Liječnica kontrolorka bolovanja uputila ga je ponovo na rad. Zatražio je dokumentaciju na temelju koje je donesena takva odluka, ali je saznao da do te dokumentacije može doći samo kroz privatnu tužbu, a za to nema ni novaca ni živaca. Smatra da je jedini cilj takve odluke bio da mu se prepolovi plaća dok je na bolovanju. “Republika Hrvatska je… socijalna država” – tako piše u prvoj rečenici prvog članka hrvatskog Ustava. Međutim, između pravnih slova i realnog života često je veliki jaz. Upravo na jedan takav slučaj iz realnog života koji je u koliziji sa “socijalnom državom”, gdje je čovjek zbog medicinskih poteškoća zapao i u socijalne probleme, naišli smo u Marčenegli, skladnom selu na razmeđi Buzeštine i Pazinštine, koje broji točno stotinu duša. Temom se bavi GLAS ISTRE

Isplati li se živjeti pošteno

– Nikad nisam bježao od posla. Naučen sam živjeti pošteno, ali mi se sad čini da možda i nisam bio u pravu, kaže nam ogorčeni 60-godišnji Zlatko Vivoda koji u Marčenegli živi sa suprugom koja boluje od multiple skleroze, malodobnim sinom i kćerkom.

Kako nam je ispričao, radni je vijek započeo odmah poslije srednje škole u kojoj je stekao struku alatničara. Prvih deset godina radio je na održavanju u Istarskoj pivovari Buzet, a onda mu se pružila prilika da se zaposli na mjestu predradnika u Cimosu gdje je ostao punih 28 godina. Ondje je radio u pogonu za temeljno bojanje autodijelova, dok je posljednjih sedam godina, od 2012. godine, radio u Cimosovoj kalionici.

– To je bilo jedno vrlo lijepo radno mjesto što se tiče rada, fantastično, ali s druge strane vrlo zadimljeno, bio je jako zagušljiv zrak… Ventilacija je radila kao i u drugim pogonima, u drugim tvornicama, međutim, to vjerojatno nije bilo dovoljno. Tako da sam dobio astmu, da li od toga ili ne, to ne mogu decidirano tvrditi, kaže nam Vivoda koji usput dodaje da je i nepušač.

Međutim, napominje, još 2014. godine započeo je osjećati zdravstvene tegobe, nemoć i bol u rukama i zglobovima. Bio je to razlog za javljanje liječnici koja ga je poslala reumatologinji u Rijeci. Na toj prvoj rutinskoj kontroli bilo mu je rečeno da se ne radi ni o čemu ozbiljnom. Prethodno je 2012. godine bio operirao fasciju (membrana koja se nalazi ispod kože) ispod lijevog stopala, a zatim i desnog. Nakon dvije godine stanje mu se konstantno pogoršavalo, boljele su ga kosti i mišići, što mu je otežavalo rad. Ponovo odlazi sada drugom reumatologu u Rijeci koji mu provodi vrlo detaljnu dijagnostičku pretragu. No, i taj reumatolog je ustanovio da je s medicinske strane, prema dostupnim nalazima, s Vivodinim zdravstvenim stanjem sve u redu. “Vama svaka čast, međutim, meni komadi na poslu ispadaju iz ruku”, poručio mu je Vivoda svjestan svojih tegoba.

Medicinska dokumentacija se gomila

Simptomi su mu se pogoršali pa se tako, između ostalih, znao jako zadihati na uzbrdici. Posjetio je stoga specijaliste pulmologa, kardiologa, imunologa i neurokirurga. Pulmologa je ustanovio da nema indikacija za liječenje, ali je dobio inhalator za astmu. Kardiolog je utvrdio da ni s njihove strane nema nikakvih indikacija za daljnje liječenje. Imunolog je kazao da je s te strane sve u redu. Tako da je završio kod neurokirurga koji mu je preporučio operaciju karpalnog kanala na šakama. Više na LINKU