Grad Zagreb smijenio je Upravno vijeće Poliklinike za zaštitu djece i mladih nakon niza medijskih napisa o nepravilnostima u radu poliklinike, a ravnateljica Gordana Buljan Flander podnijela ostavku. Novinarka Jelena Jindra napisala je seriju članaka o tome da se na temelju mišljenja Poliklinike da je nenasilan roditelj zapravo otuđujući roditelj i zlostavljač djece, oduzimaju djeca. Koncept otuđenja djeteta od roditelja bio je tema večerašnjeg Otvorenog urednice i voditeljice Zrinke Grancarić.
Na pitanje što ju je motiviralo da napiše serijal članaka, novinarka Jelena Jindra rekla je da je riječ o Gordani Buljan Flander, koja je 19 godina tvrdila da je u Poliklinici “sve divno i krasno, a postoji samo nekoliko ludih roditelja koji su po društvenim mrežama pisali svašta”. Ustvrdila je da je ona ili netko iz Poliklinike večeras trebao biti gost Otvorenog.
– Ja sam novinarka koja je razgovarala s desecima majki koje su tvrdile da im se unutar sustava za zaštitu djece i obitelji događaju strašne stvari na temelju mišljenja Poliklinike i centara za socijalnu skrb da su otuđeni roditelji i roditelji koji emocionalno zlostavljaju djecu te im se djeca oduzimaju. Znači, oduzimaju se majkama i daju očevima koje godinama nisu vidjeli, rekla je.
Ustvrdila je da je na temelju 95% javno dostupnih izvora došla do koncepta otuđenja od roditelja koji ne priznaje ni Svjetska zdravstvena organizacija, a o kojem je govorila i Dubravka Šimonović, bivša UN-ova posebna izvjestiteljica za nasilje nad ženama, te da su to u hrvatski sustav uvele Gordana Buljan Flander, Marina Ajduković i Lana Petö Kujundžić, sutkinja Visokog kaznenog suda i predsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež.
– Ni u jednom svjetskom udžbeniku ne možete vidjeti da će netko dopustiti nasilnom roditelju da njemu dođe dijete, a da drugi, nenasilni, ne može doći do djeteta. Ako imate takav primjer, zašto to niste prijavili, upitala je Petö Kujundžić.
– Prestanimo razmišljati o tome da su nam važni odnosi roditelja i prava roditelja i zapitajmo se što je pravo djeteta, rekla je.
Jindra je kazala da su majke s kojima je razgovarala podnijele kaznene prijave DORH-u, ali da su sve odbačene.
Sveobuhvatna slika obitelji
Psihologinja Centra za socijalnu skrb Zagreb Valerija Kanđera rekla je da centri za socijalnu skrb imaju specifičnu ulogu. Surađuju sa zdravstvom, policijom, pravosuđem, sustavom odgoja i obrazovanja. Centar ima sveobuhvatnu sliku obitelji.
– U svakom stručnom timu je socijalni radnik, psiholog, pravnik, po potrebi i socijalni pedagog. Specifično je i to da su na odjelu za djecu i mlade uvijek tu oba roditelja. U startu znamo da s nekim našim prijedlogom jedan roditelj neće biti zadovoljan, potičemo roditelje na sporazum, jer je to najbolje i doista za dobrobit djeteta. Nažalost, pojedini parovi do toga neće doći. Da bismo dali mišljenje sudu, provedemo cijeli postupak – razgovori s roditeljima, pojedinačno ili zajedno, razgovaramo s djecom, sukladno s njihovom dobi, tražimo mišljenje o spoznajno-emocionalnom statusu djeteta, o suradnji s roditeljima iz vrića i škole… To nisu ishitreni i napamet sročeni postupci, kazala je.
Na pitanje može li doći do zlouporabe koncepta otuđenja djeteta od roditelja, rekla je da se pogreška i propust mogu dogoditi, ali ako se radi savjesno, majci koja je brižan i adekvatan roditelj dijete neće biti oduzeto i dano nasilniku.
Koncept otuđenja od roditelja nije dobar, sporne liste za procjenu
Psihologinja Senka Sekulić Rebić smatra da taj koncept nije dobar, što je pokazano kroz više reakcija krovnih svjetskih institucija i istraživanja.
– Struka se polarizirala vezano uz koncept otuđenja. Pokazalo se da nisu dobri uzorci istraživanja, kontrolne grupe nisu dobre, nisu dobri načini prikupljanja informacija, ne postoji dobra operacionalizacija samog tog koncepta. U visokokonfliktnim razvodima postoje činjenja od strane roditelja koja su škodljiva za dijete i nitko to neće poreći, naglašava.
Dodala je da dio struke smatra da cijeli skup teza iz koncepta otuđenja, a neke su objavljene na stranicama Poliklinike, nije dobar, poput teza 22 i 23 koja kaže da se treba prekinuti svaki kontakt s otuđujućim roditeljima.
– Žene koje su preživjele rodno uvjetovano nasilje češće su imale u nalazima da su manipulativne i da emocionalno zlostavljaju. Otuđenje se ne može smatrati emocionalnim zlostavljanjem, jer se razdvajanje djeteta od jednog roditelja ne može jasno pripisati drugom roditelju. Dijete se može otuđiti od roditelja zbog različitih razloga. Dodatno je manjkav i način na koji je koncept uveden u konkretnu praksu RH. Centri za socijalnu skrb imaju liste za procjenu manipulativnog, otuđujućeg ponašanja za koje nisam sigurna kakve su karakteristike. To nisu psihologijski instrumenti, rekla je.
