Prve eurokovanice s hrvatskim nacionalnim motivom mogu se očekivati u drugom kvartalu 2022. godine. Jvlja GLAS SLAVONIJE

Zvonimir Savić, glavni koordinator provedbe Nacionalnog plana zamjene kune eurom, održao je nedavno predavanje studentima osječkog Ekonomskog fakulteta o pripremama ulaska Hrvatske u europodručje. O toj temi Zvonimir Savić podrobno govori i u razgovoru za naš list.

Iako je u javnosti općeprihvaćeno kako Hrvatska 1. siječnja 2023. prelazi na euro, molim da pojasnite zašto, u ovom trenutku, ne možemo govoriti da će to tada doista i biti?

– Službena odluka Vijeća EU-a kojom bi se utvrdilo da Hrvatska ispunjava sve uvjete za ulazak u europodručje planirana je u srpnju 2022. Međutim, sve naše obveze, pripremne aktivnosti i ispunjenje kriterija za uvođenje eura provode se prema planu, kako bi 1. siječnja 2023. Hrvatska postala 20. država članica europodručja. Dodatno, prisutna je i podrška članica europodručja i Europske komisije. Tako je nedavno potpredsjednik Europske komisije zadužen za euro, Valdis Dombrovskis, u Zagrebu izjavio da je Hrvatska na dobrom putu prema uvođenju eura 2023. Proces uvođenja eura dugo je pripreman i temeljito planiran. Tako je još u listopadu 2017. prezentirana Strategija za uvođenje eura kao službene valute, koja je usvojena na sjednici Vlade u svibnju 2018. Vlada je krajem prošle godine usvojila Nacionalni plan zamjene hrvatske kune eurom te formirala odbore za provedbu Nacionalnog plana i time se proces prelaska na eura ubrzao. Ukratko, ciljani datum ulaska u europodručje je 1. siječnja 2023., a njega ćemo i ostvariti.

Zaštita potrošača

Kada smo kod procesa prelaska na euro, zašto je on kod nekih drugih zemalja trajao znatno duže, nego što će naših izvjesnih 2,5 godina?

– Prije ulaska u europodručje potrebno je provesti najmanje dvije godine u tzv. Europskom tečajnom mehanizmu II i u tom vremenu ispunjavati kriterije konvergencije, poznatije kao kriterije iz Maastrichta. To podrazumijeva da država mora ispunjavati kriterije stabilnosti cijena, stabilnosti tečaja, potom mora održavati proračunski manjak ispod 3 posto BDP-a, javni dug ispod 60 posto BDP-a ili, ako je viši od toga, mora biti u silaznoj dinamici. Također, treba održavati kamatne stope niskima. Neke države uspjele su ispunjavati kriterije tijekom boravka u Europskom tečajnom mehanizmu II te su u roku manjem od tri godine boravka u tom mehanizmu ušle u europodručje. To su Slovenija, Cipar i Malta. Međutim, neke su, poput Litve, čekale i više od deset godina. Litva je, kao i Slovenija, predala zahtjev za prihvaćanje eura u ožujku 2006. godine, ali je odbijena s objašnjenjem da je inflacija u Litvi 0,1 postotni bod veća od maksimalne referentne vrijednosti i da je ta razina inflacije neodrživa. Latvija je čekala gotovo devet godina jer je imala veliki proračunski manjak i inflaciju te stoga nije ispunjavala kriterije za uvođenje eura. Sada je trenutak za hrvatsko članstvo u europodručju, nikad nismo bili spremniji, a tome je uvelike pridonijela politika vlade premijera Plenkovića u proteklih pet godina, od odgovornog vođenja javnih financija, proračunske discipline te snažnog odgovora na COVID-19 krizu i očuvane gospodarske stabilnosti.

Prevladavajuće je mišljenje u javnosti kako konverzija donosi poskupljenja. Kakva su iskustva drugih članica koje su s nacionalne valute prešle na euro?

