – veći osjećaj zadovoljstva u životu; reducirajte i smanjite konzumaciju loših vijesti, ne vjerujte u lažne vijesti, ne čitajte vijesti s neprovjerenih društvenih mreža, odvojite vrijeme za sebe i svoje najmilije, ne razgovarajte o COVID-u, prepucavanju političara, već razgovarajte o drugim temama; važna je socijalna mreža i povezanost s obitelji i, ono najvažnije – budite optimistični. Za sve što radite očekujte pozitivan ishod. U psihologiji se to zove “proročanstvo koje samo sebe ispunjava”, i, najvažnije, okružite se pozitivnim i optimističnim ljudima jer kažu – s kim si takav si. Budite oprezni s mislima, jer što naručite, to će vam se i isporučiti. Riješite se pesimizma iz inata! Stoga, kako kaže Guste Santini: “Predviđaj kao pesimist, promatraj kao realist, djeluj i pokreći kao optimist!”

U RALJAMA LAŽI

Koliko na manjak optimizma, a višak pesimizma utječu i brojne teorije zavjere, posebno aktualne u ovo pandemijsko doba…?

– Manjak optimizma, a višak pesimizma svakako doprinose mnogim teorijama zavjera. Glavna nevolja s teorijama zavjere je u njihovu kontekstualnom paradoksu koji brzinom munje raste, širi se, proizvodi strah koji paralizira ljude i širi pesimizam. Svjedoci smo upravo u vrijeme pandemije. Strah od pandemije COVID-a te nedovoljno poznavanje cijeli priče o tom virusu potaknuli su nastanak teorija zavjere. Mnogi kvazistručnjaci nastoje “objasniti” zašto se pandemija dogodila, ali i zašto se ne treba cijepiti. Danas smo suočeni s velikim brojem informacija koje obiluju negativnošću, netočnim podatcima, lažnim tvrdnjama o cjepivu, a sve to narušava kvalitetu života i potiče ponekad i naš negativan pristup životu. Upravo je to “švedski stol” i dobitna kombinacija za kreatore teorija zavjere. Ljudi su skloni vjerovati ono što vide i čuju na televiziji i vjeruju u to.

Vidjeli smo da je manjina teoretičara zavjere bila glasnija nad većinom koja je tiha i pridržava se uputa. Jedanput kada se krene s teorijama zavjere, teško ih je opovrgnuti. Tome je svakako pridonijela nespretna i nejasna komunikacija odgovornih osoba. Nastao je medijski i komunikacijski kaos. Poneki su se pridružili teorijama zavjere iz određenih razloga – neki to koriste za svoju političku promociju i skupljanju političkih bodova i pritom sa svojim stavovima i nastupom nanose štetu, drugi provociraju, manipuliraju i napadaju određene “mete” zbog financijskih, gospodarstvenih ili političkih razloga. Istupi nekih pojedinaca bili su doslovno na granici zdravog razuma. Teorije zavjere mogu biti vrlo opasne, pa bi oni koji ih iniciraju zasigurno trebali dobro razmisliti i provjeriti informacije koje iznose u javnost. Mi možemo pridonijeti zaustavljanju zavjere da se oslonimo na provjerene informacije, da ne širimo sumnjive informacije. Veliku ulogu imaju mediji, oni su ti koji mogu zaustaviti širenje stavova teoretičara zavjera i mogu pozitivno utjecati na mišljenje i stavove ljudi, zaustaviti strah i pesimizam. Uloga medija je da prenosi informacije koje su pouzdane, od provjerenih izvora, jer samo na taj način mogu zaustaviti širenje dezinformacija i lažnih vijesti.

DOBRE VIBRACIJE

Kako zapravo tumačiti optimizam i pesimizam, u smislu definicija, ali i nekih konkretnih izvornih saznanja, pa i nekih poznatih razmišljanja…?

– Optimizam potječe od latinske riječi optimum što možemo prevesti kao “najbolji”. Leibniz smatra da je optimizam “filozofsko učenje prema kojemu je ovaj svijet najbolji od svih mogućih svjetova”. Optimizam također možemo tumačiti kao način gledanja na budućnost. S optimizmom se ne rađamo, stječemo ga u roditeljskom domu i neposrednom okruženju. Na temelju interakcije s roditeljima svijet možemo doživljavati kao vrlo ugodno mjesto, što je predispozicija za optimizam ili kao neugodno mjesto koje vodi do pesimizma. Tako već tada možemo odrediti hoće li dijete odrasti u optimista ili pesimista. Naravno, što smo stariji, taj početni stav može se mijenjati, što ovisi o životnim okolnostima, pa pesimisti mogu postati optimisti, a optimisti mogu postati okorjeli pesimisti.

Znanstvenici tvrde da je, kad se završi razdoblje odrastanja, određeno shvaćanje svijeta, bilo optimistično ili pesimistično, potpuno završeno. Nekako smo programirani da tražimo i ističemo negativizam i na taj način treniramo mozak da prednost daje negativnim događajima, a ne pozitivnim. Tu naviku bismo svakako trebalo promijeniti u pozitivan stav. Sve je u stavu. Vježbajte da negativni pristup životu zamijenite pozitivnim. Optimizam utječe na zdravlje, stav i samopouzdanje. Ljudi različito reagiraju na određene životne izazove. Ako pozitivno procijenite nastalu situaciju, to je dobro za vašu budućnost jer će se jednostavno negativni događaji odbijati od vas kao od teflona! Kao što sam navela, optimizam nije urođena osobina, već se uz malo strpljenja, truda i upornosti može naučiti. Psiholog Seligman istaknuo je da ljudi sami mogu odabrati način na koji će razmišljati. Odluka je na svakom od nas – hoćemo li odabrati da budemo optimist ili pesimist!?

I za kraj, navest ću dvije poruke. Jedna je Thomasa Hardyja, koja glasi: “Pesimizam je sigurna igra, a s njom nikada nećete izgubiti, samo pobijediti, to je jedina perspektiva koja vas nikada neće dovesti do razočaranja.” Zato birajte optimizam. Drugu je misao izrekao Noam Chomsky: “Optimizam je strategija za stvaranje bolje budućnosti. Jer ako ne vjeruješ da budućnost može biti bolja, male su šanse da ćeš ustati i preuzeti odgovornost da je napraviš boljom.” (D.J.) Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA