Zanimljiv osvrt donosi GLAS ISTRE. Zorana Milanovića se može ili voljeti ili ne voljeti. Sredine nema. Jedino što mu se ne može osporiti da je osebujan političar novog vremena, koji je na jeziku često brži od očekivanja za jednog šefa države. Ali ništa ipak nije nepromišljeno, te ako i kad dođe vrijeme za drugi mandat na Pantovčaku ili se otvori neka druga solucija, vidjet će se da je Milanović vukao poteze koji će biti dobitna kombinacija. U mnoštvu hrvatskih apsurda jedan iz svijeta politike ima počasno mjesto. Nikada se nije tako teško i mukotrpno slagala diplomatska križaljka s imenovanjem novih veleposlanika i konzula kao sada, kada državu vode dvojica bivših diplomata. Obojica, Zoran Milanović i Andrej Plenković, imaju dugogodišnje iskustvo i do detalja znaju važnost procesa koji uključuje rotacije u hrvatskim diplomatskim misijama u svijetu, posebno onima u vodećim i utjecajnim zemljama svijeta. Ali, dijelom zbog osobnog animoziteta, a dijelom i zbog nepoštivanja procedure, već mjesecima nemamo nova imenovanja, što izaziva čuđenje i među diplomatima akreditiranim u Zagrebu, koji itekako dobro znaju igre i igrice Pantovčaka i Banskih dvora. To je naša politička stvarnost, u trenutku kada u Hrvatskoj imamo samo dvojicu zaista jakih političara. Milanovića i Plenkovića. Obojica zagrebački dečki koji su karijeru počeli na Zrinjevcu. Kako sada stoje stvari Milanović je mogao i sa HDZ-om, a Plenković sa SDP-om, ali, eto, odabrali su druge strane. I tu smo, gdje smo. Donekle zarobljeni u njihove stalne uzlazne i silazne linije u odnosima, koje ponekad, kao u slučaju veleposlanika ili šefa Vrhovnog suda, blokiraju i zemlju. Više na LINKU

DEMOS MEDIA