– Vlada je svjesna percepcije javnosti da je najveći rizik uvođenja eura rast cijena i pad kupovne moći. Stoga je potrebno naglasiti da je realnost ipak drukčija. Primjerice, u svim državama istočne Europe koje su relativno nedavno uvele euro, rast plaća bio je iznad rasta cijena. Tako su u Sloveniji od uvođenja eura do danas cijene porasle za 26 posto, a plaće za 48 posto, što znači da je životni standard povećan. Slična je situacija u Slovačkoj, Estoniji, Latviji i Litvi, gdje su plaće također rasle znatno više od rasta cijena. Iskustva drugih država pokazala su da je pritisak na rast cijena zbog preuzimanja eura bio jednokratan i blag, odnosno porast razine cijena zbog konverzije u euro kretao se između 0,1 postotnog boda, što je zabilježeno u Litvi, do najviše 0,5 postotnih bodova u Estoniji. Što se tiče Hrvatske, na temelju naših specifičnosti te iskustava drugih država, procijenjeno je da bi jednokratni učinak konverzije kune u euro na povećanje ukupne stope inflacije bio blag, odnosno oko 0,2 postotna boda. Pri tome su iskustva drugih država pokazala da se nešto izrazitiji utjecaj konverzije na intenzitet cijena zabilježio kod dobara koja se češće kupuju i koja su relativno jeftina, poput pekarskih proizvoda i novina, tako da je zaokruživanje njihovih cijena dovelo do blagog poskupljenja. Stoga će Vlada, Ministarstvo financija, Ministarstvo gospodarstva te Hrvatska narodna banka u svim predstojećim aktivnostima povezanima s uvođenjem eura osobito voditi računa o informiranju građana te punu pozornost posvetiti zaštiti potrošača. Kao primjer mogu navesti obvezu dvojnog iskazivanja cijena pola godine prije uvođenja eura i godinu dana nakon uvođenja eura. To će biti ključna mjera za zaštitu potrošača u postupku uvođenja eura. Dvojno iskazivanje cijena omogućit će potrošačima da lakše uoče trgovce i ostale poduzetnike koji su neopravdano povećali cijene ili ih neispravno preračunali pri konverziji u novu valutu. Ta se obveza pokazala vrlo učinkovitom u državama članicama koje su dosad uvele euro.

Zamjena kuna u eure odvijat će se, prema najavama, po fiksnom tečaju i bez naknade za zamjenu. Što savjetujete građanima koji čuvaju ušteđevinu “u čarapama i madracima”?

– U prvih šest mjeseci od uvođenja eura banke će gotov novac kune mijenjati u gotov novac eure bez naknade uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, a u sljedećih šest mjeseci za tu će uslugu moći zaračunavati naknadu. Građani će kunski gotov novac moći bez ikakvih ograničenja i troškova konvertirati u eure polaganjem na bankovne račune uz primjenu fiksnog tečaja konverzije u skladu s utvrđenim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje. Osim u bankama, kune će se tijekom prvih šest mjeseci od dana uvođenja eura moći zamijeniti i u poslovnicama Financijske agencije i Hrvatske pošte, također bez naknade. Uzimajući sve rečeno u obzir, savjetujemo građanima da svoju ušteđevinu koju čuvaju u gotovom novcu, izvan kreditnih institucija, i prije samog uvođenja eura polože na svoj račun u banku, čime će se sredstva automatski konvertirati u eure s danom uvođenja eura, prema unaprijed određenom fiksnom konverzijskom tečaju.

Koliko dugo će trajati zamjena gotovog novca?

– Građani će moći zamijeniti gotov novac kune u eure u bankama, FINA-i i Pošti tijekom prve godine uvođenja eura. Nakon toga novčanice i kovanice kune moći će se zamijeniti za eure u Hrvatskoj narodnoj banci, i to novčanice vremenski neograničeno, a kovanice kune do isteka roka od tri godine, računajući od dana uvođenja eura.

Kada će biti iskovane prve kovanice s hrvatskim motivima?

– Prve eurokovanice s hrvatskom nacionalnom stranom mogu se očekivati u drugom kvartalu 2022. godine. To će biti određena količina testnih eurokovanica koje Hrvatska može iskovati sukladno potpisanom Sporazum o razumijevanju između Hrvatske, država članica europodručja i Europske komisije o početku proizvodnje eurokovanica i o pripremnim aktivnostima prije početka proizvodnje. Masovna proizvodnja redovitih optjecajnih eurokovanica počet će odmah nakon dobivanja odluke Vijeća EU-a o uvođenju eura, a to je najranije šest mjeseci prije dana uvođenja eura.

Prelazak na drugu valutu, pa i povlačenje one koja je zamijenjena, i u tehničkom je smislu vrlo zahtjevan proces, od opskrbe banaka, trgovina, čuvanje povučenih kuna… Koje će sve institucije i na koji način biti u to uključene? Je li pronađen prostor za čuvanje povučenih kuna? Što će se dogoditi s novčanicama i kovanicama kune?