Sena Puhovski, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja, rekla je da to nije političko pitanje, nego pitanje struke.
Kaže da se može govoriti o otuđenju, a jednako tako i o psihološkom zlostavljanju djeteta, odnosno manipulaciji djetetom.
– Rasprava nije o tome postoji li otuđenje, nego manipulira li se njime. Je li nešto trenutačno u priručniku ili nije kao dijagnoza ne govori postoji li ta pojava, nego jesmo li odlučili da je to patološka pojava pa smo je odlučili staviti u priručnik. Voljela bih da vidimo što je predmet razgovora – ima li otuđenja ili može li se manipulirati, kazala je.
Žene se dodatno traumatizira
Jindra je razgovarala s više od 40 majki. Rekle su joj da su žrtve sustava za zaštitu djece i obitelji, da prijavljuju da su silovane i da imaju dijete te da ih se 7 godina prisiljava da to dijete mora viđati svoga oca, iako se utvrdilo da je dijete plod silovanja.
– Žena to dobiva zbog traume koju je proživjela, pa joj oduzmu dijete i dodijele ga ocu koji živi u drugom gradu. Odvojene su od djece privremenim sudskim mjerama. Što se tiče otuđenja od roditelja mi smo na Divljem zapadu, i žao mi je što to ne znate, obratila se Petö Kujundžić i pitala je može li prihvatiti da se to doista događa roditeljima u sustavu.
Sekulić Rebić kazala je da je vidjela da se u trenutku kada postoji pravomoćna presuda protiv obiteljskog nasilnika omogućuju viđanja djece s tim roditeljem.
Kanđera je ustvrdila da bi tekstovi koje je na tu temu napisala Jelena Jindra bili objektivni kada bi bila navedena i druga strana.
– Kada je jedan roditelj kažnjen zbog nasilja u obitelji, pomno se razmatra jesu li kontakti za djetetovu dobrobit, i tu odluku ne donosi centar za socijalnu skrb, nego na prijedlog centra odluku donosi općinski sud, i to su kontakti uz nadzor stručne osobe. Kontakti se održavaju u zaštićenom prostoru, sa zaštitarom. Stručna osoba svaki mjesec podnosi izvješće o kontaktima, objasnila je.
Puhovski je u Poliklinici radila s djecom, ali i s roditeljima. Ponovila je da je riječ o visokokonfliktnim razvodima i da u toj situaciji roditelji manipuliraju na različite načine.
– Moja motivacija dolaska u emisiju je da skrenem pozornost javnosti da opet nismo na temi dobrobiti i zaštite djeteta, poručila je.
Jindra je upitala misli li da je za dijete bolje da o tome što mu se događa u životu razgovara javno ili da se o tome ne govori.
Petö Kujundžić je kao najveću pogrešku navela eksponiranje djece. Nagledala se, kaže, u radnom stažu tragedija i strahota i ne misli da Jindra ima ekskuzivno pravo da kaže da je jedina koja je čula takve strahote.
– Prava žena ne isključuju prava djece, jer su to ljudska prava, naglašava.
“Djeca nemaju samo mamu ili samo tatu”
Kanđera je naglasila da treba gledati oba roditelja, razlučiti interes djeteta od interesa roditelja koji često ili povremeno nisu u najboljem interesu djeteta. Zahvalila je na pozivu u emisiju i vjeruje da će biti prilike da sustav socijalne skrbi prezentira svoj rad.
Puhovski smatra da ova cijela priča sa serijalom tekstova zorno prikazuje što je to manipulacija djecom.
– Opet imamo situaciju u kojoj smo iskoristili djecu kako bismo plasirali neku drugu temu, rekla je.
Nema ništa protiv da se govori o nasilju nad ženama, ali iz nekog razloga, kaže, provukla se u temu koja se bavi djecom, “a djeca nemaju samo mamu i samo tatu, nego roditelje, kvalitetnog ili nekvalitetnog roditelja”.
Sekulić Rebić smatra da je dobrobit djece ovisna o tome kako su im roditelji te da djetetu ne može biti dobro kada je blizu nasilnog roditelja na neadekvatan način.
Jindra je nakon ove emisije zabrinutija nego što je bila, “jer predstavnice struke, s naglaskom na Ajduković, govore o toj temi kao da je to nešto jako smiješno, afektiraju, govore s visoka”. Žao joj je roditelja koji će se nalaziti unutar tog sustava. Unatrag godinu i pol dana razgovarala je sa stručnjacima unutar sustava za koje je rekla da ne razgovaraju na ovaj način, nego vide problem.
– Ne ponašaju se kao afektirana djeca i ne tvrde da sam napisala nešto što je protiv djece, rekla je.
– Vijeće Europe je 2010. donijelo child-friendly justice i pokušava reći da multidiciplinarni pristup treba biti kada razmišljamo i donosimo odluke o djeci. Ne može pravnik donijeti odluku ako nema struku, psihologa, socijalnog radnika, socijalnog pedagoga. Dobro je da znamo što se dešava na terenu, kako živi dijete, s kojim roditeljem i u toj situaciji utvrđivati njegov najbolji interes. Tek tada je odluka dobra. I u mojoj struci treba biti bolja edukacija, i u centrima za socijalnu skrb, poliklinici, zdravstvenim sustavima. ali bez stručnjaka ne možemo naprijed, zaključila je Petö Kujundžić.