Nerijetko obrađujući temu ravnopravnosti spolova, autori fokus stavljaju na glavne prepreke ostvarivanja ravnopravnosti, ispuštajući iz vida druge relevantne faktore koji su tu, prisutni i nedjeljivi, i preko kojih se mogu sagledati svi apekti koji utječu na nejednakost spolova i otežavaju prevladavanje tih istih prepreka. Tako je i sa seksualnim uznemiravanjem pa i uznemiravanjem u školama koje se definira, utvrđuje kao postojeće i nude rješenja, bez sagledavanja drugih segemenata, njihovih uzroka i posljedica. Primjera radi, za sve učestalije online seksualno uznemiravanje među djecom uzroci se vide kroz virtualizaciju djetinjstva i kroz ujednačavanjekriterija akademske uspješnosti, koja se javlja u okvirima EU, i koja pred članice stavlja zadatak uvođenja kurikuluma informatičke pismenosti već u predškolskoj dobi. Zasigurno je tako, no što je s pitanjem odgoja djece, s društvenim kretanjima i vrijednostima koje djecu oblikuju.
Odgoj, ekonomija, politika, kultura, društvene nejednakosti, naše djelovanje unutar toga, sve to utječe na djecu i mlade i oblikuje ih onakvim kakvi jesu. Društveni je to život u cijelom njegovom opsegu, od slučajnih susreta na ulici do globalnih procesa koji se temelji na onome što jest, što se vidi i što se može dokazati. To reflektiranje na cjelokupno društvo djecu i mlade baca u krajnosti, od one u kojoj više ne mogu ni razgovarati, razmjenjivati mišljenja, u kojoj je sve manje empatije i ljubavi, sve manje zajedništva i solodarnosti, sve više površnosti i neljubaznosti pa do stanja letargije, emocionalne dezorijentiranosti i nemoći. Navučenost na takva stanja ili dvije krajnosti pokazuje upravo tu refleksiju i potrebu, prije svega duhovne promjene, jer duhovno zapušten čovjek je žrtva svojih slabosti, i u konačnici ne donosi sreću ni sebi ni društvu.
Ako grupa djece precjenjujući vlastitu vrijednost, uvjereni kako je to ispravno, gaze druge zbog uzdizanja sebe i vlastite vidljivosti tada se stvara određena uloga i norma ponašanja koja se prelijeva na cjelokupno društvo. Govorimo, zapravo o svijetu djece i mladih koji je sve manje tolerentan, sve manje spreman prihvaćati različitosti, sve manje socijalno osjetljiv, i društveno angažiran, i sa sve većom brigom usmjerenom na vlastiti interes, što su uostalom potvrdila i sociološka istraživanja. Pogledajmo malo i medije i reklamne poruke koje „vrište“ o slobodi, neograničenostima, o tome da imaju pravo na sve, ne pojašnjavajući, zapravo kakva je stvarnost s kojom će se jednog dana „sudariti“.
Upravo navedeno potvrđuje kako u obzir treba uzeti sve društvene čimbenike koji utječu na ponašanje mladih, i kako zakonski okviri sami po sebi nikada nisu bili dovoljni.
Izuzetno je važno razumijevati sve ove društvene promjene i raditi na tome, da prije svega odgojno – obrazovne institucije imaju potrebna znanja, kao i razvijenu svijest o promjenama koje se u svijetu događaju, o postojanju različitih vrsta zlostavljanja i zanemarivanja, o potrebi znanja i razumijevanja razlikovanja nasilja od sukoba. Zaposleni moraju biti educirani kako bi u svakom trenutku znali kako ponuditi djeci zaštitu, gdje se obratiti i kako odgovoriti na prijavu zlostavljanja. Moraju biti svjesni pristupa nulte tolerancije seksualnom te da je svaki pristup koji tolerira isto kao “zezanciju”, “samo šalu”, “dio odrastanja”, neprihvatljiv. Razumijevati da svako spolno nasilje dovodi do kulture koja ovakvo ponašanje normalizira i kod same djece. Odgojno – obrazovne ustanove trebale biredovito i nadzirati svoje okruženje, kako bi bile sigurne da nema prisustva seksualno uznemirujućeg ponašanja. Poduzimanje koraka za očuvanje zdravog okruženja, odnosno sama prevencija će zasigurno doprinijeti da se spolno uznemiravanje ne ukorijeni.
Izuzetno je i važan rad s roditeljima ili skbnicima, bilo da se radi o počinitelju nasilja ili žrtvi, i svako seksualno uznemiravanje treba se zasebno gledati te mu tako i pristupati.
