Registriraš firmu ili obrt za poljoprivrednu proizvodnju ili stočarstvo. Apliciraš za sredstva EU-a, preko Agencije za plaćanje u poljoprivredi. Dobiješ nekoliko milijuna kuna, za mliječno govedarstvo, ekstenzivan uzgoj stoke, podizanje voćnjaka i vinograda, pokretanje prerađivačkih pogona voća i povrća. Temom se bavi SLOBODNA DALMACIJA

Od tih poticaja bogovski živiš nekoliko godina. Nenamjenskih ih potrošiš, umjesto u unaprjeđenje poljoprivrede, primjerice, putuješ po svijetu ili ulažeš u nekretnine.

U međuvremenu ugasiš obrt, firma ode u stečaj. Novac nikada ne vratiš, niti dragovoljno niti prisilno, i nemaš velike brige. Nijedan sud ne može obaviti prisilnu naplatu od nečega što ne postoji, nema žiro-računa niti odgovorne osobe jer je firma za hrvatsko zakonodavstvo prestala postojati. A milijuni eura naplaćeni i potrošeni…

Tako bi otprilike glasio “modus operandi” onih koji su se obogatili na poticajima koje je Hrvatska uz potporu EU strukturnih fondova unatrag petnaestak godina dijelila šakom i kapom.

I nakon što je novac potrošen nekoga boli glava, ne ove što su ih spiskali već one koji su im ga odobrili. A da je tomu tako svjedoči nalaz državnih revizora, koji su češljajući poslovanje Ministarstva poljoprivrede utvrdili postojanje milijunskih dugova pojedinaca, koji se zasigurno nikada neće naplatiti, jer poduzeća i obrti su već odavno otišli u stečaj. Dobiveni i potrošeni poticaji nisu evidentirani u stečajnoj masi, narodski rečeno “pojeo vuk magare”. Više na LINKU

DEMOS MEDIA