Ogorčena majka traži pomoć: ‘Živim u izvanbračnoj zajednici, svećenik mi ne želi kristiti dijete‘; Evo što kažu drugi nevjenčani parovi i katolički stručnjaci

Ogorčena majka traži pomoć: ‘Živim u izvanbračnoj zajednici, svećenik mi ne želi kristiti dijete‘; Evo što kažu drugi nevjenčani parovi i katolički stručnjaci

Detalje donosi SLOBODNA DALMACIJA . Jedna majka se požalila u grupi koja okuplja žene i trudnice iz cijele Hrvatske da joj svećenik nije htio kristiti dijete.

– Mame koje žive u vanbračnoj zajednici i imaju djecu, da li ih mogu krstiti? Svoje prvo dijete smo mogli, a drugo nam ne želi. Da li je do svećenika? – upitala je majka. A evo što su joj odgovorile druge žene. Dolje donosimo i mišljenje jednog svećenika.

Jedan roditelj je upitao: Mogu li djeca rođena u civilnom braku (ako se uzme činjenica da roditelji nisu crkveno vjenčani jer je jedan od njih prije bio crkveno vjenčan, rastavljen pa ponovno vjenčan) biti krštena, primiti sve sakramente i tako biti uključena u vjersku zajednicu?

U Glasu koncila im odgovaraju: 

Dijete koje je rođeno u braku o kakvome pišete nema nikakve osobne krivnje za takvo stanje. Zato ga se i može krstiti u Katoličkoj Crkvi. Kao što smo već višekratno pisali, kada je bilo riječi o sakramentu krštenja, krštenjem se dijete »ne nagrađuje« zato što su mu roditelji možda dobri vjernici, niti ga se odbijanjem krštenja smije kažnjavati zato što mu roditelji nisu takvi. Ako bi došlo do odbijanja krštenja, to ne znači da je to odbijanje kazna djetetu ili roditeljima koji su ga izvan braka – u ovom slučaju izvan crkvenoga braka – doveli na svijet, već bi morali postojati drugi razlozi.

Uvjet za krštenje djeteta je da roditelj ili roditelji, kumovi ili netko treći zajamči da će u katoličkome duhu odgajati dijete koje želi krstiti. Znači, kad bi svećenik odbijao krštenje, to bi mogao čini zato što roditelji, odnosno roditelj, ne bi dali nikakva jamstva da će dijete doista kršćanski odgajati. Znalo se spominjati da su svećenici znali odbiti krstiti dijete samohranoj majci. No, samohranoj majci koja je vjernica i zaista želi da joj dijete, premda izvanbračno, bude krštenjem preporođeno na novi, božanski život, svećenik to neće uskratiti, niti će njezino dijete primanjem sakramenta krsta dobiti manje milosti od bračnoga djeteta.

Kad bi se pak roditelji mogli crkveno vjenčati a to ne žele učiniti, svećenik ima razloga smatrati da to dijete ne namjeravaju ni kršćanski odgajati. Nađe li se ipak u toj kući netko (baka ili neka druga osoba), kojemu je jako stalo da dijete bude kršteno i koji će moći kršćanski djelovati na njegov odgoj, svećenik može zaključiti da su time ispunjeni osnovni uvjeti za krštenje. Cijelu vijest uz priloge pogledajte na izvornom LINKU

DEMOS MEDIA