No da se vratimo ili pojasnimo još jednom što je zapravo seksualno uznemiravanje. Govorimo ,zapravo o jednom od najčešćih oblika seksualnog nasilja koji obuhvaća neželjena seksualna ponašanja, i koja nužno ne uključuju fizički dodir. Dijete i mlađe osobe takvim činom dovode se u vrlo neugodan i ponižavajući položaj. Uznemiravanje na temelju spola može biti posebno štetno za učenike adolescente koji se bore sa svojim identitetom i pokušavaju se pomiriti sa svojom seksualnošću, pritiskom vršnjaka i željom da se uklope. Učenici za koje se smatra da nisu u skladu sa stereotipnim rodnim normama mogu biti posebno osjetljivi na uznemiravanje na temelju spola. U većini slučajeva se radi o ponovljenim ponašanjima koja se javljaju kroz dulje vremensko razdoblje, i za koje žrtva ne može naći sustavno rješenje. Najčešći oblici su neželjene seksualne primjedbe i verbalni prijedlozi, neprikladna pažnja, fizički dodiri, seksističke, uvredljive i diskriminirajuće primjedbe i šale, širenje seksualnih glasina o osobi i drugo. Kad je netko seksualno uznemiren u školi, to može narušiti njegov osjećaj osobnog dostojanstva i sigurnosti, poremetiti njegovo obrazovanje i ometati njihovu sposobnost da u potpunosti ostvare svoje životne mogućnosti. Ako se ne kontrolira, seksualno uznemiravanje u školskom okruženju ima potencijal prerasti u nasilno ponašanje, uključujući seksualno zlostavljanje.
Istraživanja pokazuju da je vjerojatnije da će učenice biti izloženije seksualnom uznemiravanju od učenika te da je veća vjerojatnost da će dječaci počiniti takvo uznemiravanje. Ilustracije radi, prema istraživanju britanskog ureda za dječju skrb i obrazovanje čak devet od deset djevojčica doživi neki oblik seksualnog uznemiravanja u ranoj dobi. Poražavajuća je činjenica da je online uznemiravanje ovakvog tipa “normalizirano” među učenicima osnovnih i srednjih škola. Trećina djece smatra kako je količina školskog programa vezanog uz spolni odgoj i obrazovanje nedovoljna. Istraživanje pokazuje da su djeca prepuštena sama sebi i da nerijetko pronalaze uzore u lošim i nemoralnim primjerima.
Seksualnom uznemiravanju podložni su i dječaci i djevojčice. Učenici mogu koristiti seksualne informacije za stjecanje kontrole i moći nad drugom osobom. Primjera radi, da bi izbacila suparnicu, djevojka pokreće glasine da je druga djevojka seksualno promiskuitetna i vrši spolne radnje s dječacima iz škole. Seksističko i homofobno prozivanje imena, šale i ponašanje, također se mogu koristiti kao način zlostavljanja i izbjegavanja osobe. U nekim slučajevima, uznemiravanje na temelju spola može izgledati isto kao i uznemiravanje na temelju seksualne orijentacije ili homofobično nasilje. Primjera radi, učenik koji im veći broj prijateljica i koji ne preferira sport već balet podložan je da ga drugi nazivaju “peder”, “homo”, “queer” itd.
Seksualno uznemiravanje može se dogoditi između dvoje djece bilo koje vrste dobi i spola, može se dogoditi preko skupine djece koja seksualno napada ili spolno uznemirava jedno dijete ili grupu djece, kao i od strane djelatnika/ce odgojno – obrazovne ustanove.
Svako peto dijete ili mlada osoba u Europi žrtva je nekog oblika seksualnog nasilja (Vijeće Europe, 2007.). U procjenjivanju rasprostranjenosti seksualnog uznemiravanja svjetski podaci pokazuju kako je od 30% do 60% djevojaka doživjelo neki oblik seksualnog uznemiravanja na fakultetu. Što se tiče seksualnog uznemiravanja u školi, podaci variraju od 23% do čak 58% djevojaka. Podaci o rasprostranjenosti seksualnog uznemiravanja na fakultetima u Hrvatskoj pokazuju kako je 6% studentica doživjelo teže (npr. izravna ucjena za ocjenu), a 35% lakše oblike seksualnog uznemiravanja, kao što su neukusne šale, neumjesni pogledi, seksualne primjedbe i aluzije. (Ured za ravnopravnost spolova).
Seksualno uznemiravanje u školama sve više se prebacuje na internet, odnosno društvene mreže, s ciljem da se drugu osobu dovede u ponižavajući i podređeni položaj, kroz razne oblike, od ogovaranja klevetanja, dijeljenjem fotografija, zlonamjernim komentarima, izmišljenim informacijama.
Ovo neželjeno i neprihvatljivo ponašanje ometa i pravo na ostvarivanje jednakih obrazovnih mogućnosti. Ukoliko je učestalo ograničava sposobnost učenika da sudjeluje u obrazovnom programu ili aktivnostimaa, stvara nesigurno i nepoželjno obrazovno okruženje, u smislu ometanja učenja i utječe na mentalnu i fizičku dobrobit učenika.
Prijave seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja izuzetno su složene. Svaka prijava seksualnog nasilja vjerojatno će biti traumatična za žrtvu i zato je važno da se žrtve zaštite, da im se ponudi odgovarajuća podrška i svakako nastoji osigurati da njihovo obrazovanje ne bude poremećeno.
Za djecu s posebnim obrazovnim potrebama i teškoćama u razvoju tri puta je veća vjerojatnost da će biti zlostavljani od njihovih vršnjaka.
Hrvatska kroz međunarodne i nacioalne zakonske okvire proklamira standarde zaštite djece i kažnjava počinitelja različitih seksualnih zlouporaba djeteta. Usvajanjem Kaznenog zakona hrvatski je kazneni zakonodavac slijedio pravi put stvaranjem nove glave kaznenih djela iz ove sfere, koja je izdvojena i zasebno regulirana u glavi XVII pod nazivom „Kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta“. Time se ukazuje na novi pristup pružanja kaznenopravne zaštite posebno ranjivoj kategoriji društva. Vlada Republike Hrvatske je i 2018. godine, na prijedlog Ureda za ravnopravnost spolova donijela i ažurirani Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja. Protokol je razvijen kako bi osigurao trenutnu, suosjećajnu, rodno i kulturalno osjetljivu sveobuhvatnu pomoć i potporu svih nadležnih institucija.
Prema provedenom istraživanju – Seksualno uznemiravanje i zlostavljanje u osnovnoj školi, autora Gorana Arbanasa među učenicima sedmih razreda, utvrđeno je da je 35% dječaka i 47% djevojaka doživjelo neku vrstu seksualnog uznemiravanja i/ili zlostavljanja. Na sreću, kako se navodi uglavnom se radilo o uznemiravanju, a samo vrlo rijetko o zlostavljanju. Najčešći oblici uznemiravanja bili su: dobacivanje seksualnih dosjetki, diranje ili štipanje, ljubljenje bez pristanka i virenje u WC. Djevojčice su češće doživljavale prva tri opisana oblika uznemiravanja; a jedini oblik uznemiravanja češći kod dječaka bilo je prisiljavanje na gledanje pornografskog časopisa ili filma. Dječaci su češće i sami počinili neku od aktivnosti uznemiravanja ili zlostavljanja, a i kod dječaka i kod djevojčica oni koji su i sami bili uznemiravani češće su počinili uznemiravanje. Otprilike 40% dječaka i djevojčica koji su doživjeli ove neželjene aktivnosti požalili su se nekome, najčešće prijatelju/prijateljici, a rjeđe roditeljima, bratu/sestri ili učitelju/ici, svećeniku. Dječaci su u polovici slučajeva doživjeli ovaj događaj kao jako neugodan ili sramotan, dok je kod djevojčica dvije trećine imalo takav osjećaj.
Zaključno, seksualno uznemiravanje u školama prisutna je pojava kao posljedica, ne samo uvriježenih sterotipa i normaliziranog dijela kulture gdje je ovakvo ponašanje socijalno prihvatljivo, već i raznih društevnih čimbenika koji podupiru ovakvo ponašanje. Gdje je zapravo riješenje? Prije svega u odgoju. Uloga obitelji je izuzetno važna te je poveznica i stalna komunkacija s educiranim i stručnim djelatnicaima odgojno – obrazovnih institucija imeprativ. Govorimo, zapravo o nečemu što je davno postojalo, o putu još iz antike gdje je odgoj bio ključan za opstanak pojedinca i cijelog naroda. U razumijevanju važnosti prevencije koja kreće od najmlađih i njihove edukacije te razvoja njihovog kritičkog razmišljanja, kako bi se u budućnosti o seksualnom uznemiravnju kao najčešćem obliku nasilja govorilo u prošlom vremenu. U sinergiji svih nadležnih tijela, kako bi pružali sveobuhvatnu pomoć i potporu. Uspješno rješavanje problema ili pojave traži dugoročno ulaganje i trajne napore, i bez navedenog još ćemo godinama govoriti i pisati kako su se napravili pomaci, ali nedovoljno.
Piše Snježana Nemec- demosmedia
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI
AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