– Zamjena jedne valute drugom vrlo je zahtjevan operativni, logistički i sigurnosni pothvat u kojem će biti uključeni svi sudionici gotovinskog ciklusa Hrvatske, odnosno Hrvatska narodna banka, Hrvatska kovnica novca, banke u Hrvatskoj, FINA, Pošta, Ministarstvo unutarnjih poslova, tvrtke za prijevoz gotovog novca, dobavljači opreme za obradu gotovog novca, uključujući i samoposlužnih uređaja koji primaju i/ili izdaju gotov novac, poslovni subjekti te građani. Uloge svih prethodno navedenih institucija navedene su u Nacionalom planu zamjene hrvatske kune eurom. Očekujemo da će se prilikom zamjene kune za euro vratiti oko 1,1 milijarda kovanica kune te više od 500 milijuna novčanica kune. Budući da se kovanice kune više neće moći zamijeniti za eure nakon proteka roka od tri godine te više neće imati ulogu sredstva plaćanja, adekvatno će se zbrinuti. Stoga je i pokrenuta suradnja s Ministarstvom obrane u nalaženju nadziranog i štićenog prostora, odgovarajuće veličine, za potrebe pohrane povučenih kovanica kune, a koji će biti raspoloživ krajem prve polovice sljedeće godine. Za povučene novčanice kune potreban prostor već je osiguran. Novčanice kune će se usporedno s povlačenjem iz optjecaja sukcesivno uništavati na sustavima za obradu novčanica.

Velike koristi

Kako komentirate pokušaj organiziranja referenduma kojim se želi sačuvati hrvatska kuna? Može li Hrvatska, uopće, odustati od prelaska na euro?

– Poseban referendum o priključenju europodručju i uvođenju eura nije moguć niti je potreban, jer je o tom pitanju odlučeno na referendumu o ulasku u EU, kada je u siječnju 2012. godine gotovo dva milijuna birača bilo za članstvo Hrvatske u EU. Dodatno, u pristupnom ugovoru bila je jasna i obveza uvođenja eura kad se za to ispune uvjeti. Hrvatska sve korake oko uvođenja eura poduzima u skladu s našim pristupnim ugovorom, kao i Ugovorom o funkcioniranju Europske unije. U Ugovoru o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji navedeno je da Hrvatska sudjeluje u Ekonomskoj i monetarnoj uniji od dana pristupanja, kao država članica s odstupanjem. To znači da u tom trenutku Hrvatska nije ispunjavala sve uvjete za uvođenje eura, odnosno kriterije iz Maastrichta. Međutim, sada je situacija potpuno drukčija, jer ispunjavanje kriterija ide planiranom dinamikom, kako bi 1. siječnja 2023. bio dan formalnog prelaska s kune na euro.

Koji bi gospodarski sektori mogli imati najviše koristi od konverzije? Kakvi su općenito benefiti za hrvatske gospodarstvenike?

– Hrvatske tvrtke su, poput građana, znatno orijentirane prema euru, što ih čini osjetljivima na promjene tečaja. Primjerice, 63 posto ukupnih kredita poduzeća čini devizni krediti i krediti uz valutnu klauzulu u euru, dok je udio deviznih depozita poduzeća u njihovim ukupnim depozitima trenutno na visokoj razini od 85 posto. Tako visoki udjeli svakako podrazumijevaju da bi se uvođenjem eura znatno smanjili rizici poslovnih odluka. Osim toga, daleko najveći dio razmjene roba i usluga s inozemstvom odvija se u eurima pa bi uvođenje eura olakšalo sklapanje ugovora, smanjilo ili ukinulo troškove konverzije te tečajne rizike u poslovanju. Približno 57 posto ukupne robne razmjene Hrvatske odvija se s članicama europodručja, odnosno gotovo 75 posto s članicama EU-a, a ta se razmjena gotovo u cijelosti odvija u eurima. Sličan zaključak vrijedi i za razmjenu usluga koje se u najvećoj mjeri odnose na turističke usluge. Naime, turisti iz zemalja europodručja ostvaruju gotovo 65 posto ukupnog broja noćenja inozemnih turista, a iz cijelog EU-a približno 80 posto, odnosno uvođenje eura bi znatno olakšalo odvijanje turističkog prometa i povećalo atraktivnost Hrvatske kao destinacije za turiste iz Europske unije. Iz toga slijedi da bi uvođenjem eura trebao profitirati velik broj hrvatskih gospodarstvenika. Tu se posebno može izdvojiti djelatnost turizma, ali i djelatnosti poput proizvodnje autodijelova, električne opreme, naftne industrije, odnosno gotovo sve djelatnosti koje ostvaruju visoku vrijednost izvoza prema EU tržištu, kao i one koje s tog tržišta uvoze.

Dario Kuštro Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA