Obilježava se 30. godišnjica bitke za Vukovar. Program je počeo jutros budnicom na ulicama Vukovara – od Vodotornja do dvorca Eltz. Nastavljen je mimohodom ratnih zastava, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru. Uz šetnicu kod ušća Vuke u Dunav održava se taktičko-tehnički zbor naoružanja, borbene i neborbene tehnike i opreme postrojbi Oružanih snaga i MUP-a, a održavaju se i pokazne vježbe. Javlja HRT

Budnicom ulicama grada počelo je svečano obilježavanje 30. obljetnice bitke za Vukovar. Ulicama je prošao i mimohod ratnih zastava.

Na spomen-obilježju žrtvama iz Domovinskog rata na Memorijalnom groblju predstavnici Vlade na čelu s premijerom, kao i predstavnici Grada i branitelja, položili su vijence i zapalili svijeće.

Uz šetnicu kod ušća Vuke u Dunav održava se taktičko-tehnički zbor naoružanja, borbene i neborbene tehnike i opreme postrojbi Oružanih snaga i MUP-a.

– Cilj ove izložbe, odnosno prezentacije, jeste da potaknemo na još uvijek zakonom dozvoljenu dragovoljnu predaju, i da bi osvjestili pojedince, djecu, da ne i takve stvari dirali, znači, tu su raznorazne bombe, mine, sve što se može, nažalost naći još i u domaćinstvu, rekao je Mirko Madžarević, iz PU vukovarsko-srijemske.

– Naravno da smo ponosni što je iz naših redova stasala i postala pobjednička Hrvatska vojska, zajedno s našim, također, pripadnicima specijalne policije i svim našim policajcima koji su obranili Hrvatsku, rekao je Željko Prša, zamjenik glavnog ravnatelja policije.

Prilika je ovo i za susrete ratnih suboraca.

– Moral je bio fenomenalan, i sad ovi još koji su živi, srećemo se, grlimo se, ljubimo se, čestitamo, kaže Antun Arić, pripadnik 204. brigade.

– Ovo će ipak biti da ćemo se nakon 30 godina mi, koji se nismo vidjeli od rata, opet vidjeti. Nemojte me pitati za emocije, teške su, ali izdržat ćemo, rekao je Ivica Miljak, pripadnik 204. brigade.

Središnja svečanost održala se u dvorištu dvorca Eltz uz prigodna obraćanja, prelet migova i program akrobatske grupe Krila Oluje.

Vasilija Tucker ranjena s 11 metaka i uspjela preživjeti

Vasilija Tucker, časnička namjesnica u mirovini, slavi 10. listopada 1991. kao novi rođendan.

– Imala sam više sreće nego bilo tko. Ja uvijek kažem valjda nije bilo moje vrijeme bez obzira na sve rane i metke koje sam dobila. Bio je topao dan baš kao i danas, to je pomoglo da se krv zgrušala i tamponirala i to mi je spasilo život. 

Izvlačila je kolegu koji je bio pod neprijateljskom vatrom. Pogriješila je ulicu i ušla u zasjedu.

– Ušli smo preduboko, nismo mogli ni naprijed ni nazad, sasuli su nas sa paljbom. Pokušali smo se skloniti u dvorište. Dobila sam šest metaka od mitraljeza, a sa strane jedan ili više snajperista me gađalo, dobila sam pet metaka. Molila sam suborce da se ne vraćaju da još netko ne pogine, ali oni nisu odustajali. Toliko su nas gađali sa svih strana, malo su me vukli, a malo ostavljali. Ležala sam dva i pol sata dok me konačno nisu izvukli, otkrila je Tucker.

Kazala je da poslije svih ovih događaja, ne bi mogla više živjeti u Vukovaru, u kojem se sada osjeća kao stranac.

– Previše se toga dogodilo. Vukovar je mali grad velikih heroja. Još uvijek ne znamo gdje su nestali, rekla je.

Bojnik Jakovljević: Nismo bili obučeni niti naoružani

– Vukovar je najvažnija i najteža obrambena bitka u Domovinskom ratu. Sve je krenulo s Borovim Selom i smrti 12 redarstvenika kad je bilo jasno da se JNA stavlja na stranu pobunjenih Srba, kada iz Srbije dolaze dragovoljci i to nam je bio jasan znak da se moramo samoorganizirati i pokušati obraniti grad. Ta samoorganizacija obrane je krenula od Blage Zadra, našeg pokojnog generala.  Borovo Naselje je bilo okruženo s tri sprska sela i trebalo je zatvpriti cijeli krug. Situacija je bilo izuzetno teško, nismo bili obučeni, nismo imali naoružanje. Oružanje je stiglo tek u rujnu kad su dragovoljci po cijeloj Hrvatskoj počeli oslobađati skladišta. Dotad smo se mijenjali za oružje, kad netko bude ranjen ili pogine, uzmemo mu oružje i idem dalje, prisjetio se Tomislav Jakovljević, bojnik HV-a u mirovini.

– Bilo je izuzetno teško. Blago je zapovijedio meni i svom sinu da se oformi turbo vod. Veliki tenkovski napad na Trpinsku cestu kreće 14. rujna. Bila je borba kuća za kuću. Izađeš van, klecaju ti koljena, pogodiš tenk i bježiš, dodao je.

– Između 14. i 18. rujna osnovan je turbo vod, koji se sastojao od 20 mladića, većinom kvartovskih mladića. Bili smo dobro naoružani za taj trenutak. Groblje tenkova je nastalo u tom periodu. Ponosan sam što sam u to vrijeme bio tamo, što sam bio dio vukvovarske bitke. Od 20 momaka, život je za obranu Vukovara položilo njih sedam, rekao je Nevenko Mauzer, bojnik HV-a u mirovini.